Rentijerstvo u Hrvatskoj – pravimo li slona od muhe?

Pitanje rentijerstva u Hrvatskoj se najčešće pojavljuje u raspravama o utjecaju turizma na gospodarska kretanja. Tako od osamostaljenja do danas često slušamo kako je turizam prejak i da zauzima prevelik dio hrvatsko gospodarstva. Iz stava o dominantnoj ulozi turizma u gospodarstvu razvija se teza da to potiče rentijerstvo, odnosno nerad. Realnost je, kao što to često biva, ipak malo složenija, što nikako ne znači da ne bismo trebali razmatrati rizike koje rentijerstvo objektivno donosi jednom društvu.

No, što je to uopće rentijerstvo? Rentijerstvo je stjecanje prihoda od posjedovanja imovine ili od aktivnosti vezane uz ulaganja. Prihodi rentijerstva imaju karakteristiku da su ostvareni neovisno o učinku/radu ili stupnju upravljanja. Iz toga se žargonski pojam rentijera i rentijerstva povezuje s lagodnim životom.

Odmah moramo primijetiti kako se bavljenje turizmom baš i ne uklapa u definiciju klasičnog rentijerstva. Naime, bavljenje turizmom nije lagodno zanimanje. Za početak, strana konkurencija je ogromna. Cijelo se Sredozemlje snažno oslanja na turizam i vodi se borba za svakog gosta. Promjene u strukturi gostiju i njihovim zahtjevima vidljive su i onima koji se turizmom ne bave. Međutim, izrazita sezonalnost ove branše potiče stavove o nedovoljnom radu. Istina je da ljudi zaposleni u turizmu ne rade istim tempom kroz cijelu godinu, ali zar sličnu situaciju nemaju i neke druge djelatnosti, npr. poljoprivrednici, posebno ratari izraziti su sezonci, ali to se u javnosti ne naglašava.

VEZANI ČLANCI:

Uzrok „ozloglašenosti“ turizma i rentijerstva dobrim dijelom počiva na činjenici da je razmjerno veliki broj ljudi uključen u njega. Hrvatska nije posebna po broju ležajeva, već po velikom broju vlasnika tih ležajeva. A zašto je to tako? Iz podataka Eurostata vidimo da Hrvati imaju gotovo najveću stopu vlasništva nekretnina u Europskoj uniji. Ta tradicija posjedovanja nekretnina ima duboke korijene. Vlasništvo stvara kod ljudi osjećaj slobode, posjedovanje nekretnine daje mogućnost izbora zanimanja koje ljudi bez prostora stanovanja nemaju. Desetljećima se gradi mišljenje da je osiguranje nekretnine najveća pomoć koju roditelji mogu pružiti djeci na putu u samostalan život. Uz to, dugotrajne makroekonomske nestabilnosti i inflacija u Jugoslaviji učvrstile su mišljenje kako je posjedovanje nekretnina najbolji zalog za osiguranje budućnosti. Brojni iseljenici odlazili su na Zapad u potrazi za poslom koji će im osigurati stjecanje nekretnine. Planska, zatvorena ekonomija, koja jedva da je imala obilježja privatnog sektora, objektivno nije mogla imati burzu, niti je država izdavala obveznice na način kao danas. Stoga je potpuno razumljivo da stanovništvo koje nije moglo ulagati u dionice, obveznice, investicijske fondove i ostale financijske instrumente ulaže u nekretnine.

Sve rečeno, kao i nekadašnji kronični nedostatak kapitala za velike državne investicije, potakli su razvoj smještajnih kapaciteta kakve danas poznajemo. Prema zadnjim dostupnim podacima Eurostata (iz 2021. godine), prosječan broj ležajeva po objektu u EU iznosi 47, dok u Hrvatskoj turistički objekt u prosjeku ima tek 10,5 ležajeva – gotovo 5 puta manje. Osim usitnjenosti turističkih objekata vidljiv je i nedostatak hotelskog smještaja. Udio hotela u turističkoj ponudi na razini EU iznosi 56,3 posto, dok je u Hrvatskoj svega 22,4 posto. Istovremeno, udio objekata u domaćinstvu (Holiday and other short-stay accommodation) u Europskoj uniji je 25,3 posto, a u Hrvatskoj 52,7 posto što je ujedno najveći pojedinačni udio u zemljama članicama EU. Kada pri tome uzmemo u obzir da je u EU bilo 416.925 pojedinačnih objekata obiteljskog smještaja, od čega 101.413 jedinica u Hrvatskoj, jasno je da se radi raširenom potencijalu za rentijerstvo.

