Roditelji traže reformu: Vjeronauk treba biti prvi ili posljednji sat nastave

Bez obzira kakav tko stav imao o vjeronauku u školama on se ne može izbaciti iz škola zbog Vatikanskih ugovora, no to nije opravdanje da djeca koja nisu vjernici u osnovnim školama nemaju zamjenski predmet, ni da ih se zbog epidemijskih mjera zadržava u istoj učionici na satu vjeronauka. Inače, većina europskih zemalja ima konfesionalni vjeronauk, ostale religijsku kulturu, a vjeronauk nemaju Albanija i Francuska.

Roditeljska inicijativa "Djeca u hodniku", prikupila je 5000 tisuća potpisa na internetu, a peticijom traže da se hitno zbrinu djeca koja ne idu na vjeronauk, da borave u drugoj učionici ili vani pod nadzorom, te da od iduće godine vjeronauk bude prvi ili zadnji sat ili da se uvede izborni predmet, alternativa vjeronauku, što može, navode, biti i dodatni sat likovnog, glazbenog, te robotika ili domaćinstvo. Iz Ministarstva obrazovanja najavili su uvođenje alternativnog predmeta u osnovnim školama do kraja mandata. I pravobraniteljica za djecu je za zamjenski predmet po uzoru na etiku u srednjim školama ili da vjeronauk bude prvi ili zadnji sat.

- Boljka obrazovnog sustava je to što u osnovnoj školi nema alternative vjeronauku, što kod djece koja nisu vjernici stvara osjećaj isključenosti. Predmet alternativan vjeronauku je nužan u osnovnim školama. No, ne mogu ga samostalno birati roditelji jer država odgovara za jedinstveni plan i program predmeta. Neprimjereno je i da djeca koja ne idu na vjeronauk zbog epidemijskih mjera sjede u istoj učionici na satu vjeronauka - smatra Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Suzana Jašić, jedna od pokretačica peticije, smatra nedopustivim da i dalje postoje škole u kojima djeca koja ne pohađaju vjeronauk moraju sjediti na tom satu zbog epidemijskih mjera. I njezino dijete je u prva dva razreda osnovne škole ponekad bilo na hodniku, ponekad u knjižnici ili vani, a od ove godine prvi puta vjeronauk ima zadnji sat.

- Oprezni smo prema prijedlogu Ministarstva obrazovanja da će se uvesti predmet alternativan vjeronauku dok ne vidimo kakav će to biti predmet i kurikul. Ne želimo da se preko etike podvaljuje religijska indoktrinacija naše djece i da se kroz učenje o svim religijama gura većinska. Nemamo ništa protiv da se u tom predmetu djecu uči povijest kultura, civilizacija, o ljudskim pravima, da postoje i drugi svjetonazori poput ateističko-agnostičkog, ravnopravnom svjetonazoru vjernika, da ih se uči o humanizmu zasnovanom na ljudskim pravima, znanosti i činjenicama – kaže Jašić, koja nije protiv spominjanja religija u zamjenskom predmetu ako ne vode indoktrinaciji i ako je djeci omogućeno slobodno razmišljanje i propitivanje. Inače, u etici se uči i o ljudskim i pravima manjina, društvu, problemima u svijetu, ali i o svim religijama. I u udžbenicima iz vjeronauka u sadržaju ne može biti ništa protivno Ustavu RH.

No, na izjavu dječje pravobraniteljice da je neprihvatljivo što se u nekim školama prakticiraju vjerski sadržaji za školskih priredbi Staničić kaže:

- Neprihvatljivo bi bilo da se u školskim priredbama s religijskim elementima uoči Božića traži od učenika ateista da aktivno sudjeluju u predstavi, a u priredbama s elementima religioznosti ne vidim ništa sprorno. To je i tradicijski dio našeg identiteta. U slučaju Lautsi protiv Italije zbog križa u učionicama Europski sud za ljudska prava je zaključio da križ može ostati u školama jer je pasivni simbol koji ne služi regrutiranju učenika koji nisu vjernici u kršćanstvo.

Josip Burušić, stručnjak za obrazovanje s Instituta Ivo Pilar napominje da dobrobit i interes učenika svima treba biti jedini kriterij.

- Teško me je uvjeriti kako je u interesu učenika koja ne idu na vjeronauk da za vrijeme te nastave provode vrijeme po knjižnicama, hodnicima, kao što sam siguran da je u interesu priličnom broju učenika da pohađaju vjeronauk. Ostavimo li po strani ideološke prijepore i sukobe, to treba prvenstveno gledati kao organizacijsko pitanje koje od škola traži da učenicima koji ne pohađaju vjeronauk osigura kasniji dolazak ili raniji odlazak iz škole u vrijeme vjeronauka. Postoje i druga organizacijska rješenja za ovaj izazov. Ukoliko postojeće smjernice, kapaciteti ali i volja pojedinačnih škola nisu dostatni da se to osigura, mislim da je vrijeme da resorno ministarstvo izradi jasne i nedvosmislene smjernice i konkretne modele organizacije nastave, a koje će onda same škole birati i implementirati, čime bi se konačno razriješio i taj iz godine u godinu stalni izazov. U situaciji sveopće opterećenosti učenika školskim programom, ne vidim na koji bi način uvođenje zamjenskih predmeta za učenike koji ne pohađaju vjeronauk pojednostavilo situaciju, osim što bi bilo dodatno opterećenje učenicima, a školama bi stvorilo nove organizacijske i druge izazove. Vjeronauk je izborni predmet, u osnovnoj a i u srednjoj školi postoji i drugih izbornih predmeta, te koliko u javnosti možemo steći dojam, problemi u organizaciji se javljaju samo s nastavom vjeronauka. Ako što kao uspjeh želim garnituri u ministarstvu, jest da se konačno uhvate u koštac s problemom zastarjelog nastavnog plana, obrazovnih ciklusa, strukture nastavnih obveza, da konačno riješimo značajan broj problema, među nima i problemi izbornosti nastave, pa i vjeronauka, zaključuje Burušić.