Voditelj radionice baca kocku 20 puta, a učenici bilježe brojeve na koje kocka padne i “mjere” rezultate – to je samo jedna od vježbi koju učenici u pojedinim hrvatskim školama rade u sklopu programa prevencije kockanja “Tko zapravo pobjeđuje?”.
Taj program prevencije proizvod je stručnjaka s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji su kroz svoj rad uvidjeli raširenost problema kocke među adolescentima što su, uostalom, potvrdili i rezultati istraživanja. A ti rezultati kažu, među ostalim, da je barem jedanput u životu kockalo 73 posto srednjoškolaca, da je sportsko klađenje svakodnevica za njih 4,5 posto, dok ih ukupno 13 posto zbog kockanja ima ozbiljne probleme.
Rezultati su to istraživanja na više od 2700 srednjoškolaca u sedam hrvatskih gradova, a u praksi su dokazali da je potrebno poduzeti konkretne mjere. Tog su se posla primili dr. sc. Neven Ricijaš i dr. sc. Dora Dodig Hundrić, dr. sc. Valentina Kranželić te socijalne pedagoginje Sanja Radić Bursać i Ana Rakić koji su kreirali, znanstveno evaluirali i potvrdili učinkovitost preventivnog programa. Njegova je srž interakcija između educiranih voditelja programa i učenika, srednjoškolaca.
– Četiri smo godine razvijali program koji smo nazvali “Tko zapravo pobjeđuje?”, testirali smo ga i znanstveno evaluirali i zato nam je trebalo tako puno vremena. Implementirali smo ga kao pilot-projekt u Zagrebu i Velikoj Gorici, a evaluacija je pokazala pozitivne učinke te smo odlučili da je vrijeme da se taj program osigura u svim srednjim školama. Cijeli projekt podržava i Agencija za odgoj i obrazovanje, ali i priređivači igara na sreću s kojima surađujemo u okviru njihova društveno odgovornog poslovanja. Imali smo nedavno prvu edukaciju 28 polaznika iz 14 škola jer je nužno da su dva polaznika edukacije iz iste škole, od kojih jedan mora biti stručni suradnik, odnosno pedagog, psiholog ili socijalni pedagog, a drugi može biti nastavnik – objašnjava profesor Ricijaš prvi korak u implementaciji programa prevencije kockanja u srednjoj školi.
Edukacija tima iz škole traje tri dana, a potom oni uz razrađen program i stručne materijale, među kojima je i radna bilježnica za učenike, u svojim školama tijekom osam tjedana provode ovaj program s učenicima.
– Cijena je edukacije školskog tima četiri tisuće kuna, a o tome ponajviše ovisi koliko će škola odlučiti uvesti prevenciju kocke – ističe prof. Ricijaš.
– Potreba je neupitna; i sami smo nedavno u Psihijatrijskoj bolnici “Sv. Ivan” na zagrebačkom Jankomiru razgovarali s 18-godišnjacima koji tamo u dnevnoj bolnici pokušavaju riješiti svoju ovisnosti o kocki. Jasno je da je njihov problem počeo u adolescenciji, no osim što programa liječenja maloljetnika, izuzev ovog, nema, problem je i u tome što se ovisnost o kocki teško detektira. A to na radionici uče roditelji i učitelji – objašnjava Neven Ricijaš.
Uskoro edukacija u Osijeku
– Jedno je predavanje upravo za roditelje učenika i jedno za nastavnike gdje se s njima razgovara o adolescenciji, objašnjava zašto je tada veća razina rizičnog ponašanja, povezujemo sve s našim društvenim kontekstom i objašnjavamo im što oni mogu napraviti. Upućuje ih se na neke simptome koje kao roditelji možda ne bi ni uočili. Naime, roditelji će znati prepoznati je li njihovo dijete konzumiralo alkohol ili cigarete, ali kako prepoznati da se možda njihovo dijete redovito kladi? U praksi se događa da roditelji saznaju kad je to već jako eskaliralo – opisuje docentica Dodig Hundrić.
Za program se odlučilo i 14 škola s osječkog područja kamo ovaj tim odlazi uskoro održati edukaciju, a kako i u samom zaključku spomenutog istraživanja stoji – stručni i znanstveni napori profesionalaca koji rade s djecom i mladima bit će vrlo ograničena učinka ne počne li društvo percipirati kockanje mladih kao ozbiljno rizično ponašanje.
>> Kakva je to škola u kojoj učenici moraju dizati bunu zbog nepotizma i korupcije
>> Od 2000 učenika, njih 25 posto se kladi, a čak je 90 posto konzumiralo alkohol