Gospodarstvo je od ožujka do lipnja bilo 1,2 posto jače i brže nego u istom razdoblju lani, a takav rast može se protumačiti kao postojanu bazu za optimizam i kao konačni zaokret.
Ne treba padati u euforiju i očekivati da će se problemi prouzrokovani šestogodišnjom krizom riješiti preko noći, ali snažniji rast BDP-a sigurno je nagovještaj pozitivnijeg razdoblja u kojem ćemo konačno moći odahnuti. Raduje što su sve komponente BDP-a rasle, a država je nominalno trošila gotovo jednako novca kao i lani. Nije bilo smanjenja javne potrošnje, što je potrebno da bi se obračunalo s buktajućim javnim dugom, ali nije bilo ni povećanja. Osobna potrošnja rasla je jače, i to prije svega zbog poreznih rasterećenja dohodaka radi kojih se građanima srednje platežne moći oslobodio dodatni iznos novca za trošenje. Izvoz je ipak najzaslužniji za oporavak jer je jedina komponenta koja je napravila ozbiljan iskorak, rastao je više od 10 posto. Uvoz nije pratio ritam izvoza. Treba napomenuti da ove godine u drugom tromjesečju nije bilo uskrsne potrošnje, koja je nabildala podatke za prvo tromjesečje, pa je realan rast potrošnje i veći nego što to podaci pokazuju.
Analitičari očekuju pozitivan trend do kraja godine i da bi se ukupan rezultat mogao kretati oko 1 posto rasta, a to znači da bi gospodarstvo tijekom 2015. kreiralo tri milijarde kuna više nego 2014.
Rastu investicije
– U kratkom roku mogu najaviti rast i u ljetnom tromjesečju, a godina bi mogla završiti s plusom od 1 posto. Izazov su javne financije, jer ako se kamate na tržištu novca dignu, morat ćemo značajno rezati državnu potrošnju, a time bi moglo doći do pada BDP-a – upozorava glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić.
Oprezni su i poslodavci te upozoravaju na veliku javnu potrošnju koja ne pada, a za rast drže zaslužnim ponajviše javni sektor, koji se restrukturirao tijekom krize i okrenuo izvoznim tržištima kako bi preživio. I dok oni veličaju privatne tvrtke i kude državu, premijer Zoran Milanović potpuno je uvjeren da je njegova vlada najzaslužnija za uspješan izlazak iz krize.
– Rastu izvoz i industrijska proizvodnja, a tek onda potrošnja. To su sve posljedice određenih aktivnih mjera, smanjenja nekih poreznih stopa i okruženja, a ne isključivo članstva Hrvatske u Europskoj uniji. Hrvatska je izašla iz krize i stope rasta u tromjesečjima koja su pred nama bit će još više – Milanovićev je komentar.
Njegov optimizam mogao bi obuzeti i građane na vijest o novom padu cijena goriva. Od utorka bi, prema izračunima Ministarstva gospodarstva, cijene motornih goriva mogle pasti oko 45 lipa po litri za benzina i tridesetak lipa po litri za dizelska goriva, što bi cijenu eurosupera 95 spustilo ispod 9 kuna po litri. Nakon šest godina slobodnog pada investicija, koji je bio tek kratko prekinut tijekom 2013. i nakon kojeg je uslijedilo još šest kvartala kontinuiranog pada investicija, konačno su i investicije porasle. One su sada po vrijednosti na iznosima iz 2003., odnosno na razini prije investicijskog buma 2000-tih, ali je važno da su brojke iznad nule. Građevinarstvo i dalje stagnira, ali prerađivačka industrija raste pa ne možemo govoriti da je rast isključivo temeljen na potrošnji.
Povratak u 2008.
U dugotrajnoj krizi, hrvatsko gospodarstvo po volumenima vratilo se na 2003. godinu, što znači da smo izgubili sve što smo zaradili tijekom sedmogodišnjeg rasta, a broj zaposlenih pao je na 1,35 milijuna ljudi, što znači da je u prvih pola godine i dalje 180.311 manje zaposlenih nego u lipnju 2008., odnosno prije krize. Da bi se taj podatak značajnije poboljšao, bit će ipak potreban jači i stalan rast. Iako je ohrabrenje, rast od 1 posto ne sanira dugove, ne plaća kamate niti osigurava rast zaposlenosti, a bez toga ostat će samo statistička kategorija koju građani neće osjetiti.
Za mene č recesija biti završena kad ljudi nebudu morali odlaziti iz Hrvatske . Kada nebude nezaposleni morao godinama tražiti posao. I na kraju kad od svoje plače budem mogao platiti račune , kupiti hranu i priuštiti svojoj obitelji makar jednom mijesečno odlazak u kino ili nešto sl.