Novac je čist i moj je. Zaradio sam ga prodajom ribe i imam ga pravo dati kome hoću. A dao sam ga svom klubu

Nisam kriv i nisam počinio to za što me se tereti. Kada je 2000. NK Zadar osnovan kao udruga, imao je 10 milijuna kuna duga. A to znači da sam već nakon prva dva, tri tjedna rada kluba za njegovo djelovanje trebao davati svoj vlastiti novac. Tada je počelo moje ulaganje u klub. Novac nisam uplaćivao na račun kluba, ali sam ga svakodnevno nosio u klub. Za potrebe kluba znao sam donijeti od 200.000 do 500.000 kuna, a taj su novac igrači dijelili između sebe. Meni je poslije klub izdavao potvrde da sam im taj novac predao. Potvrde su bile sastavljene kao ugovor o pozajmici, bile su sastavljene u klubu, potpisale su ih odgovorne osobe kluba, ali i neki igrači. Da bi klub kao što je NK Zadar funkcionirao, godišnje mu je potrebno oko 10 milijuna kuna, a od Grada Zadra klub je u prvih devet godina dobio 15,2 milijuna kuna, što je bilo nedovoljno za normalno funkcioniranje kluba. Stoga sam ja, a ne netko drugi, dao financijska sredstva. Novac nisam uplaćivao na račun, jer je to moj novac. Čist je i kada sam ga stekao, na njega sam uredno platio porez pa smatram da ga mogu dati kome hoću, pa sam ga tako davao kad bi od mene igrači zatražili.

Zadarski Berlusconi

Sve navedeno kazao je Reno Sinovčić, čovjek uz čije ime mediji uglavnom navode da je – kontroverzni poduzetnik. Regionalni mediji skloni su ga čak “počastiti” i titulom zadarskog Silvija Berlusconija, s obzirom na to da je Sinovčić čovjek koji je tijekom svoje karijere u vlasništvu imao i medije i nekretnine i zaštitarsku tvrtku, a bio je uključen i NK Zadar, prvo kao suvlasnik, a zatim i kao – savjetnik.

Titula je to koju si je nedavno u GNK Dinamu, pokušavajući umaći iz kandži USKOK-ovih zabrana i ograničenja, prisvojio i Zdravko Mamić, prvi čovjek zagrebačkih modrih. A osim “ljubavi” prema nogometu, Mamića i Sinovčića povezuje i USKOK jer su se obojica našla na udaru istražitelja, među ostalim i zbog načina na koji su poslovali u GNK Dinamu, odnosno NK Zadru. I dok je Mamić još uvijek samo pod istragom, Sinovčića je USKOK optužio u prosincu 2015. Osim protiv njega, optužnica “teška” 120 milijuna kuna podignuta je još i protiv zadarskih poreznika Vjekoslava Jurline, Stoje Mučaji, Željana Pejkovića, Marka Lozančića i Irene Anić te dvojice bivših direktora NK Zadra, Novice Erlića i Dalibora Zebića. Na optuženičkoj klupi naći će se i Sinovčićeva tvrtka VOX d.o.o., a USKOK-ova optužnica u akciji Ribar, nazvanoj po primarnom Sinovčićevom zanimanju, na kojem je prema vlastitom priznanju zaradio i svoj prvi milijun kuna, još nije pravomoćna.

O njezinoj pravomoćnosti zagrebački Županijski sud trebao bi odlučivati u dogledno vrijeme, no bez obzira kako sudski postupak protiv Sinovčića na koncu završio, na izvjestan način Sinovčićevo uhićenje u prosincu 2014., istraga koja je protiv njega pokrenuta i optužnica koja je na koncu podignuta, mogla bi se smatrati početkom njegova poslovnog kraja. U prilog toj tezi ide i činjenica da je u siječnju u Zadru bila održana prva, neuspješna, javna dražba njegove imovine – riječ je o kući i zemljištu u Novigradu te dvjema parcelama u Gaženici, ukupno vrijednih 2,7 milijuna kuna. Dražba je održana po ovršnoj presudi Ministarstva financija jer im Sinovčić duguje oko 3,5 milijuna kuna neplaćenog poreza, a taj neplaćeni porez jedna je i od točki USKOK-ove optužnice. Kada je Sinovčić u veljači 2015. izašao iz Remetinca uz jamstvo od 10 milijuna kuna (za njega su nekretninama jamčili njegovi prijatelji, op.a.), kazao je da je nevin te da je siguran da će svoju nevinost na sudu i dokazati. Nije zaboravio spomenuti ni da je “zatvoren po političkoj osnovi” što je u posljednje vrijeme postala uobičajena javna retorika svih onih koji se zbog optužbi da su počinili ozbiljna kaznena djela nađu na udaru USKOK-a i PNUSKOK-a.

