Rekonstrukcija dojke treba biti sastavni dio operacije žena oboljelih od raka dojke, cilj je inicijative BRA Day u kojoj sudjeluje i Hrvatska. Preoblikovanje tkiva dojke, rekonstrukcija vlastitim tkivom ili ugradnja implantata kirurške su mogućnosti, objašnjava prof. dr. sc. Rado Žic iz KB-a Dubrava, te navodi da je rekonstrukcija dojke u nas postala dio cjelokupnog liječenja pacijentice puno prije no u nizu razvijenih zemalja.
Je li rekonstrukcija dojke uvijek moguća ili postoje neki uvjeti?
Danas je pristup svakoj bolesnici s rakom dojke individualan, na tome rade timovi za dojku koji postoje u svim centrima koji se ozbiljno bave kirurgijom dojke u RH. Tim za dojku u KB-u Dubrava postoji već 15 godina, a sastoji se od plastičnog kirurga, radiologa, patologa, citologa i onkologa, koji dolazi na tim iz Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. U timu se dogovaraju potrebne pretrage, prouče nalazi i za svaku bolesnicu odabere najbolji način liječenja. Rekonstrukcija dojke sastavni je dio tog liječenja. U bolesnica kod kojih je tumor mali u odnosu na veličinu dojke rekonstrukcija najčešće i nije potrebna jer se napravi samo ekscizija tumora s malim rubom zdravog tkiva i biopsija limfnog čvora čuvara iz pazuha. U onih bolesnica kod kojih zbog veličine, biologije tumora ili položaja nije indicirana prvo operacija primjenjuje se neoadjuvantna kemoterapija kojom se tumor smanji ili, u nekim slučajevima, i u cijelosti uništi te je nakon toga opet moguća operacija i rekonstrukcija. Samo u malom broju bolesnica kod kojih bi rekonstrukcija odgodila daljnje onkološko liječenje danas se radi modificirana radikalna mastektomija, no i u tim slučajevima nakon završetka onkološkog liječenja moguće je napraviti sekundarnu rekonstrukciju dojke.
Koje su metode dostupne i koje su im ključne razlike?
Danas se više od 90% bolesnica s karcinomom dojke kirurški liječi kod plastičnih, rekonstrukcijskih i estetskih kirurga. Zbog su toga naše bolesnice imale priliku dobiti i rekonstrukciju dojke kao sastavni dio liječenja karcinoma dojke puno prije nego u mnogim drugim puno razvijenijim zemaljama Europe i svijeta. Postoje tri načina rekonstrukcije dojke. Prvi je preoblikovanje preostalog tkiva dojke nakon poštednih operacija kako bi se dobio normalan oblik dojke i popunili defekti nastali resekcijom tumora. Drugi način je rekonstrukcija dojke vlastitim tkivom koje može biti iz okoline dojke i prenosi se na krvnim žilama, koje se ne presijeku, već samo pomaknu s tkivom u područje resekcije tkiva dojke. Tkivo se može uzeti i na udaljenom mjestu kao što je donji dio trbušne stijenke ili područje glutealne regije ili bedra tako da se žile presijeku i nakon toga ponovno spoje pod mikroskopom u području dojke. Treći je način upotreba ekspandera ili implantata za dojku, kojih je danas na raspolaganju velik broj, svih veličina i oblika. Njima se nadomjesti resecirano tkivo dojke, a pokriju se lokalnim mišićima i preostalom kožom. Na klinici za plastičnu kirurgiju od 1998. godine radimo, osim mastektomije s poštedom kože, i mastektomiju s poštedom kože i bradavice kod bolesnica kod kojih je to moguće. Kada smo počeli s tom metodom, bili smo osamljeni, a danas je prihvaćena u cijelom svijetu. Druga metoda koja je proizašla iz rada liječnika naše Klinike pod vodstvom prof. dr. sc. Zdenka Staneca jest i omega incizija oko bradavice s medijalnom ili lateralnom ekstenzijom, ovisno o potrebi zahvata.
Odlučuju li se pacijentice na rekonstrukciju dojke?
Iako se sve bolesnice ne odlučuju za rekonstrukciju dojke, bolesnice koje su operirali strane plastični, rekonstrukcijski i estetski kirurzi dobiju informaciju o mogućnostima rekonstrukcije te nakon toga mogu zajedno s svojim kirurgom i onkologom donijeti odluku koja je osnovana na najnovijim informacijama.
Što svakodnevno susrećete u praksi – vode li žene u RH brigu o svojim grudima?
Žene u Hrvatskoj, zahvaljujući i medijima, sve su više svjesne potrebe kontrole dojki. Već od 2006. godine Ministarstvo zdravstva provodi i redoviti probir bolesnica, u dobi najvećeg rizika od pojave raka dojke, putem mamografije. Odaziv na taj pregled razlikuje se ovisno o županiji, ali svake je godine sve veći. Osim toga žene, u RH i same odlaze na preglede ultrazvukom i na mamografiju kad smatraju da su nešto primijetile ili kada je neko u obitelji imao karcinom dojke. Važnu ulogu u tome imaju liječnici obiteljske medicine koji najbolje poznaju svoje bolesnice i mogu ih ispravno savjetovati.
Možete izdvojiti neki primjer ovakvih zahvata koji su vam bili izniman izazov?
Svaka je operacija izazov jer nije lako, a često je i nemoguće, postići punu simetriju sa suprotnom zdravom dojkom i istovremeno postići onkološku sigurnost. Vjerojatno je najveći izazov bio kad smo među prvima u Europi uveli rekonstrukciju dojki s perforatorskim režnjevima gdje se, osim mikrokiruškog prijenosa tkiva, mora krvnu žilu prikazati i odvojiti od mišića kroz koji prolazi a da se taj mišić ili žila ne oštete. Tako se kod nekih bolesnica mogu s režnjem iz donjeg dijela trbuha, stražnjice ili bedra rekonstruirati i obje dojke bez važnih funkcionalnih smetnji na mjestu uzimanja.•