Do suđenja neću više ništa reći, poručio je jučer Viktor B., otac devetogodišnjeg Inuka, koji je preminuo u riječkoj bolnici od ne-Hodgkinova limfoma, za kojeg su roditelji odbili liječenje. Mučna priča u koju je uključena i policija, socijalna služba, sud, nastavljena je i nakon sprovoda nesretnog djeteta.
Bikarbona i limun
Čini se da je cijeli slučaj postao javnim objavom na Facebook profilu jednog očeva prijatelja koji je opisao slučaj navodeći kako se roditelje prisiljava da dijete stave na kemoterapiju, a oni traže alternativnu metodu liječenja. Na tu objavu uputio nas je jučer i otac Viktor B., koji je i tamo u komentarima napisao svoj stav o štetnosti kemoterapije i sklonosti alternativnom liječenju sodom bikarbonom i limunom. Njegovi susjedi iz Kostrene očito su pokušavali utjecati na takvu odluku i tražili da dječaka odvedu u bolnicu, a njihov sukob nastavljen je i u virtualnom svijetu.
– Budući sam dala izjavu za policiju, ne smijem više komentirati slučaj. Potpisala sam tajnost cijelog zapisnika, rekla sam im sve što znam – odgovorila je Ksenija Bilić, susjeda dječakova oca, koja nije jedina iz Kostrene koja je svjedočila u policiji o ovom slučaju.
Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci provodi izvide kako bi se utvrdila kaznena odgovornost roditelja Hane G. i Viktora B. U riječkoj policiji nisu htjeli reći za koje su kazneno djelo roditelje prijavili. Pravni stručnjaci kažu kako su roditelji najvjerojatnije prijavljeni za kazneno djelo prouzročenje smrti iz nehaja za koje je Kaznenim zakonom predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Mogli bi biti prijavljeni i za zanemarivanje i zloporabu djetetovih prava.
Nadležne službe kontaktirali su i iz KBC-a Rijeka odmah nakon što su roditelji odbili liječiti dijete, potvrdio nam je prof. dr. sc. Goran Palčevski, predstojnik Klinike za pedijatriju, te dodao kako je "sigurno i sam dnevno barem sat vremena provodio u kontaktima s raznim institucijama".
– Iako nisam sudjelovao u liječenju dječaka, svi smo osjećali obvezu da dijete dođe na liječenje u bolnicu. Roditelji nisu pristali i odveli su ga. Otac ga je doslovce na silu uzeo iz bolnice. I što sam mogao? Na vrijeme smo obavijestili sve nadležne službe i to je lako provjeriti – kaže dr. Palčevski.
Na pojedine napise da su roditelji dječaka odveli iz bolnice jer nisu dobili točnu dijagnozu u KBC-u dr. Palčevski odgovara kako roditelji nakon pregleda djeteta nisu dopuštali da se dovrši laboratorijska i slikovna obrada kako bi se postavila krajnja dijagnoza.
– Odveli su dijete. No, početna je dijagnoza bila više no vjerojatna i iza toga stojimo i ja i moji djelatnici. Da bi se postavila konačna dijagnoza morala je biti napravljena započeta laboratorijska i slikovna obrada no uzeli su dijete – opisuje mučan slučaj dr. Palčevski.
Dječak je u riječku bolnicu dovezen 5. rujna, točno mjesec dana nakon što je tamo prvi put doveden. Nije mu bilo pomoći jer je bio u teškom stanju te je preminuo samo nekoliko minuta nakon dolaska u bolnicu.
Prekasna odluka suda
Je li sustav mogao djelovati brže? Četiri dana trebalo je da s Krka u Rijeku stigne prijedlog Centra za socijalnu skrb za oduzimanje prava roditelja da živi s djetetom. Onda je automatiziranim sustavom dospio sucu koji je bio na godišnjem odmoru, pa je preusmjeren drugome. On je zakazao ročište za pet dana. A nakon što je sud 3. rujna obaviješten da nisu poduzete daljnje mjere u liječenju, istog je dana dijete privremeno povjerio u dom i ovlastio skrbnicu da odluči o liječenju. Činjenica je da Centar može trenutačno izdvojiti dijete iz obitelji u iznimno žurnim slučajevima neposredne opasnosti za život i zdravlje. No, nastavak liječenja nužno mora odrediti sudski imenovani skrbnik.
Kemoterapija je strašna, ali trenutno daje najbolju šansu bolesnom djetetu. U to vjerujem na osnovu svega što sam istražio, a vlastito bolesno dijete mi je bilo najjači mogući motiv da sve prokopam i svaku opciju razmotrim. Hranite djecu prirodno, omogućite im maksimalno zdrav život, ali u slučaju maligne bolesti, malo je kasno za sodu bikarbonu, limun, čarobni med, ulje od konoplje i bioenergiju. Čudesnih izliječenja ima, ali malo. Čuda se događaju, čak i u ovoj državi gdje je puno vjernika, a malo vjere, ali čuda se ne bi zvala čuda da su česta. Naš mali je danas dobro i nadam se da će tako ostati, ali put je bio težak, težak...