Richembergh: HRT je kupio satove od tvrtke hadezeovčeva sina

Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdila je da su tijekom 2011. godine 5432 pravne osobe bile dužne dostaviti izvješće o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama, no to je napravilo svega 2655 pravnih osoba, rekao je ravnatelj te agencije Dubravko Bilić tijekom saborske rasprave o godišnjem izvješću o provedbi spomenutog zakona. Ravnatelj Bilić, koji je na toj poziciji tek dva tjedna, ustvrdio je da je broj dostavljenih izvješća ipak znatno bolji u odnosu na 2010. godinu, kada je svoju dužnost obavilo tek 850 pravnih osoba.

– Statističkom obradom pristiglih izvješća utvrđen je znatan rast broja podnesenih zahtjeva za pravom na pristup informacijama u odnosu na 20098. i 2010. godinu, što pokazuje i sve veću uključenost građana u praćenje rada tijela javne vlasti – kazao je Bilić. Tako je agencija lani zabilježila 51.930 zahtjeva za dobivanje informacija, dok je primjerice 2009. zabilježeno samo oko tri tisuće zahtjeva. U 223 slučaja tijela javne vlasti uskraćivala su informacije zbog zaštite osobnih podataka ili su podaci bili klasificirani nekom od oznaka tajnosti, a u 578 slučajeva iz drugih zakonskih razloga.

– Tijekom 2011. godine agencija je primila 312 predmeta, a najviše izjavljenih žalbi, njih 209 na rješenja o odbijanju, te zbog takozvane šutnje uprave, odnosno neodlučivanja tijela javne vlasti u propisanom roku. Pokrenuta su 24 upravna spora te je agencija izradila i 24 odgovora na tužbu – objasnio je novi ravnatelj te dodao da je najsvježiji primjer odbacivanje tužbe Agencije za elektroničke medije protiv rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka kojim se traži dozvola u uvid koncesijskih ugovora za televizijsku djelatnost gdje je presuda pokazala da je rješenje agencije bilo ispravno.

– Agenciji za rad, na žalost, nedostaju jači mehanizmi, osobito prema tijelima javne vlasti koja odugovlači postupak. Stoga treba dodatno poboljšati zakonski okvir, osobito po pitanju klasificiranih informacija, dodatno poraditi na edukaciji službenika za informiranje, inzistirati kod tijela javne uprave na izradi kataloga informacija te jačanju kapaciteta i nadzornih ovlasti same agencije – utvrdio je Bilić te zastupnicima priznao da je agencija lani mogla napraviti i više na promicanju prava pristup informacijama.

– Postojali su, postoje i postojat će moćnici koji ne samo da misle nego se i ponašaju protivno zakonima. Ako krše zakone, što im, dokaže li im se kršenje, osigurava put u Remetinec, zašto ne bi kršili za njih tričavi, ionako nesavršen, za neke i loš te, nije veleuman zaključak, čak i protuustavan Zakon o pravu na pristup informacijama – kazao je Branko Vukšić iz Hrvatskih laburista te dodao kako ovo izvješće agencije može dobiti prolaznu ocjenu zbog činjenice da probleme ne gura pod tepih iako kao nezavisno tijelo čiji su vodeći ljudi ovisni o vladajućoj politici ne naziva stvari pravim imenom i ne pokazuje prstom na sve uzroke još uvijek lošeg stanja u ostvarivanju temeljnog ljudskog prava – prava na pristup informacijama.

– Zašto su bivše vlade pribjegavale zatvorenim, za javnost tajnim sjednicama? Ne zato što se raspravljalo o pitanjima sigurnosti Hrvatske nego zato da bi Hrvatsku učinile što nesigurnijom, što ranjivijom. Da bi što lakše bez javnog svjedoka donosile za državu štetne, a za sebe i svoje stranke profitabilne odluke. Da su sjednice na kojima se odlučivalo o Ini ili jeftinijoj struji za TLM bile javne, lopovluk bi bio znatno prije otkriven – nastavio je Vukšić te primijetio kako se zlorabe oznake tajnosti.
HNS-ov Goran Beus Richembergh kazao je kako, da nije bilo ovog zakona, ne bismo došli do informacija koje kaže da je tvrtka u vlasništvu sina jednog vrlo visoko pozicioniranog državnog dužnosnika iz HDZ-a u nekoliko posljednjih godina iz javnih poduzeća prihodovala 74,5 milijuna kuna na osnovu poslova sklopljenih za isporuke tzv. prigodnih poklona, a o čemu je Večernji list pisao još 2010. godine.

– Najnoviji slučaj je i da je Hrvatska radiotelevizija u prigodi svoje 50 obljetnice kupila satove od baš te tvrtke. A kad smo već kod HRT-a, zanimljive su dvije činjenice, a jedna je da je osoba zadužena upravo za informiranje nedavno dobila opomenu pred otkaz. Druga, koju je obznanio GONG prije nekoliko dana, da se službeno postavio upit o tome koliko i kako je utrošeno sredstava iz proračuna kojim raspolaže HRT za odvjetničke usluge u 2011. – kazao je Beus Richembergh te nastavio da je HRT prije dva mjeseca odlučio kako na ovo pitanje neće odgovoriti te da više nije obveznik davanja informacija prema Zakonu o pravu na pristup informacijama.

– Ja sam stjecajem okolnosti imao neki dan uvid u dokument iz kojega je vidljivo da je samo jedna odvjetnička tvrtka u razdoblju od 15. prosinca prošle do 16. siječnja ove godine fakturirala HRT-u ukupno usluga u vrijednosti od gotovo pet milijuna kuna. Koje su to usluge i po kojoj se to logici 24 odvjetničke tvrtke napajaju iz javnih sredstava HRT-a, a da mi saborski zastupnici ni zainteresirana javnost nemamo pravo znati ništa o tome. Ako je sve čisto, transparentno, pošteno, čestito, zašto se kriju te informacije – zanimalo je Beusa Richembergha, a Vukšić je dodao da se na HRT-u kažnjavaju oni koji traže da Uprava javno progovori o tome na koji način troši javni novac.

– Pa je tako prije desetak dana Elizabeta Gojan, zato što je progovorila o tome, suspendirana, odnosno kažnjena ukorom pred otkaz. Umjesto da se svi podaci kako se troši novac na HRT-u stave na internet da svi oni ljudi koji plaćaju televizijsku pretplatu, koji kopaju po kantama za smeće, da bi mogli 80 kuna platiti gospodi na HRT-u, znaju na što se troši novac, mi nemamo pravo imati informaciju na što se troše stotine milijuna kuna, a za to vrijeme Uprava koja upropaštava HRT diže velike kredite kako bi isplatila plaće – objašnjava Vukšić, a Beus Richembergh dodaje da su ključni problemi na HRT-u počeli upravo onoga časa kada se javno počelo postavljati pitanje o transparentnosti trošenja novca kojim raspolažu.