Je li Dario Šarić NBA potencijal, upitali smo odmah na početku Roka Ukića (28).
– To uopće nije upitno! No, moramo biti svjesni da se radi o djetetu od 18 godina, koje nema ni pet kvalitetnih seniorskih utakmica iza sebe. Tek se mora dokazati, pogotovu jer je sva ta pompa oko njega dvosjekli mač. S jedne strane je korisna jer mu stvara reklamu, no s druge mu strane šteti, jer mora izdržati silan pritisak i psihozu, sve priče, napise u novinama...
Može li se Dario nositi s tim?
– Da je netko drugi u pitanju, možda bih bio i sumnjičav, no poznavajući njega, koji zna što je i gdje je, vjerujem da će se uspjeti othrvati. Upoznao sam ga ovo ljeto, on je psihički stabilan, izdržao je i do sada dosta toga i vjerujem da će uspjeti. No, svatko ima svoju granicu i ne bi bilo dobro da ljudi oko njega prijeđu tu granicu i da sve krene u negativnom smjeru.
Hoće li stanka štetiti Šariću u nastavku sezone?
Pred Dariom je težak put
– Ne vjerujem, jer se isto tako mogao ozlijediti i pauzirati nekoliko mjeseci. Svakako je dobro da je pronašao klub i da će se posvetiti košarci. U Hrvatskoj je općenito jako teško uspjeti, sa 17-18 si najpopularniji i na leđima ti je najveći teret. S prvim neuspjehom, a to može biti već sa 20-22 godine si pokopan, s 25 si star, a s 27 prekrižen. A to nije lako izdržati. Uzmite primjer Zorana Planinića. Da ste pitali prosječnog poznavatelja košarke, rekao bi vam da Zoki ima 40 godina i da više ne igra ozbiljnu košarku. Sve zato jer je u Hrvatskoj marginaliziran, dvije godine se o njemu ne govori, jer je nakon prvenstva 2010., na kome nije ni igrao zbog ozljede, pao u drugi plan. A Zoki danas igra najbolje u karijeri, kao da je uskrsnuo.
Mnogi su već sada spremni ustvrditi da je Dario Šarić spasitelj hrvatske košarke. Može li on to biti?
– Nepravedno je momku staviti taj teret na leđa. Spasitelji mogu biti samo igrači poput Parkera, Gasola ili Nowitzkog. U Hrvatskoj ima puno dobrih igrača, ali nitko od nas nije bio taj kalibar. Pred Dariom je težak put, no ima olakšavajuću okolnost što u reprezentaciji ima suigrače koji su bili na sličnom putu i što mu možemo pomoći savjetom i iskustvom. Naravno, ima i još jednu bitnu razinu. Dario osim silnog talenta ima i tijelo, on je igrač od 207 cm i ima prigodu biti znatno dominantniji od nas.
Dario je najavio da želi što prije u NBA. Je li to prava odluka?
– Sve je to plod pozitivnog ludila oko njega i on se ima pravo nadati da bi kroz godinu-dvije mogao biti izabran visoko na draftu. Ako bude među prvih 15, onda mora odmah na NBA, mora pokušati tamo izgraditi karijeru. Ali ako bude kao i većina Europljana biran kasnije, pogotovu u drugoj rundi, onda je bolji put odigrati 2-3 godine u Europi.
Ovog ljeta promijenili ste sredinu, koliko ste zadovoljni adaptacijom na Panathinaikos?
– Za sada je sve u redu, nešto slabije smo startali zbog teškog rasporeda i iznova posložene momčadi. Trebalo je vremena da se posložimo i uigramo, no već u drugom kolu smo igrali s Olympiakosom. Oni nisu promijenili nijednog igrača, a lani su bili prvaci Grčke i Europe i taj poraz u derbiju nas je malo uzdrmao. No dobro je da je to bilo u ranoj fazi sezone, sada smo zaredali sa sedam pobjeda, igramo sve bolje, u zahtjevnoj skupini Eurolige osigurali smo Top 16...
Jeste li zadovoljni svojom igrom?
– Kako igramo na manji broj koševa, na što baš i nisam navikao, zadovoljan sam. Teško je u Panathinaikosu doći do velikih brojki u statistici, no prvi sam strijelac kluba, tako da se ne žalim. Iako, uvijek može i bolje.
