Reportaža iz romskog naselja: Maske nosimo, a cjepivo jedva čekamo, ne bojimo se mi toga

Da je pandemija koronavirusa stigla prije dvadesetak ili desetak godina, mještanima Piškorovca donijela bi totalni ekonomski slom. U tom selu s oko 800 stanovnika, pogođena bi, smatra Ivan Kalanjoš, bila velika većina obitelji kojima je skupljanje i prodaja sekundarnih sirovina, uz socijalnu pomoć i rodiljske naknade, tada bio jedini izvor prihoda.

Danas je situacija znatno drukčija. Mještani više toliko ne ovise o obilasku naselja u rashodovanim kombijima i skupljanju starih hladnjaka i peći, starog željeza.

– Dosta je posljednjih nekoliko godina smanjeno skupljanje sirovina jer se ljudi zapošljavaju. Rade u raznim tvrtkama. A ovo malo što ih još skuplja sirovine, snađe se nekako sad kad ih u gradovima i selima ne puštaju u dvorišta u strahu od korone. Kod nas u Piškorovcu nije bilo otkaza zbog epidemioloških mjera. Mi ne radimo u kafićima i restoranima, nego kod zidara i u tvornicama, a tamo nema otpuštanja. Čak se jako puno naših mještana zaposlilo 2020. godine. Oni poslodavci koji prije nisu željeli zapošljavati Rome, sad ih zapošljavaju, a neki čak kažu da Romi bolje rade od Hrvata koji su otišli u Njemačku, Austriju ili Švicarsku – govori nam Kalanjoš.

Stanje pod kontrolom

U tom naselju, jednom od 12 izdvojenih sela u Međimurju u kojima žive isključivo pripadnici romske nacionalne manjine, s koronom se, tvrdi, nose dobro. A epidemiolozi su strahovali da bi romska naselja mogla biti najveća žarišta. Kalanjoš, koji je predsjednik mjesnog odbora Piškorovca, uvjerava nas da je stanje pod kontrolom.

– Neki su mještani oboljeli, ali se drže reda. Hvala bogu, nema većih problema. Dolazili su k nama liječnici, kontrolira nas i policija koja prati jesu li oni koji bi trebali biti u karanteni kod kuće ili hodaju okolo. Dvoje mještana je sad nedavno bilo u bolnici. Vratili su se kući i dobro se osjećaju. Sreća je što sad većina mještana živi u velikim kućama, a ne kao nekad u kolibama. Imaju prostorije za održavanje karantene. Na žalost, ima još uvijek i onih koji žive u jednoj sobi, s više djece. Njima je najteže jer se nemaju kako izolirati. Da odu u šumu? – kaže Kalanjoš.

U Međimurju živi oko 10.000 Roma, a kakva je socijalna slika te nacionalne manjine, puno govori podatak da od 3500 članova kućanstava ili samaca koji u toj županiji primaju zajamčenu minimalnu novčanu naknadu, čak 82 posto dolazi iz romskih naselja. No, broj korisnika te naknade u posljednje tri godine pada. Prema podacima Centra za socijalnu skrb u Čakovcu, 2017. godine je za 4388 građana isplaćeno 22,1 milijun kuna socijalne pomoći, godinu kasnije broj korisnika je pao na 3875, kojima je isplaćeno 18,8 milijuna, a lani je za nešto više od 3500 građana izdvojeno 17 milijuna kuna.

Razlog je povećanje iznosa naknada za roditeljski dopust, koja se sad računa kao prihod, ali i zapošljavanje korisnika na javnim radovima i drugim poslovima. Velik broj Roma zaposlio se u metaloprerađivačkim i komunalnim poduzećima, a neki su otvorili i j.d.o.o., pa se bave soboslikarskim radovima, sječom stabala ili zidanjem. U romskom naselju Lončarevu, u kojem živi oko 300 stanovnika, ispada da je veći problem od neimaštine i korone – Veljko Kajtazi. Žale se mještani da ih se uvijek zaobiđe kad u posjet Međimurju dolaze visoke delegacije iz Zagreba, a posebno su kivni na saborskog zastupnika nacionalnih manjina koji, tvrde, obilazi samo svoje glasače.

– Borimo se sami s koronom, i to dobro. Otkad su uvedene mjere, u selu nema nikakvih događanja i priredbi. Živimo kao nekad. Družimo se kao što smo se družili i prije korone, samo ipak manje. No, srećom, ne osjećamo da je to s koronom nešto posebno. Znam za samo jednu osobu u selu koja je navodno imala koronu i odležala je u kući – kaže Josip Balog stariji.

