Ponekad ga koristimo kao primarni izvor informacija, zatim za komunikaciju i posao, no često i za zabavu. Neovisno u koju svrhu ga koristili, jedno je sigurno – bez interneta više ne možemo zamisliti svijet i, složit ćete se, nekad je doista teško postaviti granicu i stati na kraj neumornom „skrolanju“.
To je potvrdilo i istraživanje koje je proveo Hrvatski Telekom u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom u sklopu projekta „Alati za moderno doba“ (na uzorku od 1.830 učenika prosječne dobi od 13 godina), koje je pokazalo da tijekom tjedna oko 40% djece koristi društvene mreže više od tri sata dnevno (28,5% 3 do 5 sati dnevno, 11,7% više od 5 sati dnevno), a oko 11% ih pretjerano igra videoigre. Vikendom se duljina provođenja vremena na digitalnim platformama povećava, pa tako 62,3% učenika više od tri sata dnevno boravi na društvenim mrežama (34,8% 3 do 5 sati, 27,5% više od 5 sati), dok oko 30% njih više od tri sata na dan igra videoigre (18,3% 3 do 5 sati, a 12,8% čak više od 5 sati).
Također, ovo je istraživanje potvrdilo da simptome ovisnosti o društvenim mrežama, kao najintenzivnijem obliku štete, ima oko 1,6% djece, dok oko 3% njih zadovoljava kriterije za ovisnost o videoigrama. O tome koja je uloga svih dionika u prevenciji rizičnih ponašanja na internetu, razgovarali smo s prof. dr. sc. Nevenom Ricijašem, voditeljem programa „Alati za moderno doba“, s Odsjeka za poremećaje u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Koja je, dakle, uloga roditelja, nastavnika i djece u prevenciji rizičnih ponašanja na internetu?
– Da budem iskren, ne mogu se odlučiti je li ovo jako jednostavno ili jako komplicirano pitanje. I mogu zamisliti svoj odgovor u oba smjera, ali fokusirat ću se na ovaj jednostavniji dio. Internet je danas kanal kojim ulazimo u jedan paralelni, virtualni svijet koji funkcionira usporedno s ovim našim realnim. Na internetu se praktički u virtualnoj formi odvija gotovo sve što se odvija i u realnom, fizičkom životu. I sada je pitanje – jesu li uzroci rizičnih ponašanja u tom virtualnom okruženju različiti od ovih u realnom? Samo u nekim aspektima jesu. To najbolje možemo vidjeti na primjerima anonimnosti, lake dostupnosti i pristupačnosti te jednostavnom utjecaju na široku publiku putem interneta. To je nešto što je teško ostvarivo u realnom okruženju – da neku informaciju proširite, bez poznavanja vašeg identiteta, iz komfora vlastitog doma velikom broju ljudi. Važna specifičnost interneta je i trajnost. Svaki zapis, pa makar ga obrisali sa svojeg mobitela nakon što je poslan ili primljen, ostaje negdje u digitalnom tragu. U realnom okruženju, to nije tako.
No, u kontekstu rizičnih ponašanja, istraživanja pokazuju kako je, uz kombinaciju ovih vanjskih rizika, prilika i tehnoloških mogućnosti, nužno ulagati u osobnost djece, odnosno osobnost svih nas. Mi smo svoj preventivni program „Alati za moderno doba“ utemeljili na modelu socijalno-emocionalnog učenja koje, prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama, pokazuje obećavajuće rezultate. Ovaj model promovira holistički pristup odgoju i obrazovanju na način da integrira emocionalni i socijalni razvoj i u školskom i u obiteljskom okruženju. Ulaganje u pozitivan razvoj djece temelji se na pet ključnih komponenti, a to su ulaganje u samosvijest djece, njihovu samoregulaciju, socijalnu svijest, vještine odnosa i odgovorno donošenje odluka. Ove komponente razrađuju se pojedinim specifičnim vještinama. No ima ih „samo“ pet pa je moguće ponuditi i relativno jednostavan odgovor na vaše pitanje. Usmjerimo li se svi u odgoju i razvoju djece na ove komponente, smanjivat ćemo vjerojatnost svih rizičnih ponašanja, kako na internetu tako i u realnom okruženju. I tada je uloga svih nas jednaka, samo pristupamo iz različitih pozicija.
Kako škole mogu aktivno sudjelovati u oblikovanju odgovornoga digitalnog ponašanja kod djece?
– Jedan od prvih preduvjeta jest posjedovanje znanja svih odgojno-obrazovnih djelatnika u osnovnim i srednjim školama o digitalnim tehnologijama. Tu imamo više razina. Na prvoj i temeljnoj radi se o osiguravanju njihovih digitalnih kompetencija. Prema nekim istraživanjima koja su provedena u Hrvatskoj, većina nastavnika smatra da im nedostaje tehnička i metodička podrška za učinkovito korištenje digitalnih alata na njihovu radnome mjestu, ali želja za sustavnom edukacijom, tehničkom podrškom i digitalnim kompetencijama postoji. Istovremeno, moramo biti svjesni sve izraženijeg generacijskog jaza u ovom aspektu i činjenici da kod pojedinih osoba, s dugačkim radnim stažom, zrelijih godina, postoji već jedan čvrsto formiran obrazac izvedbe nastave i razine razvijenih digitalnih kompetencija koji se neće više puno mijenjati. I mi na Fakultetu dobivamo nove platforme za vođenje nastavnog procesa i znanstveno-istraživačke administracije pa nekad osjetimo otpor prema tome da moramo učiti neke nove sustave. Mislim da je to prirodno, ali se postupno prilagodimo. Važno je uvoditi takve novine polaganim tempom i na „user-friendly“ način prema svim stručnjacima, ako se mogu tako izraziti.