A u Sinovčićevu slučaju te optužbe odnose se na neplaćanje poreza, odnosno traženje da se plaćanje poreznog duga odgodi, na način na koji je provedena predstečajna nagodba VOX-a te na način na koji je provedena privatizacija NK Zadar. Od svega onog što mu USKOK stavlja na teret, priča oko NK Zadar je možda i najzanimljivija, jer na široj razini pokazuje kako u stvari zaista posluju klubovi u HNL-u, dajući za pravo, još jednom, svima onima koji smatraju da je HNL močvara u kojoj ne vrijede nikakvi zakoni ni pravila. USKOK, naime, tvrdi da je Sinovčić od kolovoza 2008. do 4. studenog 2014. taj klub oštetio za oko 50 milijuna kuna, i to nakon što mu je direktor kluba Novica Erlić priznao postojanje duga, koji zapravo, prema tvrdnjama USKOK-a, ne postoji. Jer dok Sinovčić tvrdi da je svoj novac posuđivao igračima, USKOK smatra da se tu radi o fiktivnim pozajmicama, odnosno lažnim zajmovima te da je tu situaciju Sinovčić zapravo iskoristio kako bi se dokopao većinskog paketa dionica kluba. USKOK u optužnici navodi da je NK Zadar, na osnovi lažnog potraživanja, Sinovčiću i njegovim tvrtkama isplatio gotovo 27 milijuna kuna, dok je Sinovčić oko devet milijuna kuna duga VOX-a klubu podmirio prijebojem nepostojećih zajmova. Preostali dio potraživanja Sinovčić je, tvrdi USKOK, pretvorio u vlasnički udjel u NK Zadru, i to tako da je stekao dionice vrijedne 23 milijuna kuna i preuzeo 35 posto temeljnog kapitala NK Zadra. Odgovarajući na te optužbe USKOK-a, Sinovčić je u svojoj obrani naveo:

– Dionice koje sam na ime pozajmica stekao u klubu ne vrijede ništa, a to je vrijednost i cijelog NK Zadra, a ja sam se ugovorom obvezao da ću godišnje u NK Zadar ulagati oko tri milijuna kuna.

Zaradio 100 milijuna kuna

Budući da se tu radilo u nemalim iznosima, USKOK, koji je u međuvremenu Sinovčiću i njegovoj obitelji blokirao znatnu imovinu – četiri stana, poslovni prostor, 119.192 dionice NK Zadra te osobno vozilo – zanimalo je porijeklo tog novca, no Sinovčić je i na to imao spreman odgovor.

– Od 1976. do 1996. bavio sam se trgovinom ribom, a Ured za sprječavanje pranja novca još je ranije tražio da predočim dokumentaciju koja dokazuje da uredno posjedujem oko 100 milijuna kuna. Upravo je taj novac potrošen na NK Zadar i trgovačko društvo VOX d.o.o. Inače, u to sam vrijeme zarađivao između 20.000 i 30.000 tadašnjih DEM dnevno, za mene je radilo 70 brodova, a po 200 ljudi za mene je prodavalo ribu. Što se tiče prodaje ribe, za to sam imao otvorenu firmu na koju sam platio paušalni iznos poreza od 10.000 DEM. Od 2004. počeo sam se baviti dovođenjem trgovačkih centara na područje Zadra, i to tako da sam okrupnjavao nekretnine. Nekretnine sam kupovao kreditima banaka te ih potom prodavao stranim ulagačima. Tako sam ostvario značajne prihode – objasnio je Sinovčić istražiteljima.

Što se tiče spornih pozajmica, USKOK u optužnici navodi da se radi o 33 ugovora sklopljena na isti način; Sinovčić se navodi kao zajmodavac, igrači NK Zadra kao zajmoprimci, a NK Zadar kao jamac-platac. Svi sporni ugovori navodno su sklopljeni između 10. rujna 2000. i 16. ožujka 2004., a prema njima Sinovčić je igračima, među kojima su bili Jakov Surać, Jerko Mikulić, Dalibor Zebić, Tomas Tetteh Amugi..., isplatio navodno oko 42,3 milijuna kuna. No USKOK-u je to sporno jer za te navodne pozajmice, tvrdi USKOK, ne postoje isplatnice, potvrde o primitku ili drugi dokumenti koji bi dokazivali da je pozajmica bilo.

Takvi ugovori nisu nađeni ni prilikom pretrage Sinovčićeve kuće, a nijedan sporni ugovor o pozajmicama nije proknjižen ni u poslovnim knjigama NK Zadra. Dodatni problem za Sinovčića je i to što u 27 slučajeva od 33 ugovora potpisnici koji su te ugovore navodno potpisali tvrde da to nisu učinili, odnosno da potpisi na ugovorima nisu njihovi. Usto, USKOK je izračunao da su Sinovčić i njegova supruga od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 2004. imali ukupne prihode od 632.735 kuna, dok su im rashodi bili 725.134 kune, pa i to, prema USKOK-u, znači da Sinovčić nije imao 42,3 milijuna kuna koje je, kako tvrdi, pozajmio igračima i klubu. 

>>Sinovčića USKOK tereti i zbog privatizacije NK Zadra

>>Sinovčić USKOK-u: Dobitni listić nisam ispunio ja, nego moja žena