Revizija koeficijenata nije rješenje, sustav se može samo resetirati

Prosvjetni radnici svojim su dugotrajnim i upornim štrajkom izborili bolje koeficijente složenosti poslova, ali i otvorili Pandorinu kutiju jer već nekoliko skupina zaposlenika javnog sektora najavljuje istu borbu. Vlada je planirala krenuti u reviziju sustava iduće godine uz pomoć svjetski priznatih stručnjaka, ali nakon što je prosvjetnim radnicima povećala koeficijente, u taj se projekt ne mora ni upuštati jer se sada dovela u situaciju da po koeficijentima može dirati jedino tako da ih poveća – svima!

Stotine kreiranih koeficijenata

Sustav na temelju kojeg se određuje plaća u javnim i državnim službama sastoji se od osnovice za obračun plaće, koeficijenata složenosti poslova i dodataka. Kreativnost u osmišljavanju dodataka krasila je gotovo svaku Vladu pa ih je do ove godine stvoreno nekoliko stotina. Ionako komplicirani sustav ti su dodaci iskarikirali i danas je vrlo teško izračunati plaću bilo kojeg zaposlenika javnog sektora. Ima i na stotine koeficijenata, a Večernji list pokušao je serijom tekstova upozoriti na nelogičnosti u rangiranju zaposlenika. Koeficijent policajca na dužnosti tek je neznatno veći od koeficijenta složenosti jednog daktilografa. I nakon povećanja koeficijenata učitelji i nastavnici i dalje će imati niži koeficijent od stručnog savjetnika u ministarstvu, što i nije previsoka birokratska pozicija.

Načelnik sektora u jednom ministarstvu ima veći koeficijent od kirurga u bolnici. Niz bi mogao biti još duži i jasno ilustrira da se na tom sustavu mora poraditi, ali to će, nakon što je Vlada povisila koeficijente prosvjetnim radnicima i diplomatima biti nemoguće ispraviti tako da se nekome koeficijent smanji, a za povećanje svima nema prostora u financijskom smislu jer bi proračunski deficit eksplodirao. Sustav platnih razreda, koji je do kraja razradila bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, a koji podrazumijeva ukidanje koeficijenata i napredovanje po zaslugama i sposobnostima može biti alternativa.

Manje zaposlenih s višim plaćama

Ipak, u duboko politiziranom sustavu u kojem sve ovisi o tome tko je na vlasti moguće je očekivati da bi napredovanje više ovisilo o stranačkoj iskaznici nego o sposobnosti i kvaliteti rada. Zbog toga bi i takav sustav, iako je kao model kvalitetniji od postojećeg, trpio pod pritiskom sumnji i propitivanja.

Zato bi jedina kvalitetna opcija bila resetirati sustav određivanja plaća i započeti ga na novim osnovama. Ključno bi pritom bilo revidirati broj potrebnih izvršitelja i tako osjetno smanjiti javni sektor te ga prilagoditi potrebama i mogućnostima gospodarstva od kojeg živi. Masa plaća uvećana za dodatne troškove za prava zaposlenika u državi iznosom se približila ukupnom iznosu potrebnom za isplatu mirovina u jednoj godini. To dovoljno govori o neodrživosti tog sustava. Masa plaća u ukupnom iznosu je previsoka, dok je pojedinačna plaća većine u sustavu nedostatna da bi oni koji je primaju bili zadovoljni. Zato nema druge nego smanjiti broj zaposlenika, a onima koji ostaju u sustavu trajno povećati plaće. Hoće li se to napraviti na temelju koeficijenata, dodataka ili povećanja osnovice, problem je drugog reda, ali nije nebitan. Sustav bi trebao biti jednostavan i pregledan, a to će biti jedino ako se uklone svi posebni dodaci i specifičnost pojedinog radnog mjesta izrazi osnovnom plaćom.

Isto tako sustav obračuna plaća više ne bi trebao biti usmjeren na plaćanje radnog mjesta, nego na plaćanje radnika za obavljeni rad, a to znači da bi u sebi morao imati mogućnost nagrađivanja dobrih zaposlenika, i to ne samo u sklopu promoviranja na bolje radno mjesto, kao u sustavu platnih razreda nego i na ad hoc bazi za dobro obavljen projekt, inicijativu ili dobar mjesec.