Razvoj medicine doveo je svijet u novu etapu - više ne vrijedi pravilo majka je 
uvijek poznata

U vremenu nezaustavljivog napretka znanosti i medicine nestaje li paradigma "majka je uvijek poznata"? To intrigantno pitanje docentice Mirele Župan na Katedri za međunarodno privatno pravo osječkog Pravnog fakulteta naslov je i njezina znanstvenog rada "Međunarodni ugovori o zamjenskom majčinstvu – Nestaje li paradigma Mater semper certa est?". Danas, kad zamjenska majka može biti biološka, ali i ne mora, jer to može biti žena koja je s njom ugovorila da joj iznese trudnoću ili neka treća uz pomoć čije je donirane stanice začeto dijete u zamjenskoj majci, neoboriva presumpcija koja stoji u većini pravnih sustava, da je majka ona koja rađa dijete, dovedena je u pitanje.

Zakoni kaskaju za praksom

U Hrvatskoj je prema Obiteljskom zakonu majka ona koja je rodila dijete i njezino majčinstvo ne može se osporavati ako je dijete začeto iz donirane jajne stanice. Dijete će imati pravo na informaciju o svom identitetu ako je začeto u RH, ali ako je začeto u Češkoj, unatoč pravu koje mu jamči Konvencija o pravima djeteta, nikad neće saznati od koga je naslijedio polovicu gena jer su u toj zemlji donori anonimni. Ako je, pak, začeto kao posljedica jednokratnog preljuba i jednom posumnja da mu otac nije biološki otac, može osporavati očinstvo i tražiti da se utvrdi da mu je otac netko drugi.

– Da, dijete koje je začeto doniranom spermom ili jajnom stanicom, ako sud utvrdi da su roditelji i donatori dali pristanak za oplodnju, po našem zakonu nema pravo osporavati majčinstvo i očinstvo bez obzira na to što dijete nitko ništa nije pitao, ali po zakonu o MPO-u ima pravo na informaciju o svom identitetu – kaže sutkinja Marina Parać Garma, voditeljica za obiteljske sporove u zagrebačkoj Palači pravde.

Jedna profesorica obiteljskog prava objašnjava da je u nas zabranjeno osporavanje majčinstva i očinstva djeteta začetog iz donirane sperme ili jajne stanice jer bi inače roditelji koji su se brinuli za dijete na kraju pravno bili isključeni iz života djeteta kao roditelji. No, dijete ima pravo uvida u dokumentaciju o davatelju spreme ili jajne stanice. Ali, ako je dijete hrvatskog para začeto u Češkoj, jednog dana može tužiti tu zemlju u Strasbourgu jer nije čuvala podatke o donorima.

Docentica Župan u svom istraživanju objavljenom u Pravnom vjesniku, koji je napisala s kolegom izv. prof. dr. sc. Vjekoslavom Puljkom i sada doktorandom Markom Sukačićem, ističe da pravo kaska za društvenim promjenama, zbog čega se događaju nemoralni pokušaji zloporabe pravnih praznina, potom države prepoznaju problem i na kraju slijedi pravna regulacija. Ističe da je zamjensko majčinstvo, danas globalna pojava, povezano s brojnim moralnim i etičkim dvojbama, a o međunarodnim ugovorima o zamjenskom majčinstvu mišljenja, stavovi politike i zakonodavaca su podijeljena. Župan je analizirala sudsku praksu brojnih zemlja prema zamjenskom majčinstvu, od kojih ga neke zemlje eksplicitno zabranjuju, druge ga nisu regulirale, treće su ga regulirale i dopustile, dok neke zemlje imaju liberalan stav prema zamjenskom majčinstvu, pa i onom u kojem se za novac od zamjenskih majki iz siromašnih zemalja može dobiti dijete. Danas su Indija i Tajland, navodi Župan, središte turizma rađanja, a države bivšeg SSSR-a smatraju se mekom reproduktivnog turizma. Čak i u zemljama u kojima je zamjensko majčinstvo zabranjeno sporazumi o njemu sklapaju se u sferi "podzemlja", odnosno u inozemstvu. Hrvatska spada u zemlje u kojima je zamjensko majčinstvo zabranjeno kao i u Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Italiji iz moralnih razloga jer se smatra da se sporazumom o zamjenskom majčinstvu vrijeđa dostojanstvo majke i djeteta i svodi ih se na objekt ugovora. Iako u većini pravnih poredaka stoji presumpcija "majka je uvijek poznata", Župan je svjesna da je ona pred nestajanjem.

