Rijedak u državi klimoglavaca

Da je šutio, guverner Hrvatske narodne banke dr. Željko Rohatinski vjerojatno se mogao osvjedočiti da je šutnja zlato. Da je šutio, Bayerische Landesbank već bi bila uknjižena kao novi vlasnik Hypo Alpe Adria Bank. Da je Željko Rohatinski šutio i prešutio sve oko te bankarske prodaje, postao bi, kao i mnoštvo naših političara i visokih državnih dužnosnika, koji u sličnim situacijama šute ili žmire.

Guverner HNB-a postupio je sasvim suprotno, pokazao se imunim na političke pritiske i da ima kičmu. A pritisaka je bilo i iznutra i izvana. Posebno je izgleda pritiskao bavarski premijer Edmund Stoiber, kojemu je bilo stalo da "njegova banka" postane vlasnikom Hypo Alpe Adria Bank. Stoiber je našim političarima pokazao kako se njihovi strani kolege zalažu za ekonomske interese svojih zemalja, kako ih podupiru i kako su se za ostvarenje tih interesa voljni koristiti svojim političkim vezama.

Čak i kad znaju da tvrtke koje pritom podupiru i nisu bez grijeha. A upravo je guverner Hrvatske narodne banke upozorio na takve grijehe Bayerische Landesbanka, pokazavši da ne kani preko njih tek tako prijeći. Što je posrijedi, o kakvom je grijehu riječ, Željku Rohatinskom je izuzetno dobro poznato, jer je guvernerom HNB-a bio i kad je spomenuta bavarska banka kupila Riječku banku.

Kad je nerezonskim poslovnim potezima stvoren gubitak od sedamdesetak milijuna eura i banka dovedena pred bankrot, Bayerische Landesbak vratio ju je hrvatskoj državi. Pametna je država banku uzela natrag, "kupila" je za jednu kunu, ulupala u njezin oporavak milijune i prodala je ispod stvarne vrijednosti Austrijancima. Tako je Hrvatska prodajući Riječku banku, zahvaljujući (i) bavarskoj banci, zaradila kao Omer na jajima. Je li onda Željko Rohatinski zlopamtilo ako traži jamstva za buduće drukčije ponašanje te banke?

Da je postupio drukčije, obezvrijedio bi i svoju struku i sebe kao osobu. Mogao je postupiti i na drugi način a da se to i ne dozna. No, moralni su kriteriji toga uglednog makroekonomista, današnjega guvernera Hrvatske narodne banke, a nekadašnjeg djelatnika Ekonomskog instituta, makroekonomskog planera Privredne banke i Agrokora, drukčiji od "kategoričkog imperativa" mnogih "naših uglednika". Jer, ovo s Bayerische Landesbank nije i prvi put da se politika pokušava petljati u guvernerove ovlasti, niti prvi put da je on udari po prstima.

Željko Rohatinski je osebujna hrvatska pojava. On se iznova pokazao kao osoba s integritetom. Uvjetujući povratak njemačke banke davanjem jamstava, Rohatinski je uime monetarne vlasti učinio ono što se vjerojatno nitko iz tzv. čiste politike ne usudi. Postupak guvernera HNB-a postupak je poštena i kompetentna čovjeka, rijedak i izuzetan u državi klimoglavaca, u vlasti gdje su jawohl i of corse redoviti u razgovorima sa zastupnicima europskih i svjetskih centara moći. Rohatinski je pokazao da su u razgovorima s njima mogući i no i nein, obnovio nadu da su u politici moguća načela struke i poštenja.