Predvodili ste Rijeku kao igrač protiv Juventusa (1979.) i protiv Reala (1984.). Možete li tadašnje ozračje usporediti s ovim, nakon plasmana u Europsku ligu?
- Nakon što smo eliminirali Stuttgart, priznanja igračima dolaze sa svih strana, euforija je ogromna, a usudim se reći da je ozračje u gradu i oko kluba bolje nego kada smo pobijedili Real. Tada to nije bilo izraženo u toj mjeri. Kad smo osvajali Kup u bivšoj državi (1978., 1979., nap.a.), također smo u Beogradu imali veliku podršku navijača, ali sadašnje raspoloženje u regiji nadmašilo je i ta vremena.
Znači li to da je Matjaž Kek najbolji trener u Rijekinoj povijesti?
- Svaki trener dao je svoj obol. Izuzetno cijenim Matjaža Keka, preporod Rijeke najviše je njegova zasluga, ali uvijek se moram sjetiti i Spasojevića, Skoblara, Scorije i Gračana, koji je bio nadomak osvajanja prvenstva...
A Ćiro?
- Njega sam zaboravio! Igrali smo velike utakmice s Ćirom, kao protiv Juventusa, a izvukao je Rijeku iz ponora druge lige.
Kek bi ostao i da je ispao iz EL
Kako ste došli do Keka?
- Kada se promijeni trener, obično prvo pogledamo koji su slobodni u našem kraju. Budući da su uglavnom svi bilo već potrošeni, shvatili smo da je bilo vrijeme za stranca, i zato što počinjemo sve iznova, da pa trener ne bude opterećen stvarima iz prošlosti. Tražeći stranca, prvo smo pogledali u Sloveniju, iako su nam se nudili Matthäus, Koller, Reja i još neki. Kek je došao visoko na tu ljestvicu svojim rezultatima u Mariboru, te slovenskom reprezentacijom.
Tko je odlučivao, predsjednik?
- O svemu zajedno raspravljamo, ali kod Keka moja je bila presudna.
Koji ciljevi čekaju Keka?
- Kad je došao, bio je cilj Europska liga, ali vidjevši način na koji se trenira, kako je odnos profesionalan, on bi ostao trener Rijeke i da nije ušao u Europsku ligu.
Domaći trofej nije mu imperativ?
- Naš cilj je igrati svake godine u Europi. Prošle godine bili smo treći, sada bismo bili zadovoljni s drugim mjestom ili osvojiti Kup. Pa čak i biti treći ili četvrti osiguramo li Europu.
Zašto ste tako skromni, zar vas ne zanima prvo mjesto?
- Nije tako, samo treba biti objektivan. Mi smo prije godinu dana skoro ispali u drugu ligu, pa idemo nekim redoslijedom. Najprije smo bili treći, a sada idemo korak dalje imajući pritom na umu kakav je Dinamo. Nije to samo tako reći ‘bit ćemo bolji od Dinama’. Ako se ukaže prilika, mi ćemo pokušati biti bolji od Dinama, ali realnost govori da još nije vrijeme za to.
Ambicije u Europskoj ligi?
- Vidjeli smo kakav je Stuttgart, a sada nam dolaze suparnici njegovoga ranga. Znamo da neće biti moguće ponavljati Stuttgart, ali protiv Nijemaca i Slovaka dobili smo značajno iskustvo, i sada vidimo da s dobrom organizacijom, zdušnošću i team spiritom možemo osvojiti poneki bod. Naš cilj je drugi krug Europske lige, iako znamo da je to teško ostvariti.
Koliko je predsjednik uključen u kupovanje igrača?
- Financijski ga se sve pita, a u odabiru igrača smo potpuno samostalni, daje nam potporu. Trener Keki i ja razgovaramo s njim o svemu, no nikad si nije dao za pravo da nešto naredi u vezi dovođenja igrača.
Koliko je Mišković blizak s igračima, ulazi li u svlačionicu?
- Blizak je s igračima na svoj način. Nije taj koji će govoriti kako treba igrati, tko treba igrati. On za njih ima toplu riječ, potporu, na pravi način pokazuje što bi jedan predsjednik trebao biti. Nikada nije bio u svlačionici za vrijeme utakmice, a ako je ikada došao, onda je to bilo na kraju utakmice, da pohvali momčad.
Imate mnogo Dinamovih igrača u kadru. Kakva je reakcija publike?