– Stalno tajništvo Haaške konferencije za međunarodno privatno pravo u travnju ove godine je navelo da su znanost i medicina pa tako i svijet oko nas prešli u novu etapu. Paradigma rimskoga prava da je majka uvijek poznata nije iščeznula iz suvremene pravne regulative, ali je novom odlukom Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), u predmetu Mennesson protiv Francuske, posredno poljuljana – kaže nam Župan.

Upitno državljanstvo

Francuska ima tvrd stav prema zamjenskom majčinstvu – zabranjuje ga. Župan navodi da je Francuska odbila dati državljanstvo blizankama koje je francuskim državljanima u Kaliforniji rodila zamjenska majka. Iako su u SAD-u dobili presudu da su roditelji djevojčica, francuski sud odbio je priznati američku presudu kako bi Francuskinja mogla biti upisana kao majka djece u rodni list. Tamošnji sud obrazložio je da bi to bilo protivno francuskom javnom poretku, no ESLJP je u tom i još jednom predmetu presudio drukčije.

– Odlukom ESLJP-a u predmetu Mennesson protiv Francuske utvrđeno je da Francuska odbijanjem priznanja roditeljske veze temeljene na zamjenskom majčinstvu u državi u kojoj je dopušteno, a o njemu postoji valjani sporazum, krši Konvenciju o ljudskim pravima! Sud je utvrdio povredu prava na privatnost i obiteljski život djece, argumentirajući, među ostalim, da su se djeca našla u situaciji pravne nesigurnosti, suočena s time da ih francuske vlasti nisu htjele evidentirati u matici rođenih. ESLJP je povredu našao samo u odnosu na dijete jer ga zanima isključivo najbolji interes djeteta koje se našlo u bezizlaznoj situaciji. Sud se oprezno ograničava samo na situaciju u kojoj postoji genetska veza između namjeravanih roditelja i djeteta, otac je bio biološki, pa propušta pojasniti u čemu je povreda konvencije u odnosu dijete – namjeravana majka, koja nije biološka majka? – kaže Župan.

Ranije je, kako Župan navodi u predmetu S.H. protiv Austrije, ESLJP podržao zabranu zamjenskog majčinstva austrijskog zakonodavca jer je razlog zabrane podvojeno majčinstvo. Zakonodavac u Austriji ustvrdio je kako zabranom zamjenskog majčinstva ne krši pravo tužitelja homoseksualca na obiteljski život jer ono ne podrazumijeva pravo na zasnivanje obitelji preko zamjenskog majčinstva. Župan analizira i pravne zavrzlame koje su se dogodile u predmetu Manji Yamanda protiv Indije. Djevojčicu je 2008. za 8820 USD rodila zamjenska majka Indijka za japanski par Ikufumi i Yuki Yamanda. Biološki otac djevojčice bio je Japanac, a jajna stanica nije potjecala od zamjenske majke nego od davateljice. Malo prije rođenja Manji japanski se par razveo, a Japanka više nije željela djevojčicu. Kada se malena rodila, biološki otac Japanac otišao je po nju u Indiju, no kako dijete nije imalo upisanu majku, nije moglo dobiti putovnicu, a ni japansko državljanstvo koje se u Japanu stječe prema državljanstvu majke. Manji nije mogla steći ni državljanstvo Indije jer nije imala roditelje iz Indije. Na kraju je Vrhovni sud Indije ad hoc odlučio da dijete može izaći iz zemlje. Japanska je vlada djetetu dala humanitarnu vizu i obvezala se da će mu dati državljanstvo kad se utvrdi očinstvo. U drugom predmetu zamjenska majka iz Indije rodila je blizance njemačkom paru koji su bili genetski roditelji. No, indijski je sud zaključio da djeca ne mogu dobiti putovnicu jer nemaju veze s indijskim državljanstvom. I Njemačka im je odbila izdati putovnice jer su po njemačkom pravu sporazumi o zamjenskom majčinstvu zabranjeni. Stoga je Nijemac morao ostati u Indiji pune dvije godine s djecom jer ih nije mogao odvesti iz Indije. Na kraju mu je omogućeno da ih posvoji, pa su djeca dobila njemačku vizu i dozvolu za boravak s roditeljima u Njemačkoj. – Unatoč svim moralnim i etičkim dvojbama koje zamjensko majčinstvo otvara, ta pojava poprima široke razmjere. Na svjetskoj se razini ozbiljno razmišlja o donošenju međunarodnog sporazuma koji bi normiranjem pokušao zaštiti prije svega interese djece – kaže Župan, koja je svojim radom željela progovoriti o temi koja je kod nas tabu.

>>Slovenski par doveo je svoju kćer Anu i podijelio iskustva s homoseksualcima u Hrvatskoj