Recept je jednostavan – tko želi trofeje, uzet će Hrvata i Argentinca

Imati u isto vrijeme hrvatskog i argentinskog nogometaša u momčadi u pravilu znači – uspjeh! Hrvatsko-argentinska veza u momčadi, poput kakvog talismana, dokazano donosi trofeje. Potvrdilo se to u mnogo slučaja, osim u onom najspektakularnijem, piše tjednik Max!. U sezoni 1992./1993. Davor Šuker i jedan od najvećih nogometaša svih vremena Diego Armando Maradona dijelili su svlačionicu u Sevilli.

– Sjećam se kada se pojavila informacija da će Maradona doći u Sevillu. Bio sam sretan i pitao se čime sam ja to zaslužio igrati s Maradonom – prisjetio se svojedobno Šuker za španjolske medije.

– Kad sam bio klinac, gledao sam ga na TV-u, a odjednom sam ga viđao za doručkom, treningom, dijelio svlačionicu s njim. Bilo je nevjerojatno! Sjećam se da mi je govorio: “Davore, ti samo trči i dobit ćeš loptu gdje treba, samo je gurni u mrežu.” Tako je i bilo – ispričao je tada Šuker koji je s Maradonom ostao u kontaktu i nakon Seville, a 2001. nastupio je i na njegovoj oproštajnoj utakmici u dresu Argentine u Buenos Airesu. Najboljem strijelcu u povijesti hrvatske reprezentacije Maradona je poslije posvetio i odlomak u autobiografiji.

“Pravi lik, uvijek bi te zavarao... Uvijek se činilo da je igrao bolje nego što je zapravo igrao”, napisao je za Šukera.

Zajednička suradnja nije bila plodonosna. Te je sezone, uz 13 Šukerovih i pet Maradoninih pogodaka, Sevilla završila kao sedma na ljestvici sa 15 bodova zaostatka za prvoplasiranom Barcelonom (tada su se za pobjedu dobivala dva boda), a Atlético Madrid je na ime bolje gol razlike otišao u tadašnji Kup Uefe.

Na kraju sezone Maradona se vratio u Argentinu, u Newell’s Old Boyse, a Sevillinu svlačionicu sa Šukerom je nastavio dijeliti jedan od najboljih trenera današnjice Diego Simeone, Argentinac koji je lani doveo Atletico do španjolske krune. Te je sezone Šuker bio drugi strijelac Primere sa 24 gola, ali Sevilli je opet izmakla Europa, ovog puta samo za bod. Simeone nije imao rezultatske sreće ni surađujući s Darijom Šimićem u sezoni 1998./99. u Interu, no sve mu se vratilo u Laziju gdje je surađivao s Alenom Bokšićem s kojim je u sezoni 1999./2000. osvojio čak tri trofeja – Serie A (do danas posljednju Lazijevu titulu talijanskog prvaka), talijanski kup i Superkup. Te sezone u Laziju je s Bokšićem igrao još jedan sjajni Argentinac – Juan Sebastián Verón.

Robertu Prosinečkom u sezoni 1992./1993. u kojoj je osvojio svoja jedina dva trofeja u Realu, Kup i Superkup, suigrač je bio Juan Esnáider.

Svlačionicu Valencije Goran Vlaović četiri je godine, od 1996. do 2000., dijelio s Claudijom Lopezom. Njihova suradnja donijela je tada moćnim Šišmišima prvi trofej poslije 19 godina, Kup u sezoni 1998./99., a potom i Superkup 1999. To su bila jedina dva trofeja koja su tijekom 90-ih završila na Mestalli. Obojica su bili strijelci u jednoj od najslavnijih pobjeda Valencije u povijesti, 6:0 protiv Reala u polufinalu Kraljeva kupa.

Martín Demichelis, igrač koji je argentinski izbornik Gerardo Tata Martino pozvao u momčad koja će 12. studenog igrati protiv Hrvatske, prije više od desetljeća bio je suigrač mlađem od braće Kovač u Bayernu. S Robertom je u sezoni 2004./2005. osvojio dvostruku krunu u Njemačkoj, prvenstvo i Kup te još i Liga kup. Lani su u Madridu sjajno surađivali Luka Modrić i Ángel Di María, a Real je u sezoni osvajanja La Decime izgubio samo dvije utakmice (obje od Barcelone 2:1 i 4:3) u kojima su Hrvat i Argentinac zajedno počinjali od prve minute.

Ovoga ljeta formiran je tandem Messi – Rakitić. Iako je rano za trofeje, početak suradnje je obećavajući. Barcelona je, i uz poraz od Reala u El Clásicu, vodeća momčad prvenstva, a za jedan od Rakitićeva dva pogotka u Primeri, hrvatskom je igraču asistirao baš Messi. Tu je i Mascherano. Rakitić je prošle sezone u Sevillinu pohod na Europsku ligu za suigrače imao dvojicu Argentinaca – Federica Fazija i Nicolasa Pareju. Ljetos je Mario Mandžukić osvojio španjolski Superkup s Atleticom, a u Londonu će sresti argentinskog braniča s kojim dijeli svlačionicu u Madridu, Cristiana Ansaldija.

Na Upton Parku 12. studenog tako će se suprotstaviti neki bivši i sadašnji suigrači. Bit će to četvrti ogled Hrvatske i Argentine čiji je dosadašnji skor polovičan – po pobjeda svakoj reprezentaciji uz jedan remi. A baš je taj remi (0:0) rezultat povijesnog prvog susreta Hrvatske i Argentine u lipnju 1994. u Maksimiru. Argentinci, predvođeni Maradonom, u Zagreb su došli kao svjetski prvaci nekoliko dana pred SP 1994. Završilo je bez golova. Poraz u skupini na SP-u 1998. (1:0) nije bolio jer već je bio osiguran prolaz u drugi krug. Posljednji ogled, u ožujku 2006. u Švicarskoj, pamtit će se po 3:2 pobjedi Hrvatske, ali i po pogotku Lionela Messija. Poslije je najboljem svjetskom nogometašu to je bio prvi pogodak u dresu reprezentacije Argentine.

>> S Argentincima smo igrali tri puta, a posebno će ih pamtiti Luka Modrić