Hoće li roditelji moći tražiti da se djecu uči da je Zemlja ravna ploča?

Što znači pravo roditelja da odlučuju o odgoju i obrazovanju djece u skladu s filozofskim i religijskim uvjerenjima, predviđeno u nacrtu Obiteljskog zakona, koje već postoji u nizu međunarodnih ugovora koje je ratificirala Hrvatska, pa i u Europskoj konvenciji o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda?

Hoće li roditelji moći tražiti da se djecu uči da je Zemlja ravna ploča, da se Sunce okreće oko Zemlje, da ih se ne podučava teoriji evolucije, kako su to predstavili neki kritičari tumačeći javnosti zašto taj članak ne smije ući u Obiteljski zakon? Ne ugrožava to pravo sekularno obrazovanje nigdje u Europi, pa neće ni u nas, nego nas ugrožava neznanje.

– Napadi na taj članak potpuno su promašeni jer je on dio hrvatskog pravnog sustava od 1997., otkako je na snazi Europska konvencija o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda. Jasna je praksa Europskog suda za ljudska prava o pravu utjecaja roditelja na odgoj i obrazovanje djece. To pravo ne znači da roditelji mogu odbiti sudjelovanje djeteta u obveznim školskim predmetima ili inzistirati na neznanstvenom pristupu, nego znači da roditelj može odbiti da dijete sudjeluje na izbornim sadržajima koji uvode neobvezna gledišta, primjerice u građanskom ili zdravstvenom odgoju. Ne možete reći da vam dijete zbog filozofskih i religijskih uvjerenja neće slušati obvezne predmete, da neće učiti teoriju evolucije, nego izborne sadržaje. Može netko smatrati da ne vrijede Newtonovi zakoni pa da njegovo dijete ne treba učiti gravitaciju ili ružu vjetrova, no naravno da to ne može odbiti pozivajući se na ovo pravo. To su promašene kritike koje više govore o neznanju onih koji kritiziraju nego o primjeni Europske konvencije – ističe Frane Staničić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Ako želimo pluralističko društvo, dodaje, ne možemo nametati svim roditeljima da njihova djeca moraju učiti sve izborne predmete ili sadržaje izbornih predmeta. Profesorica obiteljskog prava Aleksandra Korać Graovac ističe da pravo roditelja da odlučuju o odgoju i obrazovanju svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjima, uzimajući u obzir prava i dobrobiti djeteta, postoji u nizu međunarodnih ugovora koje je ratificirala Hrvatska.

– To pravo poznaje i njemački ustav, no ono nije apsolutno pa njemački sudovi nisu omogućavali roditeljima da djecu povuku iz obveznih nastavnih programa. Pravo roditelja da obrazuju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima ograničeno je pravom djeteta na obrazovanje. Na uzimanje u obzir prava i dobrobiti djeteta jasno upućuje i navodno sporan tekst novog hrvatskog propisa. Bez obzira na to je li navedeno pravo navedeno u domaćem zakonu ili ne, ono se ne može uskratiti roditeljima jer je sadržano u ratificiranim međunarodnim ugovorima – tumači Korać Graovac. Dijete ima pravo na informiranost, a ako se radi o sadržajima u školi za koje postoji sumnja u znanstvenu utemeljenost, tu prevladava pravo roditelja na odgoj djece u skladu s religijskim i filozofskim uvjerenjima. Pod to pravo potpada i pravo roditelja u zemljama u kojima postoje državne crkve da im djeca ne idu na vjeronauk ako nisu vjernici ili pripadnici te crkve. Također, kad bi se u školi, govori Staničić, učilo, primjerice, o “slobodnom izboru spola” i da je spol društvena konstrukcija, što nije znanstveno utemeljeno, roditelj ima pravo odbiti taj sadržaj za dijete, ali ne i sadržaje da postoji mali postotak osoba koje se ne osjećaju ugodno u svom spolu, što je znanstveno dokazano, i imaju ga pravo promijeniti jer to ulazi u ljudska prava.