Giovanni Vecchio vjerojatno je jedini tvrdi talijanski komunist koji u novčaniku u odjeljku za dragocjenosti uz svetu partijsku knjižicu drži i slike pape Ivana Pavla II. i Majke Terezije. Kako i ne bi? Duhovna pomoć zna biti moćna stvar, bila riječ o partijskoj ili katoličkoj relikviji, a on do kraja života neće zaboraviti Wojtyline oči. Njegov pogled prvi je put ugledao kad je Wojtyla ušao u brijačnicu “Gianni” u Via Niso. Papin pogled na njemu se zaustavljao i svake godine kada bi 6. siječnja papa blagoslivljao jaslice koje su postavljali rimski komunalci, a isti je pogled Vecchija pratio i sa slike u bolnici “San Giovanni” u kojoj je neobjašnjivo ozdravio od teške hernije diska uoči operacije kralježnice.
Giovannija, ili Giannija, kako ga zovu mušterije male brijačnice kilometar udaljene od Vatikana, uhvatili smo na kraju dana ispunjenog žongliranjem škarama i britvama i porazgovarali o tome kako je postao jedan od najvažnijih svjedoka u procesu beatifikacije (ili možda i kanonizacije?) pape Wojtyle.
Supruga mu Hrvatica
- Sredinom 1977. taj svećenik je ušao i zatražio šišanje. Odmah sam primijetio strani akcent - prisjeća se Gianni davnih dana iz svoje brijačnice “Gianni”.
- Rekao je da je iz Poljske, na što sam zaključio da smo onda obojica gastarbajteri, jer sam od 1961. do 1974. radio u Njemačkoj. Smijali smo se. Eh, tada sam njemački govorio bolje nego sad - kaže 61-godišnji brijač, koji je sa siromašnog juga Italije trbuhom za kruhom otišao u njemački St. Georgen u Schwarzwaldu kako bi u tvornici sa stotinama sunarodnjaka proizvodio gramofone i satove.
- Svi smo bili komunisti - prisjeća se mjesta u kojem je dobio partijsku iskaznicu s brojem 496145, i to s potpisom povijesnog vođe talijanskih komunista Enrica Berlinguera.
Silom prilika počeo je šišati kolege i otkrio skriveni talent, što je odredilo zanat kojim će se baviti po povratku u Italiju gdje sada živi s drugom suprugom.
- Vi ste iz Hrvatske, zar ne? Znate, moja supruga je Hrvatica - značajno će Gianni o svojoj Osječanki Jeleni Turčić, diplomiranoj ekonomistici, koja je živjela u Bihaću sve dok pod granatama nije pobjegla u Italiju.
Papa se nije opterećivao politikom
No, kako je Wojtyla, koji se suprotstavljao poljskim komunistima, reagirao kad mu je rekao da je komunist?
- Odgovorio je da to nema veze, da je jedino bitno to što jako lijepo razgovaramo. Naši komunisti nisu isti kao oni iz SSSR-a. Moj komunizam doista podrazumijeva ista prava za sve, a papa nije bio čovjek koji bi se opterećivao političkim simbolima. Razgovarao je on i s Castrom i s mnogima. Dobro smo se zabavljali, šalili, pričao sam mu o svoje dvoje djece, čak i o Bibliji koju su u brijačnici ostavili Jehovini svjedoci. I tako je dovršeno šišanje - kaže ekskluzivni papin brijač, koji je na sljedeći posjet jedine mušterije iz Poljske čekao dva ili tri mjeseca.
Do sljedećeg šišanja, jasno.
- Bio je isti kao i u javnim nastupima. Otvoren, drag, jako ljubazan čovjek - prisjeća se Gianni, pripaljuje cigaretu i prebacuje se u 1978. kada je na Trgu Sv. Petra čekao bijeli dim.
Kako sad to? Zar on kao komunist nije ateist?
- Svi koji se rodimo u Italiji svi budemo kršteni - objašnjava i dodaje da jedno nema veze s drugim, da ne treba miješati politiku i vjeru.
Na Trgu Sv. Petra Gianni još nije znao da je njegov svećenik u stvari bio kardinal i da je jedan od kandidata za izbor pape koji će katoličku crkvu uvesti u 21. stoljeće. Kad je izišao bijeli dim na Trgu sv. Petra, u trenutku kada je Karol Wojtyla kao novi papa izišao na balkon, jedna je časna sestra stala vikati: “Poljski svećenik, poljski svećenik!”, a onda je papa progovorio talijanski.
- “Ja poznajem tog čovjeka!”, vikao sam – sjeća se Gianni Vecchio.
