Razum i ljubav Ivana Rakitića

Rakitić je mogao sigurno igrati na EP-u 2008., no izabrao je Hrvatsku jer je voli. Kapa dolje! Kod Ivana je prevladalo srce, a ne razum. Pokazao je da je pravi Hrvat. Potez Ivana Rakitića je hvalevrijedan, no pitanje je koliko je pametan. U Švicarskoj bi bio glavni igrač, a kod Bilića se tek mora izboriti za status...

To su samo neki od komentara koje sam pročitao na forumu našeg internetskog izdanja o odluci Ivana Rakitića da se zahvali pozivu švicarskog izbornika i da umjesto zemlje u kojoj je rođen i u kojoj je postao zvijezda izabere Hrvatsku i njezinu reprezentaciju.

Budimo iskreni i sami sebi priznajmo što bi svatko od nas odlučio da se našao u “koži” mladog Ivana Rakitića, nogometaša pred kojim je velika karijera. Švicarska, koja mu je dala sve i u kojoj je rođen i odrastao, nudila mu je sve, od novca do slave.

Bio bi u toj maloj i mirnoj zemlji istinska zvijezda po kojoj novinari nikada ne bi “pljuvali i vadili mu crijeva”, držali bi ga kao kap vode na dlanu jer napokon je njihova zemlja dobila jednog mladog nogometaša za kojim su se otimali najveći europski klubovi. Sve to što mu je Švicarska nudila ostavio je i prihvatio poziv Hrvatske, zato što je po rođenju Hrvat, zato što su ga roditelji naučili da voli zemlju svojih predaka.

Ni roditelji mu nisu rođeni u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini, a trbuhom za kruhom krenuli su u bijeli svijet kao i većina njihovih sunarodnjaka. Zemlja koja im nije dala ništa, kojoj nisu dužni “ni krajcar”, privukla ih je jer je vole, jer su im tu ljubav usadili njihovi roditelji, a oni je samo prenijeli na svoga sina Ivana.

E, kad me pitaju što je hrvatska dijaspora uvijek sam pokušavao naći neki prikladan i jednostavan odgovor ljudima koji nikako ne mogu razumijeti te ljude. Od sada pa ubuduće ću im uvijek govoriti: hrvatska dijaspora je Ivan Rakitić. Njegova životna priča najbolje je objašnjenje za sve priče naših ljudi koji godinama žive i rade u inozemstvu.

Vidjeli ste u komentarima na forumu - ljudi se pozivaju na razum i ljubav. Razumno bi bilo da je Ivan prihvatio poziv švicarske reprezentacije i u njoj bio gazda, ali kod Ivana i svih Hrvata izvan Hrvatske ima jedan osjećaj jači od razuma, a taj je ljubav prema Hrvatskoj.

Racionalnim zemljacima u Hrvatskoj on je teško objašnjiv, ali dovoljno im je reći da prošetaju grobljima po Hrvatskoj i da će na njima vidjeti nadgrobne spomenike mnogih Ivana koji su ostavili miran život u Australiji, Njemačkoj, Americi i drugim zemljama, te došli u ratom zahvaćenu Hrvatsku boriti se za njezinu slobodu. Zašto - upitat će se mnogi? Zbog ljubavi prema Hrvatskoj koju su im usadili njihovi roditelji.