Knjiga „Moji rimski papiri“, prorektora za međunarodne odnose Hrvatskog katoličkog sveučilišta i nekadašnjeg hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, prof. dr. Emilija Marina predstavljena je u četvrtak u Hrvatskom centru u Beču. Organizator predstavljanja, koje je pobudilo veliko zanimanje Bečana, bila je Matica Hrvatska Beč na čelu s Željkom Caparin, koja je uvodno pozdravila skup, a razgovor s gostom iz Zagreba vodila je ministrica savjetnica pri Veleposlanstvu RH u Austriji, dr. Zdenka Weber.
U uvodnom dijelu Caparin je istaknula da su u knjizi sakupljena promišljanja i izlaganja o hrvatskoj arheologiji, većim dijelom nastala tijekom Marinova veleposlaničkog mandata pri Svetoj Stolici od 2004. do 2011. godine. Dr. Weber je je govorila o autoru, te dala osvrt na njegov rad, pobrojavši područja njegova zanimanja, kasnu antiku, ranokršćansku arheologiju i povijest ranokršćanske umjetnosti te latinsku epigrafiju. Istakla je da je Marin bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu od 1988. do 2004. godine te voditelj velikih arheoloških istraživanja u Saloni i, osobito u Naroni, koja su urodila velikim znanstvenim otkrićima za rimsku starokršćansku i srednjovjekovnu arheologiju. Posebno je istakla kapitalni značaj za staru povijest i epigrafiju objavu projekta „Zbornik natpisa starokršćanske Salone“ , koji je Marin vodio.
„Krenuli smo skromno, i nakon deset godina napornog ali izazovnog istraživanja od 1990. do 1999. godine u Naroni, došli smo do velikih rezultata“, rekao je Marin. Govoreći o proučenim i objavljenim natpisima od 4. do 7. stoljeća, ustvrdio je kako je to „ nakon Rima, najveća Zbirka starokršćanskih zapisa u zapadnorimskom Carstvu“. Koristeći svoju fantastičnu sposobnost čitanja starih ostataka, osvrnuo se je i na znanstvenu raspravu o Dioklecijanovom grobu, istaknuvši da se s 99 postotnom vjerojatnošću pretpostavlja da bi ostaci od porfida mogli biti dio Dioklecijanovog groba jer su nađeni u okolišu današnje splitske katedrale Sv. Dujma. Zahvaljujući na odazivu brojnim bečkim i gradišćanskim Hrvatima, kao i predstavljačima, autor Marin posebno je govorio o kipu Oxford – Opuzen Livije, koji „simbolizira ne samo opću europsku nego i hrvatsku arheologiju i kulturu“ nakon što su čiju su glavu carice Livije u Oxfordu i tijelo u Opuzenu spojila nova istraživanja. Podsjetio je da je izložak bio u Zagrebu 2005. i da je vraćen u Oxford.
Zdenka Weber istakla je posebnu vrijednost knjige „Moji rimski papiri“, obzirom da je riječ o zapisima autora koji je u svemu tome osobno sudjelovao. Predstavila je Marina i kao veleposlanika RH pri Svetoj Stolici te pri Suverenom viteškom Malteškom redu. „Papa Benedikt XVI. imenovao je 11. prosinca 2012. godine Emilija Marina za člana Pontificia Commissio de Sacra Archaeologia, Papinsko povjerenstvo koje upravlja starokršćanskim rimskim i talijanskim arheološkim lokalitetima“, rekla je Weber.
Prof. Marin je rekao za Večernji list da je „sretan i ponosan da je imao priliku svojim iskustvima i razmišljanjima doprinijet razvoju hrvatske arheologije i kulture, te unatoč tome što nije profesionalni diplomat nego znanstvenik, predstavljati RH pri Svetoj Stolici“.Posebno ga se je dojmio Benedikt XVI. kao znanstvenik i papa, koji je Marina počastio nazivom „subrat“ (confrere) na otvaranju izložbe o Naroni u Vatikanskom muzeju.
Emilio Marin rođen je u Splitu 1951. godine. Nakon gimnazijskog školovanja, diplomirao je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti.
>> Bivši veleposlanik RH u Vatikanu: Ovo nitko u povijesti nije vidio