Koordinator Stabilizacijskog pakta Erhard Busek, koji je najavio da bi Hrvatska mogla tek 2014. godine pristupiti Europskoj uniji, ponovno je pokrenuo lavinu nagađanja o datumima. Maglu sumnji nije uspio raspršiti ni vanjskopolitički govornik Europskog parlamenta Elmar Brok, izjavivši u Zagrebu da trenutačne teškoće Europske unije oko proširenja i ustava ne bi trebale zabrinjavati Hrvatsku. Ne bi trebale? Međutim, Elmar Brok je još prije dva mjeseca tvrdio da proširenja bez usvajanja europskog ustava neće biti. Naravno da će četvrt stoljeća nakon hrvatske neovisnosti Europska unija izgledati sasvim drukčije nego danas. Poticajnih sredstava bit će daleko manje, a na ovim će prostorima težište političkog interesa velikih sila biti sanacija Balkana i borba za utjecaje.
Hrvatska vodi pristupne pregovore s EU, ali za razliku od država poput Rumunjske i Bugarske, koje su početkom pregovora odmah dobile i nadnevak pristupa, Hrvatskoj takav datum nije dan. Vezanje regionalnih "paketa" na tragu je anglo-američkog interesa o stvaranju protuteže političkom produbljenju EU. Ali zašto druge europske zemlje žongliraju datumima hrvatskog pristupa? Kolike je razmjere dosegnula percepcija "paketa" pokazuje da je čak i u Austriji postalo gotovo normalno da se građane Hrvatske označava kao osobe iz "ex-Jugoslavije". Još je davnog ljeta 1991. godine Jacques Delors u Zagrebu upozorio da Bruxelles nikako ne namjerava jugoslavenskim republikama pojedinačno financirati pristup (tadašnjoj) Europskoj zajednici. Čim su se stekli uvjeti, politika regionalnih "paketa" rezultirala je "balkanskim summitom" u studenom 2000. u Zagrebu. Summit je trebao postati kolektivni katalizator "paketa".
Hrvatska razumije da je u "paketu" daleko lakše i isplativije poslovati, ulagati, kupovati kuće, hotele ili voditi politiku. S druge strane, europske bi države trebale razumjeti i Hrvatsku, koja je u raznim "paketima" provela dugo vremena te više ne želi ni u kakve ulaziti.
Nakon godinu dana pristupnih pregovora bez datuma pristupa, moglo bi se u Hrvatskoj razmisliti o održavanju referenduma s pitanjem "Jeste li za samostalni i individualni hrvatski pristup EU?", za što bi se vjerojatno izjasnila većina građana. Takav bi referendumski ishod jednom zauvijek "razvezao" sve dosadašnje i buduće regionalne pakete. I što je još važnije, bila bi to jasna poruka Bruxellesu da Hrvatska namjerava pristupiti Uniji onako kao što su svojedobno pristupile jedna Danska, Grčka, Portugal ili bilo koja druga zemlja. Istovremeno bi to bila i pomoć, ali i jasna obveza svim budućim hrvatskim vladama, bez obzira na ideološki predznak.