Nakon što je prije desetak dana policija zbog iznude i protupravnog oduzimanja slobode kazneno prijavila Renata Prajza, Juricu Udovčića i Iliju Cotu, koji se sumnjiče da su kafiću Lavica u Ulici Matije Gupca u Gornjoj Stubici između dva i tri sata ujutro zaključali u lokalu dva muškarca i konobaricu, javio nam se Renato Prajz (39). Iznio je svoju verziju događaja te noći.
Glava razbijena bocom
– Bio sam u Zagorju kod prijatelja Ivana Ivanića i navečer smo otišli u kafić na piće. S Ivanićem su bila i dvojica njegovih prijatelja koje nisam poznavao od ranije. Runde su dolazile na stol, popilo se puno, a oko ponoći jedan od domaćih Zagoraca počeo je govoriti nešto protiv Ivanića koji je otišao u WC. Rekao je da Ivanić nije ni trećinu vrijedan kao njegov otac. Na to je reagirao jedan od Ivanićevih prijatelja, ne znam je li se radilo o Coti ili Udovičiću, došlo je do naguravanja i taj Zagorac uzeo je bocu i jednog od njih udario u glavu i raskrvario ga. Dogovorili smo se da ne zovemo policiju, a cijela iznuda sastojala se od toga da je čovjek kojemu je razbijena glava tražio da mu Zagorac potpiše da mu je bocom raskrvario glavu kako bi eventualno sudski mogao tražiti odštetu. Ni o kakvom zaključavanju nije bilo riječi, a razišli smo se nakon što je netko zvao policiju – rekao je Prajz. No tko je zapravo Renato Prajz?
Rođen je u Kotor Varoši u BiH. Sa 17 godina zatočen je u srpskom logoru, no kako mu je otac, koji je također bio zatočen, bio policajac u rezervi, nakon dva mjeseca su pušteni.
– Budući da za Hrvate nije bilo života u Kotor Varoši, u siječnju 1995. platio sam srpskim vojnicima 500 maraka i pukovnik srpske vojske sredio mi je da s njim u autu preko Okučana uđem u Hrvatsku. Kao prognanik otišao sam u Njemačku, a budući da mi je teta bila šefica kuhinje, raznosio sam reklame, bio pomoćni kuhar, a radio sam i na montaži namještaja – kaže Prajz.
No legalni posao nije dugo potrajao, mnogo ga je više privlačila prodaja ukradene robe i dilanje droge, posebice kokaina koji je iz Nizozemske lako preko granice krijumčario u Njemačku, u Essen gdje je živio. No u jednoj prodaji sukobio se s Draženom Đurasovićem, podrijetlom iz Trebinja. Trebao mu je prodati 100 grama kokaina za 9600 maraka, no Đurasović ga je napao, svezao i htio baciti u rijeku. No, kako mu je Prajz rekao da je javio prijateljima s kim se mora naći, Đurasović je odustao te ga je odvezao u šumu i pustio. Za dva dana opet su se sreli.
– Krenuo sam u apartman gdje je živio Đurasović. Imao sam pištolj i namjeravao sam ga ubiti, ali budući da me vidio jedan crnac koji je također tamo stanovao, odustao sam. Zakopao sam pištolj u Njemačkoj i otišao nakratko u Hrvatsku, no ponovno sam se vratio s hrvatskom putovnicom. Susrevši se opet s Đurasovićem, on mi je tada prvi prišao, opsovao mi majku i ošamario me te me namjeravao udariti i čeličnom palicom. Tada sam uzeo pištolj i u njega ispalio hitac. Potrčao sam 30-ak metara, no kad sam se okrenuo, vidio sam da je živ pa sam se vratio i pred 30-ak ljudi ponovno ga izbliza upucao u glavu...
Zolje za napad na Vatikan
Za ubojstvo je Prajz u Njemačkoj osuđen na osam godina zatvora, no nakon što je odslužio nešto više od dvije godine, tražio je preseljenje u hrvatski zatvor, što mu je odobreno.
Zbog teške bolesti jetre i nakon odslužene četiri godine i četiri mjeseca pušten je iz glinskog zatvora. Ubrzo se opet vratio kriminalu i počeo trgovati oružjem. Tako je 2005. kod njega pronađeno 11 bacača raketa, tzv. zolja, 20-ak ručnih bombi, pištolj s prigušivačem, a kod prijatelja i njegov kalašnjikov.
– Iako su mi pripisivali da sam to oružje prodavao radikalnim islamistima koji su navodno htjeli napasti Vatikan u vrijeme pogreba pape Ivana Pavla II., to nije istina. Prodavao sam ga njemačkim kriminalcima koji su zoljama napadali transporte novca. Zolje sam u Zagorju nabavljao po 80 eura, u Banjoj Luci po 110 eura, a u Njemačkoj sam za nju mogao dobiti 2000 eura. Zbog tog sam oružja osuđen na pet godina, no kazna mi je poslije smanjena na dvije godine. Od izlaska iz zatvora više nisam imao problema sa zakonom, sve do ove slučajne epizode. Moram reći da u svađi uopće nisam sudjelovao, u bijegu nisam bio, već sam u vrijeme kad me policija tražila otišao u Slavoniju zapaliti svijeće rodbini.
Ovoga treba zatvoriti na Goli Otok i da više nikada ne ide među ljude. Sramoti nas Hrvate, ali sramoti i cijeli ljudski rod .