Reiner je u pravu. Ako već 20 godina ne smeta kuna, zašto Sabor ne bi bio i hrvatski i državni

Znao sam da Saudijska Arabija odlazi u vražju mater čim sam čuo da će ženama omogućiti da voze automobile. Saudijska Arabija, taj posljednji bastion transparentnog odnosa među spolovima, poštenog, bez prenemaganja i stalnog licemjernog silovanja pričama o jednakosti.

Tko može biti sretan u činjenici da ga žena voza?! Uostalom, ako ne vjerujete, pitajte Reinera, kojeg je žena vozila na skijanje. Za razliku od donedavno dosljednih Saudijaca, kod nas se tek ovakvim gafovima otkriva pravo stanje odnosa u našoj ravnopravnoj zajednici. Jer nije Reiner na graničnom prijelazu zaobišao kolonu, on je tamo zaobišao državu. Točnije, ono što bi ona bajkovito trebala biti. Njegovo "skretanje" nikome neće biti čudno samo zato što se od doslovno shvaćene vlasti takvo ponašanje i očekuje; ovdje ljudi ne čine državu, nego država čini ljude. Prihvaćanje vlasti kao privilegija, a ne kao obveze samo je zavijeno u najgoru moguću i ikad smišljenu prijevaru, model smradan i toksičan – demokraciju. Ne živimo u svijetu ravnopravnih i jednakih niti će nam to ikada biti dopušteno. Kao što koncept morala proizlazi iz najgore pokvarenosti, tako i koncept jednakosti počiva isključivo na hipokriziji.

Oko nas nije stvarni sadržaj života koji nam se ionako oblikuje mimo naše volje, nego su tek parole o jednostranoj političkoj korektnosti koja eutanazira razmišljanje. Paradoks je i veći što je licemjerje toliko očito da ga se zbog toga – očito ne vidi. Razmislite li na tren, vidjet ćete da je sve ono u što vas se uvjeravalo ispalo upravo suprotno od onoga u što vas se uvjeravalo. Samostalna Hrvatska nije postala druga Švicarska i ne može prehraniti samu sebe, nego je ovisnik na aparatima. EU nije koncept bez granica, nego postaje koncept žilet-žice i ultrakontrole. U EU su nas uvukli i mamcem da ćemo se moći zapošljavati izvan Hrvatske, a kada se ova mogućnost koristi, ispada da je odlazak mladih nacionalni problem, epicentar političkih huškanja, hajki i dezerterstva. Zašto smo ulazili u EU ako ne smijemo otići iz Hrvatske? Kad smo već kod Reinera, njegova predvidljiva pubertetska provokacija o povratku Hrvatskog državnog sabora izazvat će ogorčene polemike, a već više od 20 godina plaćamo kunama i ta mrva ustaštva nikome ne smeta. Jesmo li samo zbog jedne od tih dviju činjenica manje ili veće ustaše, postaje dijelom kolektivne psihoze, puno važnije u gradaciji od definitivnog odgovora na pitanje jesmo li ustaše uopće.

Zabavljeni i zaboravljeni između dva vintage – ideološka totalitarna sustava, a prepušteni na stvarnu nemilost tehnološko-korporativnom totalitarizmu, odbijamo pogledati svijetu u oči. Ne, muslimani i kršćani nisu braća jer, da jesu, ne bismo se bojali kulturoloških i civilizacijskih razlika u hordama izbjeglica koje nas preplavljuju, već bismo ih i primili kao braću. Uostalom, jedva smo se pomirili s postojanjem pravoslavaca. Ne postoji rodna i nacionalna ravnopravnost jer, da je ima, pederi ne bi morali u kratkih hlačicama marširati ulicama niti bi ćirilica bila išta više od kaligrafskog problema. Nije smisao političkog angažmana popravljanje sustava i stvarnosti, nego je smisao uzurpacija tog sustava i prilagođavanje stvarnosti svojim limitima. Država je sam vrh licemjerja, njezin apsolut, jer državom upravljaju oni kojima taj posao uvelike nadilazi njihove objektivne intelektualne kapacitiranosti. Samo u okviru poput države moguće je mjesecima roktati o reformama i promjenama paradigme vlasti, a onda do vlasti dolaziti na najrigidniji način. Nova hrvatska transparentnost gradi se iza zatvorenih vrata, crnim i nepropusnim do razina misterioznih i posvećenih društava, limitiranim dijaboličnim voluntarizmom naplavljene ekipe iza koje će vrlo vjerojatno ostati, kad smo već kod tajnih društava, samo lubanje i kosti. Da se do pozicija vlasti dolazi pod pravim imenom, bez priča o poštenju, želji za promjenama nabolje, brizi za građane, već da se otvoreno kaže da želimo moć, privilegije, kontrolu, zaradu i da nas se sluša i vidi, da mi to otvoreno kažu, glasao bih za takve do kraja života. Želimo da konačno naš ego ni iz čega, a preko politike, postane barem nešto, kad mu već sami ne možemo omogućiti da bude netko, to bi bilo iskreno i hrabro, a ne ovako, skriveni iza naših leđa traže samo alibi za postavljanje zasjede.

I sve češće s javnošću komuniciraju preko Facebooka, medija koji je posve krivo okarakteriziran kao društvena mreža, a predstavlja isključivo antisocijalni tor za krdo bezličnih i nerealiziranih, ali s izraženim poremećajem potrebe za prividom javnog djelovanja. Facebook kao licemjerno izbjegavanje izravnog kontakta postao je tijekom posljednjih izbora legitimna politička platforma i izvor informacija premda uopće ne znademo tko nam se obraća budući da rečenice koje tamo netko potpisuje ne znači da ih je doista i napisao. Stoga se stvarnost svodi na maskirane administratore koji postavljaju i uklanjaju unutar sustava idealno upotrebljivog za funkcioniranje države u čijem je temelju zavjera i koja je do sada, u hrvatskom iskustvu, jedino licemjerje uspjela održati transparentnim.

>> 'Stjepan Radić je u govorima Sabor nazivao isključivo Hrvatski državni sabor' 

>> 'Slažem se s Petrovom, ali ne odustajem od preimenovanja Sabora'