Redovnici više ne žele državni novac. Svota je bijedna!

Nekim su redovnicima, čini se, prisjeli razgovori o raspodjeli državnoga novca Crkvi i odlučni su čak odbiti novac iz državne blagajne. Tu gotovo revolucionarnu ideju iznio je pred vodećim redovnicima i redovnicama na 42. plenarnoj skupštini Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara prije nešto više od mjesec dana u Zagrebu dominikanski provincijal o. Anto Gavrić. Nama taj novac ne treba, rekao je rezolutno o. Gavrić, a njegove riječi izostale su iz službenih izvještaja i onih u crkvenim glasilima koja su pratila redovnički plenum.

“Nismo trinaesto prase”

– Preporučujem da zasad kontaktirate s predsjednikom HKVRP-a ili predsjednicom HUVRP, koji vam mogu dati informacije i glede novca koji redovnici i redovnice zajedno dobivaju iz državnog proračuna posredovanjem Hrvatske biskupske konferencije. Oni mogu objasniti i prijedloge koje sam iznio na plenarnoj skupštini glede novca koji redovnici dobivaju iz proračuna. Iznos je vrlo mali u odnosu na iznos koji Katolička crkva dobiva iz državnog proračuna. U raspodjeli novca iz državnog proračuna između HBK i redovnika ima dosta nejasnoća o kojima kao novi provincijal ne znam puno pa bi bilo najbolje o svemu tome pitati predsjednika Konferencije ili predsjednicu Unije – rekao nam je o. Anto Gavrić.

Da je doista riječ o mizernom iznosu, potvrdio je i predsjednik HKVRP-a fra Ivan Paponja, inače provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša sa zagrebačkog Ksavera.

– Ne znam točno o kojem je iznosu riječ, ali znam da nije mnogo. Hrvatska biskupska konferencija redovnike tretira kao “13. biskupiju” u raspodjeli toga novca, a neki kažu i kao 13. prase, pa se javilo nezadovoljstvo zbog nepravedne podjele. Prijedlog provincijala Gavrića je radikalan i mislim da nije dobro da se redovnici odreknu toga novca, jer on služi ponajprije financiranju zajedničkih institucija i njihovih ureda, ali i za školstvo, odgoj, mirovine, čega ne bi bilo da nema i tih sredstava – ublažava svoga kolegu fra Paponja.

Inače, u Crkvi već godinama traje rasprava je li financiranje izravno iz proračuna najbolji način državne pomoći Crkvi. Jedan od najglasnijih kritičara toga modela bio je nadbiskup splitsko-makarski (sada u mirovini) mons. Ante Jurić, koji je znao reći da će to Crkva “skupo platiti”. I to ponajviše zbog stvaranja novoga mentaliteta ovisnosti Crkve o državnoj blagajni. Taj mentalitet umanjio je, primjerice, dio milodara koji vjernici daju za svoju zajednicu, a koji je i dalje jedan od glavnih izvora crkvenog financiranja.

Sustav se može mijenjati

– Nisam čuo za prijedlog o. Gavrića premda sam bio na početku redovničkog plenuma – rekao nam je gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, koji je među biskupima zadužen za redovnike.

– O modelu financiranja dugo se razmišljalo i napravljen je sustav koji se može i popravljati ako zatreba. On je u svojoj biti dobar, no pitanje je je li se novac uvijek koristi na dobar način. Pravno nije upitan, baš kao i što se tiče pravde, ali može se dogoditi da ode u neku drugu stranu. Primjerice, kao vjeronauk u Njemačkoj koji je otišao u tom smjeru da ga drže ljudi koji i nisu vjernici – kaže biskup Bogović tvrdeći da nije upitan pravni oblik, nego kako se tko od biskupa, odnosno korisnika toga novca zna s time korisno nositi.