'Roboti nikada neće moći obavljati ovaj posao, s njim nećete ostati gladni'

Ušli smo u doba godine kada se već počinjemo pripremati za hladnije dane. A to znači i pripremu za novu sezonu grijanja. Bilo da pritom provjeravamo cijeli i već prije postavljeni sustav grijanja ili da instaliramo novi. Ako se on bazira na plinu ili ako u kući ili stanu iz bilo kojeg razloga imamo i plin, onda je zbog sigurnosti najvažnije i najpouzdanije za taj posao pozvati nekog stručnog, ovlaštenog. Jer, s plinom se nije za igrati. Kad je takav osjetljiv posao u pitanju onda nam s nekoliko strana stiže preporuka o jednom provjerenom, iskusnom i besprijekornom majstoru, 63-godišnjem zagrebačkom plinoinstalateru Tihomiru Mihaliću koji već 27 godina ima obrt za plinoinstalacije.

– Moj prvi susret s plinom zbio se u Plinari Zagreb u koju sam došao 1971. Tamo sam najprije tri godine naučavajući, a onda i radeći, proveo 17 godina. Naukovanje je podrazumijevalo sve vezano uz plin: instalacije, montažu, servis bojlera... Plinara je tada bila pojam. Stjecala se tamo prava razina znanja i iskustva. Stipendirala je svoje učenike ili šegrte, a svatko od nas imao je svog mentora-majstora s kojim je u praksi morao proći cijeli proces praktičnog dijela školovanja. Mentor se brinuo i o uspjehu u samoj školi, a ja sam tada išao baš u školu za plinoinstalatere na Svetom Duhu. I čim sam završio školovanje odmah sam dobio zaposlenje u Plinari gdje sam radio do kraja 1991., a već 1992. registrirao sam vlastiti obrt. Tada sam već dugo bio u tom poslu i pokazalo se da bih bolje prošao da idem u obrtnike jer je u to vrijeme već započela rekonstrukcija Plinare, počeli su se izdvajati, a onda i gasiti njeni odjeli pa sam vidio da tu više nema sigurnosti, egzistencije. I onda je do 2003. bilo “med i mlijeko”, posla i previše, svi su dobro i na vrijeme plaćali, nije se događalo da firma propadne, a računi ostanu neplaćeni pa se morate tužiti.

Nakon 2003. došlo je novo doba, drugi pristup radu, uvedeno je previše papirologije i raznih davanja prema državi, bilo je sve više neplaćanja. Znate, mi obrtnici sami sebi pribavimo posao, obavimo ga i garantiramo za obavljeni rad, a lokalna samouprava ne osigurava nam naplatu tih radova. Ide se po onoj - ako vi ne platite, vama odmah sjeda ovrha, a ako vama duguju, to se onda razvlači unedogled. Ne smijete tada ni tražiti svoj novac jer odmah slijede ucjene, razne inspekcije – sažeo je 48 godina svog radnog vijeka gospodin Mihalić usporedivši nekadašnja i sadašnja vremena. Nastavio je s tom usporedbom i što se tiče samog plinoinstalaterskog posla.

– Prije nije bilo elektronike, sve je bilo manualno. Danas je to zastarjelo i danas ništa ne možete bez raznih uređaja za umjeravanja, primjerice, analizatora dimnih plinova koji koštaju od 10 do 25 tisuća kuna. Prema EU normama bojler danas ne možete više pustiti u funkciju prema uhu, oku ili iskustvu, nego isključivo preko tih elektronskih uređaja. A sve to znači cjeloživotno učenje, usavršavanje i ulaganje u opremu. Bez toga danas ne možete raditi. Nekad je uređaj trajao desetljećima, a sad je - žalosno je to za reći, ali je tako - namjerno oslabljen neki dio uređaja, isprogramiran, i zato uvijek moram imati dovoljno dijelova za zamjenu. Prijašnji su uređaji bili kvalitetniji i dugovječniji, no današnji imaju tu prednost što sami mogu odmah detektirati kvar – kaže Mihalić podsjećajući na dobro znanu uzrečicu - da je plin dobar sluga, ali loš gospodar. I kada zagospodari, onda nam se loše piše.

