Živimo u digitalnom dobu kad su nekoć nezamislive informacije dostupne, i to u realnom vremenu. Na web-stranici Worldometers može se pratiti iz sekunde u sekundu procjena raznih statističkih podataka pa i broja stanovnika na Zemlji, a temeljem baza podataka UN-a za 231 državu i teritorije.
Hrvatska je na toj listi 131. po broju stanovnika i jedna od 25 zemalja s negativnim godišnjim prirastom stanovništva. S padom broja stanovnika za 0,59% treći smo na svijetu iza Letonije sa 0,98 i Bugarske sa 0,68%! Nije demografija nogomet, ali ipak po čemu se to vidi da smo i u tomu, na žalost, na svjetskom tronu?
Da nije demografa, pokojeg medija i “suverenističke” stranke, o demografiji jedva da bi bilo govora, premda i ekonomisti tumače kako je to presudno ekonomsko pitanje za budućnost nacije. Worldometers procjenjuje da je broj stanovnika jučer u Hrvatskoj bio 4,148.604.
Malo su pretjerali jer samo prema podacima HZZO-a na dan 31. siječnja 2019. bilo je 4,145.169 osiguranika, s tim da taj broj uključuje i strance s odobrenim boravkom u Hrvatskoj koji su, uz sve osobe s prebivalištem u RH, također obvezatno zdravstveno osigurani.
Znači da građana s prebivalištem u RH može biti samo manje. Očito nisu se oslonili na registre našeg Ministarstva uprave, recimo onaj o broju birača u RH, punoljetnih državljana s prebivalištem u RH – 3,747.400 stanovnika, koliko ih je utvrđeno 13. svibnja 2018.
U tom bi slučaju vjerojatno primijetili kako nešto ne štima s procjenom jer demografi računaju da je petina stanovništva u dobi do 18 godina, što znači da bi u Hrvatskoj trebalo biti više od 4,5 milijuna stanovnika.
Dakako, ako vjerujemo podacima Ministarstva uprave. Nevolja je što je i naš Državni zavod za statistiku u petak opet objavio rezultate procjene od 4,089.000 stanovnika u RH, a tu procjenu temelje na popisu stanovništva iz 2011., te statistikama rođenih i umrlih, te useljenih i iseljenih.
Procjene demografa govore da taj broj može biti samo manji. Samo djece do 15 godina, prema DZS-u je 590.000, a ako se oduzme četvrtina ukupnog broja građana u dobi od 15 do 19 godina, možemo zaključiti da je ukupan broj malodobnika koji nemaju pravo glasa, do 18 godina, oko 740.000.
Kad se od procjene ukupnog broja građana u RH oduzme taj broj maloljetnika, ispada da u Hrvatskoj ima 3,349.000 birača. Po tomu obje referendumske inicijative i s brojem potpisa koje im je Lovro Kuščević priznao imaju dovoljno potpisa. Naš je Ustavni sud prije niti pet godina utvrdio, uzdajući se u podatke Ministarstva uprave, da je 21. rujna 2014. bilo čak 4,042.522 birača s prebivalištem u RH, 700.000 više od današnje procjene DZS-a!
Kasnije je i Ministarstvo uprave drastično smanjilo taj broj tako da se ispostavilo kako je inicijativa “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” sa 380.649 potpisa zapravo imala 10 posto potpisa birača. Naime, 30. listopada 2015. bilo je 3,744.065 birača s prebivalištem u RH, a 2. rujna 2016. im je broj pao na 3,740.200. I, onda, unatoč masovnom iseljavanju Hrvata nekim čudom do 13. svibnja 2018. broj birača se povećao na 3,747.409 birača.
To se zove hrvatski demografsko-politički paradoks. Sve nas je manje, a broj birača raste! A Ustavni sud poručuje: vjerujte institucijama. Kojim, kako i zašto? Proteklo desetljeće čovječanstvo je riješilo brojne misterije svemira, ali, eto, mi u Hrvatskoj nismo u stanju riješiti naš paradoks s brojem birača. Nema političke volje za to.
Velikim organizacijama poput HDZ-a i SDP-a, osobito što njihov izvanjski utjecaj više opada, odgovara da se stvaran broj birača smanjuje, jer su njihovi rezultati tim bolji. Stranačko članstvo donosi sigurne glasove, kao i svi oni koji znaju da njihova pozicija ovisi o tomu tko je na vlasti.
Stoga, kao da je njima stalo da mladi birači, neskloni starim okoštalim političkim strukturama, ostaju u zemlji i glasuju. Vladajuće kaste znaju da Hrvatsku ne napuštaju “njihovi”. Stoga HDZ donosi neke mjere tek toliko da mogu reći kako rješavaju demografske probleme, ali na žalost i to je puno, u odnosu na to koliko se većina ostalih stranaka bavi tim problemom. Umjesto da to bude projekt svih političkih opcija, kao što je svojedobno bio Domovinski rat.
Vladajućim kastama nije stalo srediti ni registar stanovništva. Koliko je političke i medijske galame bilo oko nekoliko tisuća spornih potpisa koje prati svaki referendum, neovisno o organizatorima, jer uvijek ima nadobudnih pojedinaca koji misle da će prevariti državni sustav, dok možda i stotine tisuća fiktivnih prijava prebivališta koje uzgred opterećuju osobito naš zdravstveni i socijalni sustav, već više od desetljeća nikoga na vlasti ne zanima. Toliko o prvom članku hrvatskog Ustava da vlast pripada narodu i da je narod ostvaruje neposrednim odlučivanjem.
Ugrađen najmanji elektrostimulator na svijetu
E moj Kuševiću, može te biti sram. Zar nisi dao nekakvu zakletvu kod primanja ministarske funkcije.