Uz potok Ribnjak okruženo cvijećem njezino je malo carstvo aromatičnog bilja – stolisnika koji pomaže kod problema sa želucem, umirujuće metvice, za kožu ljekovitog nevena... Iza cvjetnjaka je sjenica s roštiljem, drvenim stolom i stolcima, a malo dalje posadila je inulinom bogatu čičoku. Ankica Komlenić planira tu napraviti i cvjetni labirint. Energije puna kao da joj je barem upola manje od njezinih 67 govori nam čime se sve bavi na poljoprivrednom gospodarstvu u goranskom selu Tići koje je nazvala Pet izvora jer toliko ga njih okružuje. Ona i njezin Pero imaju ribnjak s pastrvama, drže istarske magarce, imaju kokoši i pun povrtnjak.
Kao Tarzan i Jane
Uredili su i opremili i ruralnu kuću za odmor s tri sobe na katu i velikim dnevnim boravkom sa saunom u prizemlju iz kojeg se vide potok i bujna šume u srcu Gorskog kotara iznad koje se raskrilio jastreb u letu:
– Bila nam je i medvjedica s dvoje malih – kaže.
GALERIJA Vlasnica OPG-a Pet izvora Ankica Komlenić
Po struci ekonomistica, Ankica je u Tiće je došla iz rodnog obližnjeg Vrbovskog u kojem je do propasti drvne industrije radila u banci. U danas gotovo pustim Tićima podigla je i dvoje djece, Slađanu i Vedrana, uglavnom sama jer je Pero radio u Rijeci. Prisjećajući se kada je stigla u Perino rodno selo gdje im je trebala biti vikendica, a postao dom, govori kako je njezin odabranik nekoć rukama lovio ribu koju je ona tjerala prema njemu:
– Bili smo ko Tarzan i Jane – smije se dok uz kuću i ribnjak idemo prema magarcima.
VEZANI ČLANCI:
Prije no što su Ankičini unuci Lara i Vanja otvorili drvena vrata koje vode u magareće carstvo i dalje u vrt, iz svoje nastambe izlaze kokoši pa pogledavajući prema prstima koji vire iz sandale pokušavaju barem nečiji nokat čvoknuti. Nalakirani ih više privlače:
– Imamo dvadesetak kokoši, sad i piliće. Poljoprivredom se bavimo onako kako su se nekad bavili naši stari i ne damo da ovo naše imanje zaraste – izgovara Ankica, a magarci Miranda, Bero, Deer, Tatra i Miki trčkaraju oko nje, Lare i Vanje, tražeći da vide jesu li im štogod donijeli.
Svaki vikend dolazimo iz Rijeke, jako volim biti tu – kaže osnovnoškolac Vanja odlazeći dedi pomoći oko pastrva.
Komlenići godišnje uzgoje oko pet tona ribe. Sve prodaju kupcima iz okolice, za šest eura po kilogramu. Prodaje se riba stara godinu i pol.
Prije no što su tu plivale pastrve, betonska su korita bila dom nutrijama koje su uzgajali početkom osamdesetih, kada je to bio apsolutni hit:
– Kažem ja Peri da bih htjela imati bundu, a on meni da uzgojim nutrije pa da si napravim. I bome jesam, ne jednu nego tri bunde. I tokicu – govori Ankica.
Boroviček za goste
Prije četrdeset godina započeli su s uzgojem pastrva. Ankica je poslije posla sjedala u Caddy i po okolnim selima nudila frišku ribu:
– Sjećam se kao danas kad sam došla u Sušicu i nagovarala jednu ženu da kupi dvije pastrve. Ljudi su bili nepovjerljivi, ona je rekla da ju ne zna ni očistiti pa sam ju učila kako se to radi. Sve, samo da prodam. Na kraju mi je ta žena dovela cijelo selo kao kupce – prepričava Ankica, usput nam pokazujući polovni traktor koji je kupila kad je na mjeri iz programa ruralnog razvoja dobila 15.000 eura i investirala ih u njega, priključke i solarnog pastira, da ogradi imanje. Uz pomoć druge mjere, kada je dobila 50.000 eura, opremila je ruralnu kuću, za turizam. Svoje goste nudi goranskim borovičekom, rakijom s travama, sokom i pekmezima koja sama pravi:
– Baš sam sretna kad me pohvale. Svi kukaju da je pusto i prazno, a kod nas je uvijek vedro i veselo i puno društva. Djeca dođu za vikend, sad nam dolaze i gosti – ispraćajući nas na put kroz šumu izgovara Ankica Komlenić iz goranskog sela Tići.
Lijepa reklama, radite u banci i poslije uživajte u vlastitom OPG-u.