- Nema to veze s Dinamom, nego samo s nama. Mi smo prošle godine doveli igrače s kojima smo se mogli boriti za europsku poziciju, i u tome smo uspjeli. Sada smo shvatili da trebamo još bolje igrače, a gdje ćeš u Hrvatskoj naći bolje nego u Dinamu? Dakle, igrače koji će u Rijeci biti pojačanja. Ima ih i u Hajduku i u Splitu, ali oni imaju iste ambicije kao i mi i neće nam pustiti svoje igrače.
Zašto niste objavili visine transfera igrača pristiglih iz Dinama?
- Mi smo uzeli igrače iz Osijeka i Lokomotive i niti jedan transfer nismo objavili, to je naša poslovna tajna.
Tek stvaramo renome
Kada će Rijeka napraviti veliki izlazni transfer?
- Nismo u situaciji kao Dinamo ili Hajduk, koji su veliki klub, s međunarodnom reputacijom. Mi smo nakon godina stagnacije stvorili dobru ekipu i trebat će dosta godina da Europa upozna naše igrače. To je minus na početku. Usto, mi dok stvaramo jaku momčad ne želimo prodavati igrače. Sada dolazi razdoblje u kojemu će naši igrači dobiti svoj renome pa će i potražnja za njima biti veća. Mi smo ove godine doveli desetak igrača između 22 i 26 godina i za njih vjerujemo da ćemo ostvariti veće transfere. To su Jugović, Zlomislić, Kvržić, Alispahić, Močinić, Datković, Tomečak, Marić, Ajayi, Kramarić...
Smeta li vam što Rijeka nema reprezentativaca?
- Dosada mi nije smetalo, jer znam kakvu smo momčad imali. Sada kad dolaze rezultati i ako nastavimo ovako, neki će postati kandidati za reprezentaciju. Nadam se da će netko od naših biti na Svjetskom prvenstvu. U mladoj su Datković, Sluga i Močinić, oni su naša perspektiva, a potencijali za A reprezentaciju su Tomečak, Maleš, Jugović dok je Benko već zaslužio izbornikov poziv.
Kada očekujete Rijekin naslov?
- Jedan od preduvjeta stvaranja velikog kluba je stadion, zatim kamp za trening. Sve se više selimo na Rujevicu, gdje imamo svlačionice i jedan teren, osposobit ćemo uskoro i drugi. Naša je želja stadion na ovom mjestu, samo bi se pomaknuo više prema moru. Projekt je napravljen, sada treba ići dalje. Moja je želja da kamp i stadion što prije bude gotovi, te da na otvorenje Kantride dovedemo Real ili Barcelonu.
Predvodili ste Rijeku u povijesnim srazovima s Real Madridom u 2. kolu Kupa Uefe 1984. godine: 3:1 u Rijeci, 0:3 na Santiago Bernabeuu. Jedan ste od rijetkih Riječana koji u uzvratnoj utakmici nije pocrvenio (Milenković, Desnica, Tičić) u igrokazu belgijskoga suca Shoetersa.
- Bio sam kapetan momčad, trebao sam biti primjer. Makar sam bio blzu da i ja posrnem u Madridu. To su bili veliki trenuci, iako ih se rijetko sjetim. Čini mi se da smo tamo stvarno bili nemoćni, a dobro smo igrali, jako dobro. Nemoćni da učinimo nešto više. Sad gledam kako naši klubovi prolaze u Ligi prvaka, razlika je ogromna. A u ono vrijeme mi smo bili ravnopravni u igri, čak i pobijedili Real Madrid.
U prvoj utakmici protiv Reala za Rijeku su igrali: Ravnić, Malbaša (Milenković), Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan (Radmanović), Matrljan, Fegic, Desnica. Trener je bio Josip Skoblar.
U kakvim ste odnosima sa zetom Jasminom Agićem?
- Moj zet Jasmin Agić sada je privatni poduzetnik, a još uvijek igra u trećoj ligi za Stupnik. Bliski smo jako. Sudjelovanjem u aferi Offside napravio je pogrešku, ali on ju je priznao, uspio je prebroditi sve negativnosti koje su ga okruživale i nastavio normalan život. Ponosan sam na njega. Žao mi je što je u Rijeci postoji sukob s našim navijačima, oni ga baš ne vole, pa nije uvijek dobrodošao u Rijeku. Njegov sin, 11-godišnji Tino igra u Dinamu - zaključio je Srećko Juričić, član najbolje jedanaestorice u povijesti NK Rijeka.
>> I Rijeka kažnjena zbog navijača: Mora platiti 40 000 eura Uefi