– Uvijek bih prepoznao taj akcent - smije se sada već papin prijatelj.
Viđali se jednom godišnje
To što je Wojtyla postao papa, značilo je da su dani druženja u brijačnici završeni, da se Gianni više neće igrati britvom po kardinalovu vratu. Viđali su se jednom godišnje, na sveta tri kralja, kada bi se papa došao pokloniti pred jaslicama.
- Stanujem tu u blizini, pa sam i ja dolazio. Susreli bi nam se pogledi, on bi me prepoznao u mnoštvu i signalizirao mi da me vidio.
Vremenom je to bilo sve teže jer se okupljalo sve više ljudi i policije. Brijački meštar sve je teže hvatao Wojtylin pogled, godine su išle, a naposljetku je papa umro.
Tu bi priči bio kraj da brijački zanat Gannija nije koštao zdravlja. Jedan kičmeni disk odlučio se pomaknuti za cijeli centimetar, počelo ga je boljeti, a lijeva noga mu je postala neupotrebljiva. Dana 31. srpnja 2009. jedva se dovezao do katoličke bolnice San Giovanni i odšepesao do prijamnog pulta. Dok je časnoj sestri otkrivao gdje je i kada rođen, iza nje na zidu Wojtyla ga je s fotografije promatrao onim istim pogledom koji je pamtio iz dana dok su bili mladi.
- “Mi ćemo se jednom opet vidjeti”, tako sam mu rekao - pamti Gianni svaki detalj.
Uslijedili su pregledi - EMG, MR, sve jače ga je boljelo, pa je ovaj put on morao ići nekome pod nož, a ne obratno kao što je desetljećima bilo u brijačnici. Dan uoči operacije, 3. kolovoza, neurolog je uočio da mu je noga ojačala te da su mu čak i živci u redu. Opet su ga poslali na EMG i MR, a kada je izišao na hodnik, časna sestra mu je rekla da može kući.
Sad može i trčati
- Rekao sam da je to nemoguće, da će me sutra operirati, a ona je slijegala ramenima da je tako rekao kirurg. Čak sam se i naljutio. Opet su me poslali kod doktorice Zaccagnini. Pogledala je snimke i rekla: “Ovo izgleda kao da vam nije ništa bilo.” Usporedila je stare i nove snimke i rekla da ona u čuda ne vjeruje, ali se očito nešto dogodilo. Tek tada sam shvatio da me više ništa ne boli i da normalno hodam. Uopće se nisam molio. To mora da je bilo zbog pogleda - zaključuje on danas.
Gianni je otada u brijačnici vitalan kao u najboljim danima. Čak je počeo i trčati. Supruga Jelena, koja nije vjernica i ne vjeruje u čuda, priznaje da joj je dragi sasvim zdrav, a otkrila nam je i to da njen brijač dnevno istrči najmanje 5 km. Mjesec dana poslije, Gianni jedne noći nije mogao spavati, surfao je po internetu, i tu mu je palo na pamet da svoj slučaj prijavi Kongregaciji za proglašenje svetih. Odgovora nije bilo mjesec dana. Pomislio je da im slučaj nije zanimljiv, no onda ga je nazvao Radio Vaticana. Zaredali su tjednik Gente, Der Spiegel, u dva navrata RAI... tko bi sve nabrojao medije koje je zanimao slučaj koji će jednog dana možda dovesti do proglašenja pape Wojtyle svetim.
Više ne brije kardinale
Gianniju slava čudesno ozdravljenog “miracolata” po zagovoru pape Wojtyle nije udarila u glavu. Brijanje još uvijek naplaćuje 5, šišanje 15 eura, a klijentima iz ne baš elitnog susjedstva daje popust. Više mu, istina, nijedan kardinal nije zalutao i iskazao povjerenje da mu prisloni britvu na grlo, ali su mu zaredali neki događaji poput onoga kad je, prije nekoliko mjeseci, vraćajući se iz birca u neko doba noći, pred vratima na ulici okupanoj kišom, našao sliku čovjeka s “onim pogledom” iz 1977.
He-he, svjedočanstvo jednog komunista pomoći će Papi Vojtyli da postane svetac. I Bog postao komunista, samo ne znam je li za to zaslužno to što su na nebu i Marx i Engels i Tito (Sv. Josip Radnik) pa je doznao prave informacije, ili mu je napokon dozlogrdilo gledati sranja koje rade desničari po planeti i šire. No, nije ni bitno, od sada Isus-Marija nije samo Hajdukova armija, već i crvena armija, to je bitno. No Crkvi ovo ne bi trebao biti osobiti problem, jedino je problem što u Partiju ne primaju bivše naciste.......