Mnoge aplikacije, društvene mreže i videoigre, koje danas koriste djeca, nisu zanimljive odraslima. Kao da su se i društvene mreže generacijski raspodijelile. No svaka aplikacija nosi sa sobom neke specifične rizike zbog tehnoloških mogućnosti. Mogli bismo online rizična ponašanja kategorizirati na ona općenita, koja vrijede za sve, te neka specifična, karakteristična za neke aplikacije. Osim redovnih edukacija, koje se sustavno organiziraju za sve škole, mislim da preventivni program „Alati za moderno doba“ predstavlja komplementarnu aktivnost. Jer, osim što se 12 tjedana, odnosno kroz 12 radionica radi s učenicima na njihovim socijalno-emocionalnim vještinama u realnom i virtualnom svijetu, program uključuje i jedno predavanje za roditelje i jedno predavanje za cjelokupno nastavničko vijeće. Sve ove radionice imaju za cilj edukaciju, senzibilizaciju i ujednačavanje znanja svih relevantnih odraslih osoba u razvoju djeteta i njegovom odrastanju.
Škole bi također trebale imati jasne politike oko pravila i načina korištenja digitalnih tehnologija u školi, tijekom nastave i slično. Osobno podržavam zabranu korištenja mobitela jer za njih ne vidim svrhu tijekom boravka djeteta u školi. Mislim da to pomaže svima da se fokusiraju na ono važno, a to su školsko gradivo, druženje, razmjena ideja, emocija, izgradnja odnosa. Online svijet će uvijek postojati, uvijek će se nešto događati online – no naš fokus treba biti na onome što nam se događa u fizičkom okruženju. Kroz to se dominantno izgrađujemo. Istovremeno, ako su škole dobro tehnički opremljene, mogu osigurati djeci korištenje onog najboljeg iz digitalnih tehnologija za proces učenja i razvoja novih spoznaja.
Kako pretjerano korištenje digitalnih medija utječe na mentalni i socijalni razvoj djece?
– O ovome se puno već danas piše i mislim da je šira javnost sve više i više senzibilizirana za ovu tematiku i da roditelji stvarno više pozornosti pridaju dobi i vremenu, odnosno kada i koliko će djeci osigurati pristup digitalnim medijima. Izolacija sigurno nije rješenje, no moramo postići i konsenzus i jasne smjernice za izlaganje djece digitalnim medijima. Generalno pravilo je – što kasnije, to bolje i što manje tijekom razvoja mozga. Atraktivnost i sustavno sitno nagrađivanje mozga online sadržajima su ključni rizik za ekscesivno korištenje koje često nadomješta ono što djeci nedostaje u realnom okruženju. Ako su djeca uz školu aktivno uključena u izvannastavne aktivnosti, sport i hobije te su ostvarila kvalitetne vršnjačke odnose, imaju sve što im je potrebno za razvoj.
Ono što nas brine u mentalnom i socijalnom razvoju su problemi s pozornošću i sa spavanjem, emocionalni problemi, pri čemu se posebno ističu tjeskoba i depresija, zanemarivanje vršnjačkih odnosa uživo, nedostatak fizičke aktivnosti i socijalne angažiranosti, ali i samopoštovanja – budući da često u online svijetu sve izgleda savršeno i poželjno iako smo svjesni da je to filtrirano i segmentirano. Naš preventivni program veliki naglasak stavlja na osobno odgovorno i svjesno korištenje digitalnih tehnologija.
Kakvi su planovi za širenje programa „Alati za moderno doba“ u ovoj školskoj godini?
– U ovoj školskoj godini naš Fakultet nastavlja suradnju s Hrvatskim Telekomom u širenju mreže škola u kojima će se program provoditi. Do sada smo educirali 198 voditelja, a Alati su se proveli s oko 2000 učenika u 63 osnovne škole. Cilj nam je da ove školske godine novim edukacijama osiguramo provedbu programa u 20 hrvatskih županija te nam je željeni target oko 150 škola.
Želim naglasiti da je interes stručnjaka velik, što potvrđuje potrebu za ovakvim programom i pristupom u osnovnim školama, kao i da su voditelji koji su provodili Alate prošle školske godine bili iznimno angažirani. Ovim putem još jednom želim zahvaliti na vrlo predanom i proaktivnom pristupu svih dionika koji nam pomažu da dodatno razvijamo Alate i unaprjeđujemo svoja ulaganja u pozitivan razvoj djece. Povratne informacije, koje smo dobili iz škola, govore u prilog dobroj prihvaćenosti svih programskih aktivnosti, i od strane djece i od njihovih roditelja, ali i od voditelja Programa.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.