Vježbanje fine motorike, više tjelesnog, likovnog i tehničkog, povezivanje predmeta, rada u manjim skupinama, projektna nastava, češća suradnja učenika, razvijanje komunikacijskih vještina, poticanje kreativnosti, sposobnost primjene stečenog znanja u svakodnevnom životu... Za sve to u našim školama trebalo bi reći glasno da, no, nažalost, malo od toga, za sada, u njima živi.
Ovih dana svjetskim medijima odjeknula je vijest da Finska, čije je obrazovanje godinama po rezultatima u PISA testiranjima bilo najbolje u svijetu, kreće u reformu školstva. Finska se na korjenitu reformu obrazovanja, možda slučajno, ali vjerojatnije upravo zbog toga, odlučila nakon što njezini učenici posljednje dvije-tri godine nisu bili najbolji na svijetu u PISA istraživanjima. Hrvatski učenici u tim istraživanjima stalno su u drugoj polovici ljestvice.
Posljednjih dvadesetak godina o reformi obrazovanja u Hrvatskoj se stalno govori, povremeno se nešto pokuša napraviti, ali, nažalost, neuspješno. Nova reforma na kojoj se počelo raditi trebala bi se provoditi u isto vrijeme kad i finska. Koliko će se razlikovati rezultati jedne i druge bit će, sigurni smo, u skladu s novcem koji će uložiti Finska, odnosno Hrvatska.
>>Lidija Križanić: Moji učenici sami sebi slažu raspored sati i rezultat je sjajan
>>Milanović mladima: Vaš zadatak je da cijelo vrijeme vršite pritisak na vlast
Cirkus reforme.