Spominje manje probleme s propusnicama za susjednu Varaždinsku županiju za one koji skupljaju sekundarne sirovine. Manja mobilnost znači i manju zaradu.

– Čekamo i mi cjepivo, ne znam kako će se to organizirati i hoće li netko doći k nama u naselje i cijepiti nas. To bi bilo najbolje rješenje, da ne moraju mještani u bolnicu u Čakovec. Ja bih se odmah cijepio. Apsolutno! – odlučan je Balog koji se ponovno vratio na Kajtazija i izoliranost.

– Nitko nas ne dolazi pitati treba li nam što, imamo li dovoljno hrane i sredstava za dezinfekciju. Evo, vi ste prvi kao novinari došli vidjeti kako nam je. Kajtazi nije dolazio, a okolo dijeli darove. Kao da ima svoju firmu, pa dijeli kome hoće. Dijeli svojim glasačima, a oni koji nisu njegovi glasači, ne dobiju ništa. Odakle sve to njemu, odakle mu sva ta bijela tehnika koju je dijelio obiteljima, odakle mu drva? Sva podjela pomoći trebala bi ići preko Centra za socijalnu skrb, a ne preko pojedinaca i udruga – smatra Balog stariji, a s njime se slaže i sin Josip.

– Mi smo na neki način u izolaciji. Što to znači? To znači da nemamo pristup informacijama, izolirani smo od svih. Kad netko dolazi iz Zagreba u Međimursku županiju, poput gospodina Kajtazija i udruge Kali Sara, nas izbjegava. Pridržavamo se epidemioloških mjera koliko možemo, ali nitko nas ne dolazi educirati. Ipak je to i socijalna bolest, trebalo bi organizirati predavanja jer kod nas ima puno nepismenih i polupismenih. Svako malo donose se neke mjere i zakoni, a mi to sami ne možemo pratiti. Prvi put kad se korona pojavila, na proljeće, došli su nas nakratko pitati kako smo, kako nam je, ali u ovom drugom valu nije bilo nikoga. A treba netko mještanima reći: ne smijete ovo, ne možete ono... Ništa. Kao da živimo na Marsu, kao da smo građani ne trećeg, nego petog reda. A opasno je, imaju ljudi koronu, naravno da je imaju, itekako. Ima i onih koji bi morali biti u izolaciji, a šeću se po naselju – ljuti se Josip Balog mlađi.

Njegove riječi potvrdila je informacija iz Policijske uprave međimurske koja je dobila telefonsku dojavu o tučnjavi više osoba na ulici u Lončarevu naselju. Napadnuti su i policajci, a 39-godišnji mještanin, koji je također sudjelovao u tučnjavi, prekršio je Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti jer nije poštovao mjeru samoizolacije izrečenu za razdoblje od 24. prosinca do 3. siječnja. Izdan mu je prekršajni nalog i izrečena novčana kazna u iznosu od 8000 kuna. Na ulicama nema puno mještana, no kad se pojavi neki automobil, za manje od minute oko njega okupi se desetak djece i cijela horda pasa. Školski su praznici.

– Koliko ćemo dobiti za slikanje? – viču nasmijani klinci. S održavanjem nastave, kaže Balog mlađi, koji ima staž kao romski pomagač u školi i vrtiću, nije bilo problema.

– Djeca idu u školu u Podturnu i sve je dobro organizirano. Pridržavaju se pravila, tako da se sve stigne – tvrdi.

I njega, kao i oca, ljuti to što ih se zaobilazi. Navodi primjer posjeta predsjednika Zorana Milanovića sredinom listopada, kad je, od svih romskih naselja, posjetio Parag, u kojem je, napominje Balog, jaka politička struja Veljka Kajtazija. Smatra da to nije bilo slučajno.

Najgore je prošlo

– Nekoliko dana prije posjeta predsjednika, u Paragu se pucalo. Zašto onda nisu došli k nama u Lončarevo? Politika je u tome odigrala svoje. Zašto i premijer Andrej Plenković, kad mu se šalju izvješća, sluša samo ono što mu kaže Kajtazi? Kajtazi se hvali da je svima osigurao drva za ogrjev, ali kako to da se i dalje događaju krađe po šumama? Srećom, imamo digitalizaciju, televiziju i Facebook pa znamo nešto o koroni. No, trebao bi netko fizički doći k nama, podijeliti nam maske i sapune, naučiti nas kako oprati ruke i dezinficirati prostorije. Prepušteni smo sami sebi – kaže Balog mlađi.