Održavanju ovakve strukture turističkog smještaja doprinosi i porezna politika. Vrlo često, prihodi od turizma u domaćinstvima se paušalno oporezuju. Prag od 39.816 eura (300.000 kn) prihoda po osobi ima vrlo nisku poreznu stopu i u odnosu na oporezivanje rada, dobiti i kapitala porezni je tretman više nego povoljan.

Porezni tretman obiteljskog smještaja u kontekstu suzbijanja rizika od rentijerstva svakako je tema za daljnju raspravu koja je su Hrvatskoj itekako vodi, osobito u smislu izjednačavanja poreznog tretmana rada. No, jesu li stvari uistinu crno-bijele kada je riječ o učincima turizma na hrvatsko gospodarstvo i kako to tretirati u kontekstu rizika od rentijerstva?

VEZANI ČLANCI:

Iseljavanje je daleko emotivnija tema u hrvatskom društvu od rentijerstva. Kad pogledamo službene podatke o migracijama u i iz Hrvatske na razini županija, vidljivo je su priobalne županije relativno uspješne po pitanju obuzdavanja iseljavanja. Naime, u razdoblju od 2014. do 2021. godine (koje obuhvaća godine punopravnog članstva u Europskoj uniji) službeni saldo migracije s inozemstvom jest 103.467 iseljenih osoba. U tom broju sedam priobalnih županija participira sa svega 7.251 osoba.

S obzirom da su prihodi od turizma (izuzev godina pandemije) u stalnom porastu, dalo bi se zaključiti da je turizam pozitivno utjecao na demografsku sliku priobalnih županija. Mogli bismo zaključiti da su Lika i Dalmacija povijesno generirale većinu emigranata iz Hrvatske, ali da je tu ulogu u novije vrijeme preuzela Slavonija. Razlog je jasan – turizam. Ili da budemo još otvoreniji: bez turizma imali bismo dvije Slavonije (u kontekstu emigracije).

Još jedan povijesni aspekt bitan je u razmatranju pitanja rentijerstva i općenitog razvoja hrvatske ekonomije. Riječ je o uvjetima i rezultatima restrukturiranja industrijske baze. Konkretan primer je nekadašnji industrijski bazen koji su činili Split, Solin i Kaštela. Radi se o drugom najvećem industrijskom bazenu u Hrvatskoj nakon Zagreba.

Od nekada velikih industrijskih proizvođača, koji su često bili i veliki zagađivači, ostalo je relativno malo industrijske aktivnosti. AD Plastik i Cemexovo postrojenje za proizvodnju cementa su možda najpoznatije tvrtke koja se i danas (na daleko održiviji način) bave s industrijskom proizvodnjom. Od bivših tvornica Jugovinil, Kaštelanski staklenici i Željezara Split ostala su tek zvučna imena i ekološki problemi. Do sanacije zagađenog zemljišta je dalek put ali ono na što želimo skrenuti pažnju je činjenica da je turizam u tom prostoru stvorio neku vrstu padobrana tako da su se oni koji posjeduju nekretnine mogli okrenuti turizmu. Naime, vjerojatnost da će se bivši radnik primjerice Jugovinila pretvoriti u IT stručnjaka ili neko drugo danas traženo zanimanje su nikakvi u odnosu na mogućnost da će se uspješno baviti turizmom tijekom sezone. Turizam je gledajući iz te perspektive vrlo zahvalna djelatnost jer zahtjeva vrlo raznolik profil zaposlenika. Premda situacija u Splitu nije bajna, o čemu najbolje govori činjenica da niti jedan splitski gradonačelnik do sada nije uspio osvojiti drugi mandat, ne može se reći da restrukturiranje splitske ekonomije nije prošlo relativno uspješno i da su izbjegnuti scenariji koji su uključivali dublje društvene poremećaje.

Sljedeći podatak koji nam daje zanimljivu sliku o posljedicama „rentijerskog gospodarstva“ nalazimo u procjeni regionalne aktivnosti radno sposobnog stanovništva. Iz popisa stanovništva 2021. godine isključili smo mlađe od 15 i starije od 65 godina, a iz ankete o radnoj snazi izračunali smo prosječan broj zaposlenih osoba u 2022. godini na razini NUTS 2 statističkih regija. Kad smo broj zaposlenih podijelili s procjenom radno sposobnog stanovništva, dobili smo da Jadranska Hrvatska ima stopu zaposlenosti kao i Grad Zagreb (69,4% i 69,2%), te da je stopa zaposlenosti u Jadranskoj Hrvatskoj veća od one u Panonskoj Hrvatskoj. Iz ovoga teško možemo zaključiti da rentijerstvo značajno utječe na smanjenje aktivnosti radno sposobnog stanovništva u dijelovima Hrvatske u kojima je turizam daleko najvažnija ekonomska aktivnost.

