Čamac reže vodu i prekida kormorane u skupnom lovu. Mlade štuke i šarani u sekundi im ispadaju iz kljuna i uz pljusak padaju u vodu. S plijenom ne mogu letjeti pa ga se odriču. Panično mašući krilima, prskajući sve oko sebe, pa i putnike u čamcu, kormorani se dižu, lete i bježe.
Kad zvuk čamca utihne, vraćaju se poslu – lupajući krilima tjeraju ribu u klopku, a kormorani u prvim redovima potom zaranjaju i grabe svoj obrok. Idilična je to slika iz Parka prirode Kopački rit i promatraču se na trenutke čini kao da se sve to ne događa samo desetak kilometara od srca Osijeka i gradske vreve.
– Ribiči ne vole kormorane jer im plaše ribu, a da nema njih, ne bi bilo ni toliko orlova, čuvamo 50-ak gnijezda. Dok kormorani love, orlovi ih promatraju pa se zalete kao da će njih zgrabiti, oni se uplaše i ispuste ribu pa je tako serviraju orlovima – opisuju nam Hrvoje Domazetović i Šandor Kovač dok čamcem kruže ritom.
Njih su dvojica čuvari prirode u Kopačkom ritu, prvi s 11, a drugi sa 16 godina staža. Nema posla koji bi, složni su, više voljeli raditi. “Gaze” čamcem preko livada potopljenih vodom na kojima su se u svibnju mrijestili šarani. Tristo je centimetara vodostaj na ustavi Kopačevo, no voda se počinje povlačiti i spustit će se na 80 centimetara. Istim tim livadama nad kojima trenutačno plivaju ribe, za dva-tri tjedna jurit će jeleni i odzvanjati njihova rika, prerovat će ih divlje svinje.
– Gdje to još ima – ponosni su baranjski rendžeri.
Upravo je to njihova zadaća – očuvati ukupnost života u močvari koja je, među ostalim, dom i rijetkoj crnoj rodi i izrazito ugroženim čapljama dangubama. A probleme čuvarima ne stvaraju ni šarani, ni jeleni, ni veprovi, već ljudske ruke. Prije nego što su uskočili u čamac, Hrvoje i Šandor odvezli su, naime, nedavno zaplijenjene mreže i vrše u skladište u Tikvešu. Kopački je rit među rijetkim preostalim mrijestilištima na Dravi i Dunavu, veća je od njih samo delta Dunava pa je i na udaru ribokradica.
– Za samo jednu noć u proljeće može se, primjerice, uloviti ribe vrijedne 15-16 tisuća kuna, i to smuđa, šarana i soma. Nema dana u sezoni kada ne nalazimo mreže. Riba je to koja izdaleka dolazi na mriješćenje i ako je uhvate, manjak i šteta osjetit će se i u Mađarskoj, Srbiji... – ističe Hrvoje. U krađi ribe u ritu zatečeni su svojedobno i ugledni Osječani, pa tako i jedan poznati odvjetnik, i to s kukuljicom na glavi.
Moramo priznati da su lopovi domišljati pa rendžeri prvo trebaju otkriti i naučiti njihove metode.
– Dovezu čamce, motore im skriju u šaš, a njih potope – priča Šandor. Najčešće je plovilo za krađu, pak, obična guma preko koje se stavi daska za sjedenje, a iako djeluje bezazleno, jedan je uhvaćeni muškarac tako pokrao pedesetak kilograma ribe. Mreže kupe u balama, špage u Srbiji pa klopke za ribe kroje po svome. Stoji ih to stotinjak eura, no bacali su u vodu i skupe mreže od četiri-pet tisuća kuna.
Koriste i male akumulatore koji strujom ošamute ribu na nekoliko minuta pa ispliva na površinu i samo je pokupe. Naletjeli su čuvari svojedobno i na put koji si je kroz šaš napravio jedan kradljivac kako bi skuterom mogao doći do vode.
Lopovi stalno paze gdje su čuvari pa, primjerice, dok jedan rasprostire mreže, drugi stražari uz rendžerove čamce. Motre im i službene automobile.
– Znali su nas pratiti još od naših kuća – dodaje Hrvoje.
Sumnjali su rendžeri dugo da se na petom kilometru Dunava, minski sumnjivom, krade riba pa su se svojedobno pješice zaputili kroz gustiš i šumu. Ludom srećom, kažu, zatekli su kradljivce taman kad su dolazili, vadili mreže i velikim kamenom potapali čamac. Čuvari su legli u travu i pritajili se, bili su samo pedesetak metara dalje, nisu se usudili ni šaptati. Sve je počelo oko 16 sati, a okončano je sutradan u 21 sat! Ležali su u vodi više od 24 sata, nisu se u životu tako smrznuli. Zvali su policiju, no ona ih nije mogla naći pa je Hrvoje triput odlazio po njih i ostavljao Šandora samoga, strahujući za kolegin život.
– Nismo imali ni vode ni hrane – prisjećaju se. Akcija je uspjela, uhvaćena je očito dobro organizirana ekipa, no kazne koje su nakon sudskog postupka dobili nisu ohrabrujuće – iznose od 3000 kuna do 16 dana dobrotvornog rada.
Rendžerima zakon sve više veže ruke pa kad zateknu počinitelje na djelu, prekršajno ih mogu prijaviti policiji, ali im prije toga moraju utvrditi identitet. Dok je prilazio mrežama, Šandor je jednom čak začuo i pucnjeve. Počinitelj je na kraju policiji tvrdio da je bila riječ o petardama.
O Kopačkom ritu brine se sedam rendžera. Članovi su udruge Hrvatski rendžer, koja je osnovana 2010. i broji 84 člana. Voda diktira život u močvari pa tako i posao čuvarima. Kada za koji dan isprate ribu natrag u Dunav i Dravu, pazit će na jelensku divljač, ujedno i najbrojniju. U doba rike jelenima je potreban mir. Divlje svinje bit će im u fokusu u listopadu i studenome jer ima krivolovaca koji ustrijele divlju svinju pa od mesa rade kobasice.
Posao u vodi i među komarcima je težak pa se rendžeri nerijetko i razbole. Šandora je lani zarazio komarac, sedam je mjeseci bolovao. No, sve to prebole jer je ljubav prema prirodi i ritu, zaključuju, neprocjenjiva.
Kopački rit prostire se na 24.000 hektara, a od toga je 7500 hektara poseban zoološki rezervat po kojemu je i kretanje zabranjeno.
Na žalost, pola od tih "rendžera" su i najveći ribokradice i lovokradice. Osobno sam vidio policiju na djelu, kako iz "vrša", koje postavljaju "jataci", vade ribu, a "vrše", ostavljaju. No u ovoj korumpiranoj državi ne možeš ništa učiniti, jer na kraju budeš krivac, ili ti policija krade "motor" sa plovila i preprodaje dobro uhodanim kanalima.