Riječanka je udomila osamnaestomjesečnog dječaka čija majka izdržava zatvorsku kaznu

RIJEKA- Cijelu noć nije spavao, prevrtao se, ustao je u pet sati, nema mira, stalno zove mamu. Danas je najgori dan, kao da je sada shvatio da majka ipak neće doći po njega, pa on je tek dječačić, ima samo godinu i pol, ne može mu se objasniti da mame sad nema, ali da ga nije napustila - ispričala je danas mlada Riječanka, kojoj je 28-godišnja V.S. prošloga četvrtka, jer je morala poći na izdržavanje zatvorske kazne u zagrebački Remetinec, povjerila brigu o svome 18-mjesečnom sinu. Majka dječaka osuđena je zbog posredovanja u preprodaji droge, a to je (ne)djelo počinila prije devet godina.

Nemoral i sramota
Riječanka koja je nedavno i sama rodila, a ima i djevojčicu školske dobi, i njen suprug, umirovljenik, sami su ponudili pomoć V.S. koja je došla “do zida”. Tek je prošlo nekoliko dana i svjesni su da neće biti lako, ali ne žale. Obitelj je za dječaka bolje rješenje od doma, a s tim su se složili i socijalni radnici. Priskočili su u pomoć jer su bili svjedoci da za situaciju u kojoj se našla V.S., nitko nije imao razumijevanja.

- Pisala je i Helsinškom odboru, pravobraniteljici za djecu u Rijeci i Zagrebu, Centar za socijalnu skrb četiri je puta riječki Županijski sud molio odgodu izvršenja kazne zatvora, ništa nije pomoglo - priča Riječanka ne skrivajući tugu i ogorčenje. Smatra da je ovo što se dogodilo nemoralno, sramotno i za pravosuđe i sve druge službe.

- Ovaj mali dječak nije ni za što kriv, a ispašta više od svih, zauvijek će imati traumu, strah od napuštanja. Njegova majka osuđena je za nešto što je učinila kad je imala 19 godina, nije tada imala dijete ni muža. Kad je presuda postala pravomoćnom uspjela je odgoditi izdržavanje kazne jer je dječak bio mlađi od godinu dana, a sada kad je tražila odgodu jer o djetetu nema tko brinuti, ona nema ni majke ni oca, a suprug, otac dječaka, je u zatvoru, kao da su se igrali s njenim živcima.

Nada predsjednik Mesić
Odgađali su joj dan po dan, ili za mjesec dana, no na kraju su bili neumoljivi. Još ga je dojila. Vratite mu mamu, to je jedino što ja mogu poručiti mjerodavnima, ne zbog mene i moje obitelji jer smo odluku donijeli i ne pomišljamo odustati, nego zbog njega.

U ovoj obitelji učinili su sve da se dječak osjeća dobrodošao, s majkom je prije njena odlaska, da bi se priviknuo, bio nekoliko dana u obitelji. Pripremili su mu sobu, brinu o njemu jednako kao o svojim djevojčicama, ali sve to ne može mu nadomjestiti majku. - Dječak jako pati, izgubljen je, tužan, plače, zove ju kad treba ići spavati, ili se probudi, teško je to gledati i proživljavati, on treba svoju mamu, vratite mu je.

Majka i dječačić, priča, jako su povezani. Stalno su bili zajedno, a o V. S. kao majci kaže da je prava, dobra mama. Svjesna je da je pogriješila, govorila je da bi pristala i na deset godina dobrovoljnog rada da odsluži kaznu. Iz zatvora u Remetincu V.S. se još nije javila jer prvih dana izdržavanja kazne to nije moguće, no naša sugovornica kaže da zna da joj je jako teško i da sigurno neprestano misli na maloga.

- Ona zna da je na sigurnom, da se brinemo o njemu, ali spoznaja da ju mali treba i zove, a nje nema, lomi joj srce. Posljednja nada je predsjednik Mesić kojem je V.S. uputila molbu za pomilovanjem, no procedura je duga pa strahuje da će, ako i bude pomilovana, to biti tek za nekoliko mjeseci.