Smiješno i jadno izgledali su najnoviji blještavi passati s rotirajućim svjetlima u pratnji pape Franje u skromnom fordu focusu na sarajevskim ulicama! Poruka je to koju su bez ijedne izgovorene riječi mogli shvatiti jednako vjernici i nevjernici bilo koje nacije ili rase na bilo kojem kraju Zemljine kugle.
No, za neke druge poruke trebat će mnogo više vremena i truda da legnu na pravo mjesto. Da ne govorimo o demantiranju iskrivljenih interpretacija onih koji ne razumiju – ili ne žele razumjeti što je papa zaista rekao.
Nije papa posjetio Hrvate u Sarajevu. On je zajedno s Hrvatima posjetio Sarajevo
Sagledajmo širu sliku. Za početak, nije papa posjetio Hrvate u Sarajevu. On je zajedno s Hrvatima posjetio Sarajevo! Nazvao ga je pritom europskim Jeruzalemom, što, koliko god dobro zvučalo, nije nimalo optimistična poruka za tamošnje katolike i kršćane općenito. Slika europskog Jeruzalema u perspektivi može značiti samo jedno: pomirenje da je, usprkos činjenici da se zvonici i dalje paralelno s minaretima natječu s Trebevićem, kršćanska manjina osuđena ostati na margini političkog života. Ako je netko očekivao da će papa progovoriti o unutrašnjem ustrojstvu BiH, da će zagrmjeti protiv nepravde i majorizacije nad tamošnjim Hrvatima, jasno je da se mogao samo razočarati. Teško da je Franjo pri tome politički neupućen, to je ishitrena ocjena, no istina može biti još poraznija za Hrvate u BiH. Upravo suprotno, vatikanski državnik ima daleko dublji i širi politički uvid – na našu žalost, on u ovom trenutku svoje poteze vuče na globalnoj, a ne na hrvatskoj šahovnici. Franjo se na Koševu zapravo i nije obraćao toliko gradu – koliko svijetu. U trenutku dok se pod neobuzdanim bijesom muslimanskih ikonoklasta kotrljaju ne samo povijesni spomenici već i kršćanske glave na Levantu, čak i ovakvo, silom prilika etnički očišćeno Sarajevo, 90-postotno muslimanski grad koji katoličkog poglavara dočekuje kao dragog gosta, izgleda kao oaza nade i mira.
Pa makar i u laboratorijskim uvjetima pod kontrolom međunarodne zajednice. Nitko ne može zažmiriti na to da je i bošnjačko Sarajevo dočekalo Franju uglavnom otvorenog srca. Tomu je sasvim sigurno pridonio dojam da je odlukom da posjeti samo glavni grad države kojoj prijeti dezintegracija izravno pružio podršku njenoj opstojnosti. Možda se to još ne vidi, ali ovo je jedini način na koji on u ovom trenu može pomoći Hrvatima u BiH. Ovako, on nikomu ništa ne nameće, a inače prkosno Sarajevo ljestvicu tolerancije i suživota za još koji milimetar podiglo je samo sebi. Vidjet ćemo je li tomu stvarno doraslo. Takva je ta, da prostiš, Bosna, kako je pjevao Dizdar.
Ivo Josipović na Facebooku širi neke od lažnih citata
Za to vrijeme, oni komentatori u Zagrebu koji Crkvu u Hrvata jedva podnose ne mogu suspregnuti likovanje nad navodima da Franjo u Sarajevu nije izgovarao hrvatsko ime, čime je navodno opalio i pljusku samim hrvatskim vjernicima, koji, eto, vjeru istinski ne razumiju, pa pred papom zabludjeli “blajburguju” i pjevaju “Rajska djevo, kraljice Hrvata”. Ističu da nije svratio ni do Mostara, čime je navodno opalio pljusku Hercegovcima. A do orgazma ih dovodi mogućnost negativne ocjene ukazanjima u Međugorju! Čista, nepatvorena – zloba! Jorge Maria Bergoglio u kratkom je roku postao idol u Crkvu razočaranih vjernika, nada odbačenih i prezrenih, no njegovih riječi puna su i usta agnostika, ateista, pa čak i antiteista. Nekonvencionalni pristup isusovca koji je uzeo ime svetog Franje mnogima razočaranima dobrodošao je znak da bi se Crkva mogla odlučnije i iskrenije vratiti svojem osnovnom poslanju, no, neprijateljima Crkve čini se kao idealni alat za borbu protiv nje i njenog poslanja. Na hrvatskim društvenim mrežama čak ni notorni komunjare više se ne ustručavaju dijeliti lekcije o vjeri! Pritom se izmišljaju i šire razni new-age citati za koje bi na prvu loptu nepoznavatelji vjere lako mogli povjerovati da ih je izgovorio papa Franjo. Pa tako čak i Ivo Josipović na Facebooku širi neke od tih lažnih citata, između ostalog izmišljotinu da je Franjo rekao da je tradicionalno poimanje Boga zastarjelo te da nije potrebno ići u crkvu, jer da se isto tako može otići i u prirodu. Kako netko reče ovih dana: “Da nije pape Franje, mi komunisti i ateisti ne bismo imali u što vjerovati!” Umjesto toga, treba pročitati što u Sarajevu doista jest rekao. Govor na Koševu jest bio prilično generički, no ono što je improvizirao, pogotovo u sarajevskoj katedrali, slušajući ratna svjedočanstva svećenika, možemo slobodno nazvati prvom poslanicom pape Franje Hrvatima!
– To je memorija vašeg naroda, a narod koji zaboravlja svoje sjećanje nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših očeva, majki i predaka u jednom... Draga braćo i sestre, nemate pravo zaboraviti svoju povijest, i to ne da biste se osvetili, već da budete mirotvorci – između ostalog su riječi pape Franje koje će još dugo odzvanjati u ušima koje su ga željele čuti. Hrvati u BiH morat će sami odlučiti je li im to razočaranje ili utjeha, znači li to predskazanje nastavka mučeničke sudbine ili viziju bolje budućnosti. Pa makar razum i srce možda nudili suprotstavljene odgovore.
>>Papa Franjo: Ne može se reći 'danas će mi u 4 sata Gospa poslati pismo'
Franjo još jednom održao lekciju i ohrabrio skromne