Od graničnog prijelaza Bregana do priključenja na regionalnu cestu Krško-Brežice samo je tridesetak kilometara, no cesti, čini se, nikad kraja. Iako brzinomjer pokazuje 42 kilometara na sat, signali upozoravajućih semafora postavljenih čak i uz šumski dio, crvenim vrište: \"Prehitro, usporite!\"
U slučaju opasnosti – jod!
Radni je dan, na cesti samo rijetki prolaznici, kafići su u centru općine Krško u Sloveniji poluprazni. Iako je nuklearna elektrana jedina \"živuća\" industrija koja je opstala u tome kraju, a koja općinski proračun, reći će Slovenci, dobro puni i to područje drži na nogama, ona svakodnevno uz električnu energiju stvara i tekući, kruti i plinoviti radioaktivni otpad. Ipak o oboljenjima, raku i drugim bolestima te brojnim drugim problemima u Krškom se ne razgovara.
O nuklearki se ne govori u negativnom kontekstu. Zato Slovencima nisu sporna ni pisma s uputama, obrazloženjem i kuponom što su ih oni koji žive u krugu od deset kilometara od nuklearke Krško primili u ponedjeljak na kućne adrese, a koje im je poslalo njihovo Ministarstvo obrane. U pismu jasno stoji – stanovnici do četrdeset godina u najbližoj ljekarni trebali bi podići tablete stabilnog joda. Riječ je o mjeri zaštite, primijenjenoj u zoni planiranja hitnih mjera, a koja podrazumijeva da stanovnici koji žive najbliže nuklearki, uza sebe, ako se dogodi nuklearna katastrofa, imaju stabilni jod za zaštitu štitne žlijezde dok su za sve ostale dijelove te države tablete osigurane i čuvaju se u najbližim bolničkim centrima u zemlji. Šezdeset tisuća tableta za općine Krško i Brežice financirala je nuklearna elektrana sa 60.000 eura, a Slovenci poslušno sa svojim kuponima u šest ljekarni u tom kraju podižu tablete.
– Jedino neobično u toj vijest jest da su upozorenje poslali iz Ministarstva obrane. Ništa se ovdje ne događa, nema opasnosti, niti se bojimo katastrofe – kazao je Dimitrij R. koji je već podigao svoje tablete.
– Najmanja opasnost prijeti od nuklearke, a tablete su mjere opreza jer živjeti ovdje znači znati kako se ponašati dogodi li se krizna situacija – rekao je 31-godišnji Novak Sebastijan i dodaje kako je nuklearka najčišća od svih industrija koje su prošlih godina propale u tome kraju. Prije bi mještani raspravljali o nepotizmu u Krškom u kojem je zaposleno otprilike četiristo djelatnika iz dviju najbližih općina i činjenici da su im još davno obećali kako te dvije općine neće morati plaćati račune za struju! Ipak podijeljeni stabilni jod u susjednim zemljama izazvao je veću raspravu i paniku nego u Sloveniji. Hrvatska, primjerice, nema zalihe joda, a kamoli da ih je podijelila stanovništvu. To našim planom nije niti obuhvaćeno! Slovenci to ne žele komentirati. Stanovnici Krškog ipak će reći da, kad nuklearka ispušta paru iz pogona, pušta je u smjeru Zagreba te objašnjavaju da bi se, ako bi se pustila uzvodno, povećana radioaktivnost mogla izmjeriti u Ljubljani?!
– Trebamo li je onda mi mjeriti u Zagrebu? – pitam
– Do vas te pare niti ne stignu – odgovaraju kao naučeni tekst. Da mjesta panici nema te da je riječ o preventivnim mjerama koje propisuje i svjetska zdravstvena organizacija, kao i svi pravilnici Europske unije, svjedoči i Ida Novak iz NE Krško.
– Još je od posljednje revizije državnog nacrta za spašavanje Slovenije, rađenog 2010. godine, kalijev jodid. Jedina je promjena da smo ga sada odlučili podijeliti i na čuvanje dati krajnjim korisnicima. U nuklearnoj elektrani radimo sve kako bismo osigurali sigurnost, a do 2016. godine bit će gotov plan nadogradnje sigurnog rada NE Krško – rekao je Novak. Ne negira i nagađanja mještana Krškog da će se pogon širiti gradnjom još jedne nuklearne elektrane.
Hrvati bez odgovora
– To još nije definirano niti je išta po tome pitanju odlučeno – odgovara. Još jedno takvo postrojenje ne bi uznemirilo mještane Krškog ni Brežica, to za njih znači samo otvaranje novih radnih mjesta na kojem, barem prema trenutačnom prosjeku, mogu zaraditi i pedeset posto više novca od prosječne slovenske plaće koja je otprilike 800 eura. Dapače, uz ogradu pogona Slovenci sade jabuke za koje se, barem prema pričanju mještana, otimaju Englezi, imaju vrtove, sade povrće i voće.
– Selim se krajem mjeseca, ali ne zbog Krškog nego zbog proširenja poslovne zone. Dobit ću novu kuću. Otkako znam za sebe, nikad nisam imao nikakvih problema ni posljedica zbog NE – kaže Rafael Kropec koji živi u Vrbini, selu od 11 kuća uz nuklearnu elektranu. I dok se Slovenci ne brinu o katastrofi i imaju tablete koje moraju, dogodi li se katastrofa, uzeti u prvih dvadeset minuta, Hrvati još nemaju jasno objašnjenje zašto njima, naročito onima uza samo slovensku granicu, nije osigurana nikakva zaštita.
– Napominjemo da NE Krško radi stabilno te da se tablete dijele isključivo kako bi se unaprijedio sustav pripravnosti, a nikako kao mjera zaštite – kazali su u našem Zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost, ali ne objašnjavaju zašto Hrvati, poput Slovenaca, nemaju mjeru zaštite, pa za svaki slučaj imaju stabilni jod u svome domu!