Nemoj se ljutiti, ali moram te zamoliti da skineš jaknu prije ulaska u taksi. Znaš što se događa u Libanonu... I duhovi nose eksploziv – kazao mi je 35-godišnji vozač taksija Saad nakon što sam ga zamolio da me odveze do centra Beiruta.
– Gledaj – pokazivao mi je Saad natpis na ulaznim vratima trgovine pokraj koje smo prolazili: “Molimo vas da prilikom ulaska skinete kapute.”
"Bolje da su putnici goli nego da smo svi mrtvi"
– Neki dan moj kolega koji vozi taksi minibus poginuo je jer je jedan od putnika bio bombaš samoubojica. Aktivirao je eksploziv u minibusu i ubio vozača i još troje putnika. I zato bolje da su putnici goli nego da smo svi mrtvi – govori mi razmahani Saad.
U Libanonu, koji je od početka sirijskog sukoba stalno na rubu građanskog rata, napetosti rastu i zbog brojnih terorističkih napada u kojima su mete sjedišta Hezbollaha i drugih političkih stranaka i pokreta. Borbe u nekoliko sela na sirijskoj strani granice opasno su ugrozile stabilnost u Libanonu jer je tamo stacioniran ISIL i Nusra fronta koji su povezani s Al-Qa’idom. Analitičari se pitaju hoće li Libanon uopće preživjeti 2014. godinu s obzirom na to da je zbog sukoba u Siriji postao meta terorističkih samoubilačkih napada i na rubu je građanskog rata. Naime, društvo je u Libanonu podijeljeno – suniti podržavaju sirijsku oporbu, dok šijiti, na čelu s Hezbollahom, podržavaju režim Bashara al-Assada.
Vreće s pijeskom
Vozeći se taksijem primijetiti smo da su gotovo svi dućani u predgrađu Beiruta, gdje se nalazi uporište Hezbollaha, svoje staklene izloge zamijenili vrećama s pijeskom. Ulice u kojima se nalaze neki važniji objekti potpuno su zatvorene i vozi se obilaznicama. Zbog velikih mjera sigurnosti i stotinjak punktova libanonske vojske unutar predgrađa Beiruta vozi se usporeno. Za jedan kilometar treba vam i do jedan sat.
– Ne isplati se više raditi ovaj posao. Trošim benzin vozeći se uokolo, a ne mogu toliko naplatiti od putnika. To je Libanon danas! Najbolje bi bilo da na nas bace atomsku bombu i skrate nam muke – ljutito govori Saad.
Libanon već dvije godine nema vladu
Libanon već dvije godine nema vladu, što dodatno povećava tenzije. Naime, suniti ne žele da Hezbollah uđe u vladu dok ne povuku svoje snage iz Sirije. S druge strane, Hezbollah je upozorio – ako vlada bude formirana bez njega, to će zasigurno dovesti do rata. Kako su podijeljeni muslimani, tako su podijeljeni i kršćani. Naime, Hezbollah podupire general Michael Aoun, jedan od najutjecajnijih vođa kršćana, jer smatra kako u Libanonu jedino oni mogu zaštititi kršćane. S druge strane, sunite podržava vođa Falange, kršćanin Samir Jaja, a vođa Druza Walid Jomblat stoji po strani i čeka razvoj situacije. Poznato je da Libanon, po ustavu, ne može formirati vladu ako u njoj ne sudjeluju sve vjerske i etničke skupine. Čak je i papa Franjo upozorio da nijedna strana u Libanonu ne isključi drugu stranu te se pozvao na riječi Ivana Pavla II. koji je Libanon uvijek isticao kao simbol suživota i tolerancije
– Kršćani i muslimani u Libanonu strahuju od novoga građanskog rata – kazao mi je Mansour Hobeika, maronitski biskup Zahle. – Svuda kod nas sada vlada nemir i strah. To se odnosi na sve kršćane, ali i na sve muslimane. Najviše se strahuje da bi Libanon mogao postati drugi Irak na Bliskom istoku – naglasio je Hobeika.
Parole protiv Hezbollaha
Glavni grad Libanona postao je nesiguran jer je puno naoružanih skupina i lokalnih šerifa koji kontroliraju svaki kvart i odlučuju o sudbini ljudi. Vozači taksija, koji pripadaju šijitskoj sekti, više ne voze u kvartove većinskog sunitskog stanovništva. I obratno. Žalosna je slika kada na ulici vidite paravojnu formaciju kako maltretira ljude, a do njih stoji regularna vojska i sigurnosne snage te ništa ne mogu učiniti.
Reporter Večernjeg lista posjetio je zapadni dio Beiruta u kojem je svaki kvart postao crta razgraničenja koju drže tenkovi libanonske vojske. Avenija Al-Mazra danas je postala crta razgraničenja jer s jedne strane nalazi se kvart Tarik Al-Jadida, s većinskim sunitskim stanovništvom, a s druge strane su četvrti Barbur, Al-Musaidba, Inwaire gdje su većina šijiti. Avenija Al-Mazra često je poprište sukoba između sunita i šijita. U kvartu Tarik Al-Jadida posvuda su grafiti po zidovima i parole protiv Hezbollaha i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada te slike bivšeg libanonskog premijera Rafika al-Haririja koji je ubijen u atentatu 2005.
Još ima nade
– Za šijite više nema mjesta među nama. Ubili su našeg vođu Rafika al-Haririja, a sad ubijaju našu braću sunite u Siriji. Rat s njima je neizbježan. Svaki dan očekujemo njihove napade, ali mi smo spremni – govori mi lokalni zapovjednik sunitske milicije Ali, vodeći me kroz punkt i bunkere koje su napravili, pokazuje mi koliko su oni spremni i koliko se zaista ozbiljno pripremaju za rat.
Kao i suniti, i šijiti su spremni za rat i konačni obračun sa sunitima. – Nema više suživota sa sunitskim plaćenicima koji su se prodali Židovima i Amerikancima. Moramo očistiti Libanon od izdajica i plaćenika – kazao je Abu Jafer, pripadnik šijitskog pokreta Amal.
Slušajući jednu i drugu stranu, teško je vjerovati da će se građanski i vjerski rat u Libanonu moći izbjeći. Ipak, Libanoncima ostaje ona mala nada da će razum prevladati i da će se konačno Saudijska Arabija i Iran dogovoriti o formiranju vlade i na taj način izbjeći krvavi rat koji bi mogao imati veće posljedice i ostaviti zemlju u još težem stanju nego što je to bilo 1975. godine.