Kakav je život u Ateni, s obzirom na krizu, demonstracije...?
– Znam za probleme, no meni je nikad bolje u karijeri. Imao sam priliku živjeti u velikim metropolama poput Barcelone, Rima, Istanbula, Toronta... To je prednost života profesionalnog sportaša, upoznaš različite sredine, kulture i s tog aspekta mogu reći da je Atena sam vrh. Pogotovu sjeverni dio gdje živim, gdje nemamo dodira s problemima u centru grada, u koji gotovo da i ne idem. Nisam turistički tip, evo, nisam ni obitelj vodio na Akropolu, a ja sam bio prije četiri godine, kad smo igrali kvalifikacije za OI. U mom malom selu, kako ga zovem, u Kifisiji, imam sve što mi treba.
Kakva je grčka liga?
– Stvarno je teška. Igra se sporo, dvorane su male, suđenje loše i sve je nekako na granici regularnosti, pa nigdje ne možeš računati na sigurnu pobjedu. Znao sam to i prije dolaska, no prevagnule su 24 utakmice Eurolige i derbiji s Olympiakosom.
Završit ću karijeru u Splitu
Nova ste momčad, koji su ciljevi?
– Bez obzira na novog trenera i puno novih igrača, pritisak je i dalje velik, traži se pobjeda u svakoj utakmici. Cilj je ‘’potući se’’ s Olympiakosom i vratiti prvenstvo Grčke, a u Europi otići na Final Four.
Tko su favoriti Eurolige?
– Teško je reći, nikad Euroliga nije bila izjednačena. Većina misli da je Real glavni favorit, jer su bez poraza u Španjolskoj i na 6-2 u Euroligi. No mi smo dva puta igrali protiv njih, prvu smo im utakmicu “darovali”, a u drugoj smo ih razbili 15 razlike. Moje je mišljenje da favorita nema, sve će ovisiti o ždrijebu, tko komu bude više odgovarao. Krug favorita se svodi na po dvije momčadi iz Grčke, Turske i Španjolske, te CSKA, premda po meni čak desetak momčadi s pravom računaju na Final Four.
Može li izbornik biti zadovoljan formom reprezentativaca?
– Imamo puno igrača koji igraju vrhunsku košarku, 7-8 na najvišoj razini, od Popovića, Planinića, Tomića, Bogdanovića, Žorića, Simona, mene... Svi smo u dobrim klubovima i u dobroj formi. No, to nikad nije bio naš problem, imali smo mi i prije vrhunskih sezona, no kad bi došli u reprezentaciju, sve bi se to naopako okrenulo.
Može li reprezentacija napokon do dobroga rezultata, do medalje?
– Može! Nismo ni premladi ni prestari. Dobro smo posloženi, ima i mladih i iskusnijih, svi smo negdje između 23-30 godina. Ako svi budemo zdravi i ako se svi odazovemo, nakon Beograda imamo najbolju prigodu da nešto napravimo.
Nešto, ili medalju?
– Ako budemo zdravi i svi na okupu, ne bojimo se nikoga, u svaku utakmicu, uključujući i Španjolce i Slovence idemo po pobjedu. Imamo se pravo postaviti malo arogantnije i tražiti od svih protivnika respekt, jer se možemo potući sa svima. Ako ne budemo kompletni, onda ne smijemo razmišljati o Sloveniji i Španjolskoj, nego kako proći krug i ne ponoviti sramotu.
Što nakon Grčke, opet u NBA?
– Nikad ne znaš što nosi sutra. Evo, Prigioni je potpisao za New York nakon sezone u kojoj je imao 4 koša i 4 asistencije. Jedna dobra sezona ti otvori sva vrata, a loša ti zatvori. Pogotovu kad si blizu 30. rođendana. Sve su opcije otvorene.
Čak i opcija povratak kući?
– Davno sam rekao da mi je najvažnija obitelj i ako to bude za nas najbolja opcija, vratit ću se kući u Split. Pogotovu ako u klubu bude pozitivna atmosfera kao sada. Vjerujem da ću odigrati godinu, dvije, tri... da ću završiti karijeru u dresu Splita.