'S lijeve strane broda 2 hrvatska, s desne 2 slovenska, a u daljini ratni brod'

Gladni mačak sa zanimanjem je promatrao dolazak ribara iz Savudrijske vale. Za njega dan kao i svaki drugi, vucara se po molu, hvata galebove. Za ribare – strah. Iscurilo je šest mjeseci od odluke Arbitražnog suda, kada su Slovenci najavili da će početi s primjenom sporne odluke. Tjerat će naše ribare iz područja na kojem su otkako znaju za sebe? Je l’ bilo problema?, pitamo ribara koji je upravo uplovio u savudrijsku luku, koju su gradili – Rimljani. Zbog ribe.

– Nikakvih, sve po starom – kaže izlazeći s koće Ecio Kocijančić (54). Sa slovenskom se policijom u Savudrijskoj vali Ecio susreo oko 6.30 sati. – Da, bio sam u toj zoni! Tamo me možeš naći svako jutro posljednjih 15 godina – kaže Ecio. Slovenska brodica prišla im je i s razglasa se čulo: “Ovo su slovenske teritorijalne vode.”

– Bili smo debelo južno od crte sredine. Oni su nam mahnuli, a mi im trubnuli. Pa se svi okrenuli i vratili kući. Tako je svaki dan. I ići ću tamo i ubuduće. Ribar sam otkako sam se rodio, bio mi je i otac. A za granicu, i mi i oni znamo gdje je već godinama. Sve je ostalo politika – kaže ribar iz Savudrije. Na drugom brodu u luci u Savudriji mrežu čisti ribar čije ime svi spominju kao autoritet – Danilo Latin (58). Kod njega na pramcu – pas mješanac.

– Deysi, 13 joj je godina. I voli ribu! Ali već je u kasnim psećima godinama – govori Latin dok po glavi mazi psića.

– Četiri generacije moje obitelji su ribari. Djed, otac i ja, iako smo se rodili u istoj kući, rođeni smo u različitim državama – Austriji, Italiji i Jugoslaviji – smije se Latin. – Živio sam i u Australiji, tamo mi je kćer. Imam i njihovo državljanstvo, mogao bih sjediti u Melbourneu, ali želim biti ovdje. Tu je moj dom. Ovo more – govori pa poentira: – Nije ovo problem ribarstva i ribara, to je opće nacionalno pitanje. Uostalom, politička temperatura u Sloveniji raste, bliže se izbori, dolaze prijetnje… – govori on.

O odnosima sa slovenskim ribarima kaže:

– Vidi, spašavao sam Slovence u našem teritorijalnom moru. Na mjestu koje je sada sporno Lučka kapetanija Kopar izjasnila se da je to hrvatsko teritorijalno more i da ne smije intervenirati. A čovjek u životnoj opasnosti. Bilo je jako nevrijeme, čovjek je bio životno ugrožen. Nisam gledao tko je, koje nacionalnosti te sam došao i doteglio ga u piransku luku. Eto, oni nisu mogli tamo ni doći, a sad je to njihovo, pa kako? Pusti ribarenje, teritorij je važan! Granica je međunarodna, a ribarenje bilateralno – kaže Latin te dodaje:

– Uostalom, nas tu u Savudriji ima više ribara nego u cijeloj Sloveniji, taman oko 30…

I slovenski novinar sliježe ramenima: – Istina, toliko je i slovenskih profesionalaca, možda 30. U kafiću Ribarska koliba griju se i ostali. Vratili su se s pučine.

– Vidjeli smo u četvrtak američki ratni brod! Plovio je ovuda, snimili smo ga mobitelima, bio je u Trstu i otišao nakon dva sata… Išli smo gledati na Google, riječ je o brodu US Gov Vessel. To je rijetkost da takav brod dođe u ovaj kraj. Ali možda je bio u prolazu… – govore ribari u mjestu.

– Ne osjećaš se dobro kad su ti s lijeve strane broda dva hrvatska broda, s desne dva slovenska, a u daljini vidiš još neki ratni brod. Nije to od danas, ali koža ti se naježi. Ali navikli smo – govore u Savudriji, mjestu poznatom po izlovu ribe list.

Boje li se sukoba?

– Sukoba neće biti. Nemoguće je, dobro se razumijemo, pa mi smo svi Istrijani – govore. Jedan iz društva kaže:

– Kad sam kao klinac busom išao u Trst, majka mi je točno pokazala gdje je granica. Rekla je: “Vidiš, sine, ove uređene kućice su slovenske, neuređene hrvatske.” Pa i štafeta se predavala za Titov rođendan na mostu u Sečovlju na rijeci Dragonji.

U društvu jedan se javlja:

– Pa ja sam nosio Titovu štafetu na taj most predati Slovencima! Pazi, ja! Predavao sam je, baš na mostu. Sjećam se kao danas, bilo je to 1952. godine – kaže Severino Đurđević (82). – Kasnije sam bio šef katastra u Bujama pa radio i statut granice 1975. godine. I granica je bila uvijek na mostu, a danas su je preselili dva kilometra južno – kaže Đurđević. Slovenci tvrde:

– Ma i nama je stalo samo da normalno tu svi živimo… Susjedi smo. U Savudriji je mirno. Nema stresa. Nastavit će raditi kao i dosad.

– Mi ti imamo i ribara Afganistanca! Susjed Reza ga zovemo, eto, tu ribari s nama. Naš, iz Savudrije!