Smrt četverogodišnjeg dječačića u zadarskom naselju Bokanjcu, koji je, prema dostupnim podacima, iskrvario nakon što je mu je majka pokušala učiniti traheotomiju jer se maleni dječak počeo gušiti, otvorila je više pitanja.
Znaju li roditelji pomoći kada se dogode ovakvi nepredviđeni, iznenadni incidenti, a djetetovo stanje zahtijeva hitnu, ali prisebnu reakciju? Je li traheotomija kod gušenja prava mjera "u rukama" nestručnjaka?
– Djetetova majka očito se uspaničila i nema sumnje da je željela pomoći, spasiti dijete koje je pred njezinim očima gubilo dah. Međutim, ne bih rekao da je, čak i u takvoj situaciji, normalno provoditi traheotomiju, otvor na vratu koji će omogućiti ulazak kisika, odnosno disanje ozlijeđene osobe. Na prednjoj strani vrata nalaze se velike krvne žile i needucirana, nestručna osoba može lako pogoditi i prerezati krvnu žilu te izazvati krvarenje – objašnjava prim. dr. Milivoj Novak, voditelj Jedinice za intenzivnu njegu Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb.
– Ja sam intenzivist, ali, vjerujte, ne bih se samo tako, uvjetno govoreći na cesti, odlučio učiniti traheotomiju. Iako je u bolničkim uvjetima, sa skalpelom, to relativno jednostavan postupak – kaže prim. Novak.
Jednostavnim se čini i kada promatramo kako taj medicinski postupak, koji doista u mnogim stanjima, osobito kada se osoba guši, može spasiti život, izvode glumci u filmovima ili u liječničkim serijama. No, fikcija je jedno, a stvaran život nešto posve drugo.
– Dakle, želim ponovno naglasiti da je bitna edukacija o reanimaciji u hitnim slučajevima koju bi trebali proći roditelji i svi oni koji profesionalno imaju posla s djecom, ali i svi drugi ljudi – ponovno ističe prim. Novak te dodaje da se i liječnici moraju neprestano educirati, pa i o reanimaciji pacijenata.
Za nekoliko dana putuje u Ljubljanu, gdje će kao edukator sudjelovati u radu međunarodnog tečaja za liječnike o temeljnim i naprednim postupcima reanimacije. Naglasio je i da se tečajevi namijenjeni općoj populaciji održavaju u mnogim razvijenim zemljama svijeta te vjeruje da će se i kod nas organizirati, kontinuirano održavati te napokon zaživjeti.
A koliko su nužni kvalitetni i sasvim određeni pomaci, prečesto nas, nažalost, podsjećaju tragične životne situacije poput smrti četverogodišnjaka i tragedije koja je zadesila zadarsku obitelj.
da netko mom djetetu izvadi zdravi bubreg, majke mi ako ne bih nekom platila da ga preseli u vjecna lovista.