Zastrašujuća je hladnokrvnost, mirnoća, ali i odlučnost s kojom je mladić ulicama Splita nosio kalašnjikov iz kojeg je rafalima pokosio tri života, kakvih god grijeha imala trojica ubijenih mladića. Nadajmo se samo da će sve ostati na trostrukom ubojstvu i da se spirala zla neće nastaviti. Prema policijskom izvješću, puka je sreća da nije bilo još žrtava rafalne pucnjave iz kalašnjikova s obzirom na reakciju alkoholiziranog oca jednog od mladića ubijenog na motociklu te njegova prijatelja. Međutim, ono što najviše šokira masovna je podrška koju je mladić osumnjičen za ubojstvo u američkom stilu dobio na društvenim mrežama unatoč svemu što se dogodilo i moglo dogoditi te iako se tek karakteriziraju glavni likovi, izvlače socijalne anamneze i otkrivaju detalji slučaja na objema stranama.
Otvaraju se grupe za podršku u stilu “heroj, a ne zločinac” na kojima se daje, u nekim slučajevima, posve necivilizirana podrška, poziva na daljnje uzimanje pravde u svoje ruke i objavljuju strašne i neljudske poruke u kojima se počinjenje trostrukog ubojstva odobrava i heroizira mladića koji je upropastio i svoj život.
VIDEO Tko je Filip Zavadlav:
Međutim, kako je riječ o zatvorenim grupama koje okupljaju mlade ljude, nadati se da netko labilniji neće pod utjecajem brutalnih poruka pomisliti kako bi i sam mogao postati “heroj, a ne zločinac”.
Hej, pa prije 30 godina radi čovječnosti ukinuli smo smrtnu kaznu, a mladić nije išao s kistom i štafelajem po drugom najvećem hrvatskom gradu, već je nosio k-a-l-a-š-nj-i-k-o-v iz kojeg je ispalio 36 metaka! Pukom srećom nije još netko stradao. Čak i ako institucije ne rade svoj posao, naravno da nitko ne može uzeti pravdu u svoje ruke bez obzira na to kako frustriran i očajan bio. Nema motiva koji to mogu opravdati, nikakvi dosjei, narkomiljei, maltretiranja... Uostalom, kako mediji zasad izvještavaju, u ovom slučaju nije ni zatražena pomoć institucija, već je mladić trojici koja su mu navodno zbog dugova za drogu maltretirali brata odlučio biti i kadija i sudac.
Zajednički nazivnik svih objava, koji se na ovaj ili onaj način provlači kroz većinu objavljenih poruka, jest gubitak vjere u sustav, sudske institucije i pravosuđe. To se dogodilo i događat će se jer institucije ne rade svoj posao, tumače mnogi. “Sad su na Božjem sudu kad je naš neučinkovit”; “Policije nema na ulici, pravosuđe ne radi i rezultat je ovo”; “Ne čudi me, bit će takvih p...arija još više s obzirom na sudstvo”; “Kamo sreće da je više ovakvih da se makne stoka i ološ s ulica. Nadam se da će naše krivosuđe u ovome slučaju uvidjeti posljedice svoga nerada i korupcije i da će blago kazniti ovoga HEROJA, a ne ubojicu.” Naravno, i ovaj se put spominju slučajevi Horvatinčić, optuženici iz “društveno prihvatljive obitelji”, zlatna mladež i štošta drugo što s ovim slučajem nema ama baš nikakve veze.
FOTO Trostruko ubojstvo u Splitu
Ugledna psihologinja spominje i nedavnu presudu na 25 godina zatvora kao mogući okidač za takve reakcije jer je ubojica koji je trudnu žrtvu izbo 88 puta prethodno bio osuđen na 30 godina. Da, pravosudni sustav ponekad jest nerazumljiv, pa i griješi kao što svi mi griješimo, ali sasvim sigurno nije grešan u toj mjeri kako se to u javnosti percipira. Krajnje je vrijeme da političari, ali i mediji, koji nerijetko krajnje pojednostavnjuju i banaliziraju pravosudni sustav i svode ga na jednu pogrešku ili glupost, da se konačno upitaju kamo vode njihove generalizacije i često neutemeljene optužbe na štetu povjerenja u institucije.
To što se događa na društvenim mrežama samo je vrlo zabinjavajuća refleksija na jednako olako i bez osjećaja odgovornosti širenje nepovjerenja osobito u pravosudne institucije, u politici i medijima. Ne može ulica suditi, pa ni politika i mediji. Usporedimo stvarne podatke o sigurnosti u našoj zemlji s podacima u drugim zemljama, pogledajmo trendove većine pokazatelja o kriminalitetu. Osim toga, ne mogu policija, tijela progona i pravosuđe biti uvijek krivi za sve, niti se svaki problem može riješiti drakonskim kažnjavanjem. Nešto treba mijenjati i u obitelji, na lokalnoj razini, u međusobnim odnosima...
Nisu ti mladići živjeli u nekom svom svijetu, već u svome gradu, svome kvartu, svojoj ulici, među svojom rodbinom i prijateljima, samo što nam je uvijek netko drugi kriv. Obitelj, prijatelji, rodbina, susjedi... stvorili su ih takvima. Netko je čak napisao da je mladić s kalašnjikovom “učinio više za grad nego sva četiri zadnja splitska gradonačelnika zajedno”. Zar su poput nekih trebali krenuti u likvidacije, ovaj put narkodilera, a onda tko zna koga. Upravo objave na društvenim mrežama puno govore o današnjem jadnom stanju morala i pravde u kojem je sve moguće izokrenuti i relativizirati.
Ne,nisu,napravile su ga takvim one iste bitange koje je pobio.Upali mu u stan,prijetili nozem i ubojstvom,udarali kamatu bratu a njemu dolazili jer je imao dobru placu.Novinari,ne pisite opravdanja za institucije koje nerade svoj posao jer ne zele.