Robert Ujlaki: Večernjak mi je otvorio vrata pravde

Opet vjerujem u pravdu i u pravosuđe! - ushićeno nam je rekao dragovoljac Domovinskog rata Robert Ujlaki, čovjek koji je posljednjih mjeseci neumorno i uporno slijedio trag blijedih mrvica poštenja koje su ga kroz razne zamke i klopke ipak dovele do velikih vrata pravde. Jer, Općinsko je državno odvjetništvo pokrenulo spor protiv odvjetnika Krešimira Blajhera i proslijedilo ga na kazneni sud.

16 godina borbe
- Kada sam došao na razgovor, najprije su malo okolišali, no kada sam im rekao da sam cijelu priču ispričao Večernjem listu, tada su me zamolili da im dostavim kopiju tog članka, što sam i učinio. Odmah nakon toga dobio sam odgovor da će se protiv odvjetnika Blajhera pokrenuti postupak zbog utaje. Upravo radi svega pozitivnog što je pokrenuo tekst u vašim novinama neizmjerno sam zahvalan Večernjem listu. Evo, slučaj je sada na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu i čekam prvo ročište. Vjerujem u pravdu koja će se voditi istinom i dokazima - govori Robert, čiju je priču Večernji list u cijelosti prenio prošle godine.

Robertova borba za pravdu, naime, traje već punih 16 godina, točnije od 1992. Tada je odvjetnika Krešimira Blajhera angažirao u sudskom sporu protiv države Hrvatske, koja je od pokušaja ubojstva na njega abolirala od kazne njegova suborca iz 101. susedgradske brigade. Robert je tada jedva preživio taj ničim izazvani napad. Suborac mu je na slavonskom ratištu pucao u nogu, a Rober je izgubio četiri litre krvi, zaradio trombozu i od zdravog, mladog čovjeka postao 90-postotni ratni vojni invalid. Za svoje zdravlje i za život borio se još godinama nakon tog bezumnog čina. No, ništa nije utjecalo na njegov oporavak teže od činjenice da je država njegova krvnika pomilovala Zakonom o oprostu.

Protiv države
Ogorčen, Robert angažira odvjetnika i kreće u građansku parnicu protiv države. S punim povjerenjem u čovjeka koji je trebao štititi njegova prava, potpisuje mu bjanko punomoći i prepušta svoj slučaj.

Deset godina kasnije, Robert dobiva spor protiv države koja mu dosuđenu odštetu uplaćuje na račun ureda njegova odvjetnika. Bez uvida u originalne uplate, Robert prihvaća 85.000 kuna, koliko mu putem interneta na njegov račun isplaćuje odvjetnik, nakon što je po dogovoru naplatio svoje usluge - 20 posto dosuđene sume. Robert tada nije ništa sumnjao jer - svom je odvjetniku apsolutno vjerovao.

Četiri godine kasnije, nakon jedva preživljene tromboze i pogoršanog zdravstevnog stanja, Robert s istim odvjetnikom kreće u novi spor. Pomalo zasićen dugogodišnjim sudskim sporovima, Robert nedugo iza toga odlazi u Državno odvjetništvo provjeriti koliko bi taj proces mogao trajati. Ksenija Bičak, koja je u prošlom sporu zastupala državu, tom mu je prilikom rekla, kako je srećković jer da malo tko uspije dobiti čak tri isplate odštete. Uvidjevši zapanjenost na Robertovom licu, gospođa Bičak je Robertu fotokopirala sve isplate. Robert je ostao šokiran - prva uplata, naime, iznosila je 114.658,81 kunu, a druge dvije 8.432,03 kuna i 21.189,18 kuna.

Robertu je postalo jasno da mu njegov odvjetnik četiri godine nije isplatio više od 30.000 kuna.

Zar se ne sjećaš?!
Bio je dovoljan razlog da ga posjeti u njegovu Odvjetničkom uredu. No, odvjetnik Blajher tada mu je pred svojim zaposlenicima rekao: Zar se ne sjećaš da sam ti novac dao preko stola na ruke?!

Od toga dana Robert je krenuo u samostalnu bitku za pravdu. Jer, nakon mukotrpne potrage za odvjetnikom koji bi ga zastupao, ubrzo je shvatio da se kolege ne žele zamjerati kolegi, jer neki su s njime zanli ručati, neki igrati tenis... Tek rijetki su ga savjetovali: Požurite se, on vam računa na zastaru!

Sam, bez ikakve stručne pomoći, Robert odlazi u Odvjetničku komoru, ali i tamo nailazi na zid. Nakon toga donosi konačnu odluku: Zastupat ću se sam. Ispravan sam, prevaren i to kanim dokazati.

Svoju priču ogorčeno povjerava Večernjem listu, a godinu dana kasnije srećemo ga s osmijehom na licu. Robert je imao snage i pronašao je put k pravdi.

U optužnom prijedlogu koji je potpisala zamjenica općinske državne odvjetniceSineva Vukušić stoji: U vremenu od 22. studenoga 2002. do 10. srpnja 2003., nakon što ga je Robert Ujlaki opunomoćio da ga kao odvjetnik zastupa u postupku radi naknade štete pred Općinskim sudom u Zagrebu broj Pn-4169/98, uz dogovor da će se okrivljeni za usluge zastupanja naplatiti iznosom koji predstavlja 20% od iznosa dosuđenog Robertu Ujlakiju u tom postupku, te nakon što su temeljem pravomoćne presude broj Pn-4169/98 na račun odvjetničkog ureda okrivljenog isplaćena tri iznosa i to 22. studenoga 2002. - 114.658,18 kn, zatim 10. ožujka 2003. - 8.432,03 kn i 10. srpnja 2003. - 21.189,81 kn, isti je iznose od 21.189,18 kn i 8.432,03 kn u cijelosti zadržao za sebe, a da o njima uopće nije izvjestio svog opumoćenika, dok je od prvog uplaćenog iznosa od 114.658,81 kn na račun Roberta Ujlakija uplatio 85.000 kn, iako je bio u obvezi uplatiti 91.000 kn, a ostatak od 23.658,81 kn na ime provizije zadržati za sebe, čime je nepripadno zadržao ukupan iznos od 35.000 kn te za isti oštetio Roberta Ujlakija.