Najteže je sa zarazom, prema neslužbenim informacijama, bilo u studenome i početkom prosinca u najvećem romskom naselju u Hrvatskoj, Paragu. Najgore je iza nas, kaže Radovan Balog.

– Situacija je sad dobra, u studenome bilo je puno gore. Maske se nose, imamo ih dovoljno, darovao nam ih je naš zastupnik Veljko Kajtazi. Sad čekamo cijepljenje i valjda će se potom sve normalizirati. Cijepit ćemo se svi, to je sigurno. Nitko se ovdje ne boji. Puno radimo, pa trebamo biti sigurni – dodaje Balog.

Pandemija i restrikcije nisu tu ostavile dubok trag u ekonomiji.

– Korona nije toliko utjecala na posao jer mještani rade uglavnom u metaloprerađivačkim tvrtkama tu u okolici, a neki su otišli na rad u Njemačku, u Düsseldorf. Što se tiče skupljanja otpada, malo tko odlazi preko Drave, u Varaždinsku županiju, tako da nas ovo s propusnicama i nije posebno pogodilo – tvrdi Balog.

Črne strele, popularni romski sastav, tvrdi njegov vođa Josip Oršuš, nastupa i u vrijeme strogih ograničenja.

– Zovu nas ljudi, i mi sviramo. Svirali smo za Štefanje i za Božić u Pribislavcu, Kuršancu... Nitko se nije zarazio – kaže.

Cijena za cjelovečernji nastup četvorice glazbenika je 1200 kuna. Matjaš Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Međimurske županije, kaže da ne zna koliko je mještana Paraga imalo ili još ima koronu.

– Neki ne žele reći da imaju simptome jer se boje da će ih ostali izbjegavati. Ta izolacija Romima teško pada jer smo druželjubiv narod. Ja ne krijem, svima kažem da sam prebolio koronu, i to teži oblik. Dobio sam upalu pluća, na oba plućna krila. Bio sam u bolnici i ondje čuo da je jedan naš Rom iz Sitnica preminuo. Nije ta bolest za igranje. I sad kad znam da sam je prebolio, bojim se ići među ljude. Zarazio sam se kad i naš zastupnik Kajtazi, bili smo zajedno na jednom događaju, i eto, dogodilo se – napominje Oršuš.

Korona ne bira

U selu u kojem su ulice poput labirinta iz kojeg je teško pronaći izlaz, ima i straćara od pet-šest kvadrata. Na nekim je prozorima razvučen najlon umjesto stakala. Iz dimnjaka se dimi kao iz Stephensonove parne lokomotive. Loži se na drva i smeće.

– Problem je što je teško provoditi samoizolaciju kad u jednoj sobi jede i spava više ukućana. Kod nas je puno obitelji s više djece – dodaje Oršuš.

U naselje je početkom studenoga stigla nova pošiljka bijele tehnike, od hladnjaka do štednjaka i perilica rublja, iz programa koji provodi Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u suradnji s vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Provedbeni partner u projektu je Savez Roma u Hrvatskoj Kali Sara i uz podršku zastupnika Kajtazija i ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alena Tahirija.

Puno nam pomaže naš Veljko. No, ne može ni on puno, blagajne su zatvorene. Vidjet ćemo sad nakon Nove godine kako ćemo. Morat ćemo kontaktirati s Crvenim križem jer će ljudi biti gladni. Teško je i onima koji rade jer su bili u samoizolaciji, a kamoli onima koji nemaju posao. Bogati ili siromašni, korona ne bira... – govori Oršuš.

Smatra da je mjere koje su sad na snazi trebalo uvesti puno prije, zatvoriti kafiće i restorane...

– Čekamo cijepljenje. Ja ću se sigurno cijepiti, a vjerujem da će se cijepiti i svi stariji mještani. Ako se cijepimo protiv gripe ili tetanusa, ne vidim problem zašto se ne bismo cijepili i protiv korone – dodaje.

Epidemiolozi i političari strepili su u travnju i ponovno tijekom jeseni neće li romska naselja postati velika žarišta COVID-19. No, načelnik Stožera civilne zaštite Međimurske županije Josip Grivec kaže da brojevi zaraženih i oboljelih u romskim naseljima nisu odskakali od onih u kojima Romi ne žive.

– Radilo se na edukaciji na početku pandemije i nismo imali većih problema s virusom u romskim naseljima – tvrdi Grivec.