Registar je trebala objaviti Vlada, a ne fantom na webu

Prije svega, ništa ne može opravdati krađu dijela Registra iz Ministarstva obrane. Baš ništa. Onaj tko je to napravio mora odgovarati.

Ali, ova priča ima dvije strane. Zapravo, pola milijuna strana. Koliko je nužno otkloniti sve zakonske prepreke i časno, legalno i prije svega s poštovanjem objaviti popis ratnika koji su oslobodili Hrvatsku najbolje govori posjećenost web-stranice na kojoj je registar ilegalno objavljen. Navala je tolika da se ruši svakih nekoliko minuta.

Registar branitelja davno je trebalo objaviti, možda na nekoj pompoznoj svečanosti kakve je organizirala Nevenka Jurak kad su se otvarale besmislene dionice autocesta od Jurine do Šimine livade. Možda je na tu ceremoniju trebalo pozvati dvadeset, pedeset ili jedanaest istinskih heroja Domovinskog rata. Koliko ih već ima. To su branitelji zaslužili u rovovima.

Nisu, pak, zaslužili da im se imena i ratni putovi objavljuju na fantomskim stranicama pod krinkom noći, iz ukradenih baza Ministarstva obrane. Časno bi bilo da su se branitelji izborili za legalnu objavu. Ali, očito je nečije strpljenje presušilo. Nekome je bilo dosta generaliziranja i svođenja svih branitelja pod isti nazivnik sumnjivca i lažnjaka. Pa je odlučio objaviti popis, makar time riskirao zatvor.

Vlada šuti, a Ministarstvo branitelja oštro prosvjeduje. Udruge su na nogama. Traže krivca. Imenom i prezimenom. Zašto udrugama smeta objava? Zašto bi objava popisa ratnika smetala branitelju koji se časno borio u ratu, koji je dao svoj obol obrani domovine? Koji je nakon rata završio na burzi jer je tvornicu u kojoj je radio neki tajkun doveo do propasti? U strahu bi trebali biti samo oni koji su svoj status stekli u toplom uredu, daleko od ratišta. Pravim ratnicima trebala bi biti čast da im se ime nađe na tom popisu.

Možda im tu čast jednoga dana, sa svim počastima, priušti njihova Vlada, ma tko u njoj sjedio.