Beogradski asfalt ponovno gori. U petak malo prije podneva, nepoznati napadač na motociklu ubacio je bombu kroz prozor automobila kojim se u tome trenutku vozio Boško Raičević, čovjek od povjerenja, kako ga srpski mediji i policajci nazivaju, “kontroverznog biznismena” Andrije Draškovića.
Dijelovi tijela na cesti
Strahovita eksplozija raznijela je citroen C4, a dijelovi Raičevićeva tijela letjeli su desetke metara uokolo, pomiješani s komadima automobila.
– Strašno! Nalazio sam se sa kćeri petnaestak metara od automobila kada je odjeknula eksplozija. Srećom, između nas i vozila upravo je prolazio tramvaj, pa nas eksplozija nije zahvatila, kaže jedan od očevidaca.
Takve sreće nije bio vozač dostavnog vozila koje se nalazilo u paralelnom traku s Raičevićevim citroenom. Od eksplozije susjednog automobila potpuno mu je rasječeno lice.
Raičević je postao poznat javnosti prije dvije godine kada je, zbog svađe za parkirališno mjesto, ranjen s četiri hica u noge, prepone i trbuh. Dvojica njegovih suparnika s kojima se sukobio radi mjesta na parkiralištu završila su s prostrijeljenim i probodenim grudima. Koliko je “velika zvjerka” smaknuta najbolje govori podatak da je Raičević bio osoba od najvećeg povjerenja Andrije Draškovića, jednog od vođa beogradskog podzemlja za kojega se vjeruje da stoji iza atentata na Arkana izvedenog u beogradskom hotelu “Hyatt” u siječnju 2000. godine. Drašković je trenutačno u zatvoru, no ne zbog likvidacije srpskog ratnog zločinca, već zbog ubojstva Zvonka Plećića, člana surčinskoga klana koji je Draškoviću i njegovu kumu Aleksandru Goluboviću zasmetao dok su 2000. večerali u beogradskom restoranu “Knez”.
Plećić im je pijan prišao i počeo ih vrijeđati jer se vjerovalo da je upravo Drašković nekoliko mjeseci prije organizirao ubojstvo šefa voždovačkog klana. Samo nekoliko minuta nakon što je prišao Draškovićevu stolu, Plećić je ležao mrtav s tri rupe od metka u leđima i jednom u glavi, “za svaki slučaj”, piše srpski dnevnik “Vreme”. Drašković, šef i rođak raskomadanog Raičevića, jedan je od posljednjih “velikih igrača” na beogradskoj sceni.
Otac mu je bio direktor predstavništva Jugometala u Italiji, pa je Aleksandar školovan u Milanu, a povratkom u Beograd sredinom osamdesetih otvorio je noćni klub, a uskoro i više tvrtki u Italiji, Njemačkoj, SAD-u i Rusiji te je počeo trgovati cigaretama i naftom. Srpski mediji, poput “Kurira”, tvrdili su da njegovi poslovi nisu uvijek bili čisti.
Situacija se okreće
Uskoro je izbio u prvi ešalon beogradskog podzemlja, a na njega je tijekom 2004. pokušan i atentat kada su napadači pucali na njegovu kolonu vozila koja se kretala autocestom Šid - Beograd. Pri tome je jedan njegov tjelohranitelj poginuo, a dvojica su ranjena. Neko vrijeme Drašković je potom proveo i u Hrvatskoj, a zatim se vratio u Srbiju gdje i danas posjeduje niz tvrtki.
Kada nemaju stranog neprijatelja,se među sobom ubijaju.