Pogrešne činjenice, netočne kemijske jednadžbe u rješenjima, stari podaci, tvrdnja da ribe plutaju – neki su od razloga zbog kojih stručnjaci nisu razmatrali ili nisu odobrili 65 naslova tzv. pomoćnih nastavnih sredstava.
Riječ je zapravo o zbirkama zadataka, atlasima, radnim listićima, radnim bilježnicama, rječnicima, skriptama, priručnicima, o svemu onome što više nije obvezni školski materijal.
Izdavači su Agenciji za odgoj i obrazovanje, nadležnoj za odobravanje, prijavili 715 naslova. Nakon detaljne stručne provjere, odlučeno je da njih 596 zadovoljava propisane kriterije za eventualni ulazak u učionicu.
Naime, atlas, mapu, radnu bilježnicu ili zbirku zadataka, ovisno o predmetu, nastavnik može preporučiti roditeljima, no oni to mogu odbiti.
– Roditelji odlučuju žele li taj pomoćni nastavni materijal. Nastavnik nema pravo inzistirati na kupnji jer nastavni plan i program mora realizirati na temelju odobrenih obveznih udžbenika – objašnjava ravnatelj Agencije Vinko Filipović.
Roditelji mogu ravnatelju škole prijaviti ako nastavnik ili učitelj inzistira na kupnji nekog naslova, a ako ravnatelj ne reagira, u pomoć mogu pozvati prosvjetnu inspekciju. Od ukupnog broja odobrenih naslova, najviše ih je za prva četiri razreda osnovne škole, čak 251, a vodi priroda i društvo sa 97 različitih radnih bilježnica, listića, zbirki...
Za predmetnu nastavu odobrena su 204 naslova, a za srednje škole 141. Učitelji s kojima smo razgovarali tvrde da su im takvi priručnici ili drugi dodatni materijali znali pojednostavniti i olakšati predavanja, ali isto tako kažu da će poštovati odluku roditelja.
Oni, pak, zbog sve tanjeg kućnog budžeta, ali i preteške školske torbe svog đaka, nisu raspoloženi za kupnju onoga što nije obvezno.
Ja smatram da za neke predmete poput likovnoga ne mozes u osnovnoj skoli raditi ako nemas pribor. a npr zemljopis da se inzistira da se kupi karta hrvatske iako se ima atlas to mi nije normalno :)