Red Balkana, red Europe

Bar se dvije koristi mogu izvući iz činjenice da je Europska komisija odgodila screening za pravosuđe sve do rujna. Politička elita to je elegantno prihvatila, gotovo kao da je i sama razmišljala da je to dobro rješenje. Ali, prva pljuska u započetim pregovorima trebala bi imati efekt otrežnjenja,  stjecanja jasne slike o tome kakvo je hrvatsko pravosuđe, koliko je daleko pravna država, unatoč tisućama kompjutora i modernim kancelarijskim interijerima.

Da bi se osnažila i izoštrila politička volja za suzbijanjem korupcije, vlasti su trebale pripremiti antikorupcijsku strategiju. Takvom dokumentu donesenom u vrijeme bivše vlade istekao je rok trajanja, ali novi akcijski plan borbe protiv korupcije nije izlazio na svjetlo dana iako bi se dobro nastavio na onaj prvi, zahvaljujući kojem je Hrvatska dobila pregovore s EU.

Nije napravljena domaća zadaća i uslijedio je minus! Bez obzira u kakve eufemizme umotali odgodu screeninga, to je realitet s kojim se bolje suočiti na početku. Druga je korist od te odgode, što se na tom primjeru najplastičnije vidi da se s početkom pregovora o punopravnom članstvu u EU, hrvatska vanjska i unutarnja politika u tom segmentu počinju stapati. Više ne koristi usredotočiti se na EU, a zanemarivati unutarnje reforme jer ti procesi sada funkcioniraju po sistemu spojenih posuda.

A na "izoliranom" vanjskom planu, Sanaderu i dalje ide dobro. Europa potiče Hrvatsku na regionalnu suradnju, a vladajući s oprezom promatraju kako će to primiti desni radikali. Hoće li još više štrpnuti od biračkog polja koje je HDZ zamislio kao konzervativan, desni centar? Hoće li još jače istaknuti neke svoje lidere i brandove, ili će se zadovoljiti s tim da preko medija okreću javnost od proeuropske politike?

Manevar kojim je Sanader izbjegao jednu političku minu, onu vezanu za ugovor o slobodnoj trgovini koji bi vrijedio isključivo za zemlje zapadnog Balkana, čini se da uspijeva. Proširenje te slobodnotrgovinske zone na današnje i buduće članice CEFTA-e čini se probavljivo Bruxellesu, prekjučer Makedoniji, jučer Albaniji... A skora budućnost mogla bi donijeti kolektivno učlanjenje te države, kao i BiH, SiCG te Moldavije.

Drugim riječima, Sanaderova taktika "da"  za regiju, ali barem malo širu nego što je prostor bivše Jugoslavije, dobiva prolaz i u međunarodnoj zajednici. Sad on ide korak dalje, pa je već isplanirao svojevrsno utapanje balkanskog projekta Pakta o stabilnosti u inicijativu koja se službeno zove Proces suradnje u jugoistočnoj Europi, a koja se prelijeva na Grčku koja je članica EU i na Tursku koja je kandidat.

Na kostur od bivše Jugoslavije nadodano je još malo političkog i geostrateškog šarenila, kojim se dokazuje da postoji volja za regionalnu suradnju, ali ne za "kažnjeničku", balkansku čekaonicu. Tu je inicijativu Sanader jučer izlozio pred širokom novinarskom publikom u albanskom Draču, a s tim sigurno ne bi izlazio da za to već nije pripremljen teren u Bruxellesu, a i kod glavnog menadžera Pakta o stabilnosti, Buseka.

Sve se, dakle, slaže po principu "red Balkana, red Europe", pa je tako isplaniran i ovaj Sanaderov vanjskopolitički tjedan. Prvo je dva dana odvojio za Albaniju, još uvijek vrlo siromašnu i nedovoljno uznapredovalu državu koja, međutim, unutarnjim konsenzusom hrli i prema EU i prema NATO-u. Kraj tjedna rezervirao je za Irsku, jednu od najnaprednijih članica EU, gdje će se zadržati danas i sutra. A onda se vraćamo na početak, gdje nas podsjećaju da je sve to lijepo i dobro, ali da i u unutrašnjosti dućana mora biti robe koju reklamiramo u izlogu.