Od trendova koji su dugoročno zanimljivi za tržište rada važno je sagledati i podatke o redovnim studentima koji su upisani na stručnom i sveučilišnom studiju po županijama. Zbog podudarnosti s popisima stanovništva iz 2011. i 2021. usredotočili smo se na podatke za sedam priobalnih županija iz zimskog semestra 2010./2011. i 2021./2022. Između dva popisa stanovništva došlo je do 7,4-postotnog smanjenja broja stanovnika (100.473 ljudi). Istovremeno, broj redovnih studenata s prebivalištem iz spomenutih županija pao je za 2.705, odnosno 7,1 posto. Ako pogledamo po županijama, vidjet ćemo da se najveći pad broja redovnih studenata dogodio u Primorsko-goranskoj županiji (-18,6% u odnosu na pad stanovništva od -10%) i Istarskoj (-8,6% naspram -5,9%) županiji, dok je najbolja situacija u Zadarskoj županiji gdje je broj redovnih studenata porastao 7,8 posto dok je broj stanovnika pao -5,7 posto.

Iz svega se da zaključiti da u turistički najaktivnijim županijama nema dramatičnog pada u potražnji za obrazovanjem. Situacija je najlošija na sjevernom Jadranu. Ne isključujemo mogućnost da blizina Italije i Slovenije također privlači određen broj redovitih studenata iz Primorsko-goranske i Istarske županije koji posljedično nisu obuhvaćeni domaćom statistikom. U tom bi kontekstu pristup podacima o hrvatskim studentima u svijetu bio iznimno zanimljiv na više razina. Međutim, Istarska županija povijesno ima najmanji udio postdiplomski školovanog stanovništva (Hrvatska gospodarska komora, Indeks gospodarske razvijenosti županija u pripremi). Kada međutim aproksimiramo stopu aktivnosti radno sposobnog stanovništva vidimo da relativno veliki udio Istrana radi u odnosu na ostatak Hrvatske, tako da nisku stopu visokog obrazovanja u Istri teško možemo povezati s rentijerstvom, odnosno neradom koji bi to rentijerstvo trebalo poticati.

VEZANI ČLANCI:

Ne smijemo zaboraviti pozitivne strane

Rentijerstvo je objektivan rizik o kojemu svakako treba voditi računa, pogotovo kada uzmemo u obzir široko rasprostranjeno vlasništvo nekretnina u Hrvatskoj i udio turizma u hrvatskom gospodarstvu. Porezna politika ovdje se nameće kao važan faktor o čijim učincima trebamo provesti temeljitu raspravu. Srećom, ta rasprava je u tijeku. Promatrajući turizam u širem kontekstu, svakako treba istaknuti da je upravo on zaslužan za smanjenje obujma iseljavanja u Jadranskoj Hrvatskoj. Turizam i s njime povezan pojam rentijerstva djelovao je kao padobran u razdoblju transformacije prijašnjih industrijskih zona poput splitske-kaštelanske aglomeracije.

I možda najvažnije, rentijerstvo je otvorilo jednom velikom dijelu stanovništva stabilnu mogućnost stvaranja svježeg kapitala i to po prvi put u našoj dugoj i bremenitoj ekonomskoj i političkoj povijesti. Ta vrlo važna činjenica nažalost se gotovo uopće ne percipira u našoj javnosti. Također, značajni prihodi od turizma pozitivno su utjecali i na razvoj infrastrukture – ne tako davno veliki broj obalnih naselja, i posebno na otocima patio je od nedostatka pitke vode, nepostojanja suvremene kanalizacije pa i slabe telefonije. Sve to je u velikoj mjeri unaprijeđeno, ali se također slabo percipira u javnosti.

Kako će pojedinac upravljati zarađenim kapitalom njegova je stvar. Neki će uložiti u sebe, svoju djecu i svoje nekretnine, neki neće. Vidljivo je primjerice da trendovi u pohađanju visokog obrazovanja kod stanovnika Jadranske Hrvatske nisu jednoznačni. Prihodi od rentijerstva se djelomično ulažu u visoko obrazovanje. Kao i u mnogo čemu, stvari kod rentijerstva nisu crno-bijele. Možda nije dovoljno vremena prošlo da vidimo sve pozitivne aspekte rentijerstva u Hrvatskoj. U međuvremenu moramo učiniti sve kako se rizici rentijerstva ne bi proširili i tako umanjili one pozitivne strane.