Rezultati ankete; domoljublje i religioznost najveći su u kućama u prvom redu do mora

Aktualni skandali s imovinom ministara, od Gorana Marića do Kušćevića i vidjelice Gospe iz Međugorja Mirjane Dragičević Soldo, imaju jedan zajednički nazivnik. Ako ste primijetili svi oni, naime, vole kuće na obali, po mogućnosti u prvom redu do mora. Dakle, u onom najužem sektoru gdje se obično ne smije graditi - dao bog da je još i skrivena uvala - ali nekim prenamjenama zemljišta može se i to urediti.

Ne smije se niti privatizirati najuži obalni dio tik do mora, same plaže su javno dobro, ali čak se i to, znamo, može zobići. Mnogi to i rade, ali se samo neke otkrije s prstima u pekmezu, tj. moru i betonu. Još kad se otkrije da kuće nisu prijavljene, da ih nema u katastru, ili da čak i ne postoje, a iznajmljuju se turistima za velike iznose, čuđenje javnosti postaje čak i veće nego kad se radi o, primjerice, zagrebačkoj podsljemenskoj zoni koja je također atraktivna. Ali više zimi.

Kad bismo nekom anketom pokušali saznati što vole najveći domoljubi i bogoljubi, vjerojatno bi se pokazalo da su osim na riječima vrlo jaki i na nekretninskim djelima. Zapravo bi bilo teško pobrojati sve istaknute visoke dužnosnike koji su uz domovinu vodili brigu i o nekretninama, umjetninama i rudnim bogatstvima (nafti) od premijera (Sanadera) i nekih generala na niže. Lakše bi bilo navesti one koji nisu imali takav istančani ukus poput, recimo, nekadašnjeg predsjednika HGK-a Nadana Vidoševića.

Uskoro će biti 30 godina od koncerta Prljavog kazališta na zagrebačkom Trgu republike, koji je tada pred stotinama tisuća ljudi bio duhovni ventil i iskaz domoljublja. Uz spomenutu 30. godišnjicu koncerta okrugla brojka dobra je za promotriti u što se danas pretvorilo onakav domoljubni zanos.

Hourine tadašnje rijeći s pozornice, "nemojte mi srušiti Trg, jer tu dolazi konj", iste su večeri u kombiju izrezane sa snimke koja je poslana na Televiziju Zagreb. Danas se govori drugačije; "srušite mi obalu, jer tu dolazi terasa". Od tada do danas, sa svim aktualnim ministarskim imovinskim aferama ili Gospinim vidjelicama koje betoniraju plaže pred nepostojećim vilama, promijenilo se baš sve. Tu i tamo otkriveni površinski primjeri grabeži kakvom se bave domoljubi i istaknuti vjernici postali su duboki i redoviti kopovi.

Dok neki jedva stignu baciti ručnik ili deku na plažu u hladu, neki bace betonske deke samo tako. "U se, na se, poda se", ali i ispred sebe, po mogućnosti u prvom redu do mora, taktika je koja je zamijenila tadašnju metaforu o "konju". Danas konj na Trgu više nikoga ne zanima, ali su od tada mnogi zaista postali konji, dok su ovi drugi patentirali samodohodovnu domoljubnu industriju, naš popkulturni fenomen koji jedini traje ovoliko dugo, bez namjere da prestane. Što im je na to rekla Gospa na koju se pozivaju, ako već nije domovina, još nisu okrili.