– Zato mi ovlašteni plinoinstalateri s Plinarom moramo potpisati licence da dvije godine od postavljanja instalacije garantiramo za ispravnost iste. A ljudi su kod postavljanja plinske instalacije i bojlera dosta strpljivi, ne požuruju nas jer shvaćaju da je to specifičan i osjetljiv posao. Znači, kad ste odabrani za posao nema pritiska, ali pitanje je - jeste li odabrani. To kažem zato što mnogi, zbog nedostatka novca, pribjegavaju tome da im instalacije ili bojlere postavlja svatko, poznanici ili rodbina, netko tko nije upućen čak ni u osnove, pa to onda zna i svakako ispasti. Na kraju se onda ipak zove nas. Apeliram da se takve pogreške ne rade, da se odmah zove nas koji smo stručni. Zato je jedan proizvođač bojlera i odobrio besplatno puštanje u rad bojlera, ali isključivo preko ovlaštenih partnera. Vidite, u proteklih nekoliko godina samo je 20% kupljenih bojlera u Hrvatskoj postavljeno od licenciranih instalatera. A gdje je onih 80%, tko je njih postavio?! Pa događa se da ljudi sami postavljaju plinske boce i onda čak s vatrom ispituju spojeve. K tome, velika je razlika između zemnog plina i propan-butana, a to ljudi baš i ne znaju. Nepravilno izgaranje koje uzrokuje i nepravilno istjecanje ugljikova-monoksida, jako je opasno.

Uglavnom, plinska instalacija podrazumijeva priključak na objekt, cijelu instalaciju unutar objekta, uključujući i plinski uređaj, a završava s dimnjakom. Znači, dimnjak je dio plinske instalacije i zato je on jako važan, osobito atmosferski bojler koji ima otvoreno ložište. Zato svi trebaju češće kontaktirati sa serviserima jer se ne treba dovoditi u situacije da nam zdravlje ili život ovise o nekoliko stotina kuna. Preventivni pregledi ne znače velike i skupe servise, ali se s njima dobiva sigurnost i trebalo bi ih obaviti pred svaku zimsku sezonu, a servis bi trebalo obaviti svake dvije godine. Servis podrazumijeva čišćenje od kamenca, čišćenje svih elemenata za gorenje i provjeru svih elemenata bojlera – upozorava Mihalić čiji obrt čini još pet zaposlenika, od čega je jedan kod njega već 23 godine. Znao je imati i šegrte, ali su odlazili, ili u Njemačku ili u neku drugu struku. Inače, Mihalić je već sedam godina i pročelnik Sekcije plinoservisera i plinoinstalatera pri Udruženju obrtnika Grada Zagreba, a sekcija ima 45 članova. On je i predsjednik Komisije za majstorske ispite pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.

– Da bi netko uopće mogao izaći na majstorski ispit već mora raditi pet godina. Na ispitima bude i rušenja. Lani smo morali odbiti 12 polaznika jer nisu zadovoljavali norme da bi uopće mogli pristupiti ispitu, nisu znali variti i savijati cijevi. Najbolje je da se ona djeca koja uopće nemaju volje ni želje za ovim poslom za njega ni ne školuju niti se njime bave jer rukovati plinom jako je osjetljivo i može biti riskantno. Lani je upisano samo desetak učenika u instalatere, a ove godine čak dva puna razreda. Dakle, kampanja o strukovnom obrazovanju mlade je ipak navela da u tome vide svoj život. Znate, roboti nikada neće moći popravljati bojlere. To je sigurno zanimanje, s njim nećete ostati gladni. No, u ovom trenutku ipak imamo tri velika problema: odljev majstora i kvalificirane radne snage, deficitarnost zanimanja i nepristupačnost pružanja usluga jer ako radove obavljamo u centru grada ne možemo dobiti niti kupiti povlaštenu kartu za parkiranje samo zato što nam obrt nije registriran u parkirnoj zoni. A zna se da naši radovi traju satima, nekad i po cijele dane, i da nam, ako daleko parkiramo, nije lako tešku opremu i alat vući kroz ulice do mjesta gdje radove obavljamo. Ne shvaćaju se potrebe i opasnosti našeg posla, a cijene servisiranja nismo mijenjali čak deset godina – ističe Mihalić.