Iako je pobjeda Donalda J. Trumpa na američkim izborima mnoge iznenadila, ona nije bila neočekivana. Nakon dva mandata demokratskog predsjednika Baracka Obame, prirodno je došlo do određenog zasićenja njegovim politikama i do sklonosti Amerikanaca da zamijene vladajuću garnituru. Amerikanci mijenjaju svoje elite i to gotovo u pravilnim intervalima. To je ono što ih čini demokratskom nacijom. Sam uvid u tu pravilnost već je bio dovoljan da se inicijalna prednost da republikanskom kandidatu nad kandidatom demokrata.
Drugi važan moment bilo je evidentno razočaranje naroda u svoje elite i rast radikalnih pokreta protiv establišmenta. Na ljevici je to bio pokret Occupy Wall Street, na desnici Tea party pokret. I jedan i drugi pokret bili su znak otpora političkoj i ekonomskoj globalizaciji, ali bili su nedovoljno jaki da bi izvršili pritisak na elite da prihvate dio njihovih zahtjeva i uobliče ih u svoje politike. To je samo galvaniziralo nezadovoljstvo naroda i crtu političke podjele prenijelo s klasičnog političkog odmjeravanja snaga ljevice i desnice na sukob naroda i elite. A to je već revolucionarna situacija, jer se sada više nije radilo samo o pukoj zamjeni elita na vlasti, već o njihovoj smjeni s vlasti. Bilo je dovoljno da to nezadovoljstvo samo netko primijeti i artikulira ga u jedinstven politički program. To je učinio Trump.
U tom smislu Trump nije revolucionar, već oportunist. On je samo nepogrešivo detektirao nezadovoljstvo određenih skupina i prema njima usmjerio svoje poruke. Pokret koji se stvorio oko Trumpa formiran je od ljudi koji su se osjetili ugroženima globalizacijom, koju su elite prihvatile kao neupitan, gotovo stihijski proces – bilo da je riječ o seljenju industrija izvan Sjedinjenih Američkih Država, o liberalnoj imigrantskoj politici ili pak o agresivnom promicanju liberalnog morala i nametanju novih kulturnih obrazaca i političke korektnosti. Ljudi su osjetili da je iz temelja uzdrman njihov tradicionalni način života koji nestaje u novom globalnom neredu, a Trumpa su doživjeli kao čovjeka koji će njihovim životima vratiti sigurnost – kao čovjeka “reda i zakona”.
Iznenađenje Trumpovim uspjehom posljedica je samo žestoke medijske kampanje koja je vođena protiv njega. Međutim, Trump je pobijedio Velikog brata. Internet i demokratizacija medija umanjili su snagu medijske poruke koja ga je prikazivala kao moralnu nakazu i novog Hitlera. Kao što vidimo, stvar je bila potpuno obrnuta od one kakvom su je prikazali mediji. Trump je slao poruku o povratku sigurnosti i zdravom razumu, i narod je tu poruku razumio. To što se na vlast uspeo kao kandidat naroda, a ne predstavnik elita, dodatno će osnažiti njegov demokratski legitimitet. Za Ameriku je, nakon slabog Obame, jako važno da za lidera dobije snažnu ličnost, što Trump nesumnjivo jest. To je važno i za svijet jer, kada je Amerika stabilna i snažna, i svijet postaje sigurnije mjesto za život. A sigurnost i izvjesnost su, nakon kaosa koji iza sebe ostavlja Obamina administracija, danas ono što je svijetu najpotrebnije.
"Mediji prikazali Trumpa kao moralnu nakazu..." Da, samo kakvi su to "moralni" mediji da mogu tako suditi, a "gledati kroz prste" Hillary, koja je prava moralna nakaza. Ako ništa drugo, kako može žena, koja je tobože pobornica "ženskih prava" i emancipacije prijeći preko svih erotskih afera svoga muža (sigurno ne iz ljubavi) i nastaviti živjeti u braku koji je evidentno ugovor iz interesa? I tolerirati seksualne muža svoje pomoćnice, koja navodno o tome ništa nije znala? A i privatni serveri su O. K., to je - moralno? Trump je samo običan, grešan čovjek koji to ne krije, Hillary moralno izopačena do nepodnošljivosti.