Velika karijera “umrijet” će u agoniji. Ostalo je ime, brend, ali je nestalo magije, a i osmijeh koji nije skidao s lica dok se igrao nogometa sve je bljeđi.
Izviždan od navijača, prognan od kluba jedan od najvećih nogometaša i najveći nogometni čarobnjak 21. stoljeća, osvajač Zlatne lopte za najboljeg na svijetu 2005., Ronaldinho završio je kratku epizodu u Fluminenseu. Poslije samo devet odigranih utakmica! A trebalo je biti drukčije. Jedan od najvećih posljednji čin karijere trebao je odigrati na najvećoj pozornici, na kultnoj Maracani, piše Max!
– Odlučan sam ispisati povijest ovog kluba. Motiviran sam titulom koja mi nedostaje, onom za najbolju momčad brazilskog prvenstva. To me strahovito gura prema naprijed. Stigao sam u sjajan klub sa sjajnim navijačima – poručio je na promociji pred čak 45.000 navijača koliko ga je došlo pozdraviti.
Više od polovice Maracane bilo je popunjeno ne zbog utakmice, nego samo da na nekoliko minuta vidi jednog nogometaša. Eto koliko je Ronaldinho velik! Bio je nekoć toliko velik da ga povijest pamti i kao tek drugog nogometaša Barcelone poslije Diega Maradone koji je s Realova Santiago Bernabéua ispraćen stojećim ovacijama.
Iako, i na promociju u dresu Fluminensea, osmog kluba u karijeri, Ronaldinho je debelo kasnio, došao je čak 45 minuta kasnije od predviđenog. Mjesec dana poslije ta se masa okrenula protiv njega. Kada je u 69. minuti utakmice protiv Atlético Mineira napuštao teren, ispraćen je zvižducima i klupskoj vrhuški bilo je jasno. Tri mjeseca nakon što je ugovor potpisan, isti je na štetu nogometaša i raskinut. Nula pogodaka i nula asistencija zauvijek će stajati u statističkim kolonama Fluminensea, jedinog kluba u čijem dresu Ronaldinho niti jednom nije zatresao suparničku mrežu.
- Sporazum s Ronaldinhom ispunio je naša marketinška očekivanja. Porastao je broj prodanih ulaznica, dresova, ali i broj komercijalnih partnera. Njegov dolazak je bio i signal da Fluminense može privući najveće nogometne zvijezde, i naš klub mu želi sreću u izboru nove sredine - šturo je priopćeno iz kluba iz kojeg su ostali nedorečeno oko stvarnog razloga prekida suradnje. Nisu ga ni trebali reći, svi su znali. Oduvijek ga je pratio glas “danju nogometaš, noću plejboj”, no u osvit karijere je pretjerao. Fizički nespreman i psihički odsutan, više zaokupljen sljedećim tulumom koji će pripremiti negoli utakmicom, Fluminenseu je postao teret. A trebao je biti prevaga u borbi za naslov. Otkako se poslije deset godina europskih avantura u PSG-u, Barceloni i Milanu vratio u domovinu, Fluminense je postao četvrti klub unazad tri godine, treći u posljednjih godinu dana, koji je šutnuo Ronaldinha. A nekoć je imao nogometni svijet pod nogama.
Flamengo je morao napustiti nakon što su ga navijači uzeli na zub, čak i pokrenuli telefonski automat na koji bi dojavljivali u kojem je noćnom klubu viđen. S Atlético Mineirom osvojio je Copa Libertadores, južnoameričku inačicu Lige prvaka, ali klub je ipak raskinuo s njim, naravno zbog razvratnog načina života koji je štetio momčadi. Ali sve to su bile sitne nepodopštine naspram onoga što je Ronaldinho priuštio gazdama meksičkog Querétara koji su ga plaćali dva milijuna dolara po sezoni. Nestao je tako jednom na tri tjedna, a da se nikome u klubu nije javio. Nisu znali ni je li živ! Rat koji vodio s tamošnjim trenerom Víctorom Manuelom Vucetichem, Meksikancem hrvatskih korijena, posebna je priča. Ronaldinho bi redovito kasnio ili preskakao treninge, a Vucetich ga je kažnjavao izostavljanjem sa sljedeće utakmice. Kap koja je prelila čašu bilo je kada ga je Vucetich na jednoj prvenstvenoj utakmici promijenio prije poluvremena. Poniženi Ronaldinho odmah je napustio stadion i više se nije vraćao.
Zbog alkohola je prerano završio i s reprezentacijom za koju je odigrao 98 utakmica, s kojom se 2002. popeo na krov svijeta na Mundijalu s kojega će se zauvijek pamtiti njegov nevjerojatni lob Davida Seamana sa 50 metara. Luis Felipe Scolari odrekao ga se uoči Kupa konfederacija 2013. iako je tada Ronaldinho igrao u sjajnoj formi. Reprezentacija se pred prijateljsku utakmicu s Čileom okupljala u Belo Horizonteu, gdje je Ronaldinho tada živio. Svi igrači su se pojavili na vrijeme na okupljanju, samo je jedan kasnio. Naravno, Ronaldinho koji je pritom bio i kapetan. I to dva sata! A kada je napokon i stigao osjetio se alkohol. Scolari ga više nikad nije zvao.
Uostalom, zbog njegova životnog stila ga je i Barcelona prodala Milanu u ljeto 2008., kako ne bi na stranputicu odveo mladu zvijezdu u usponu Lionela Messija, a koji je uzgred baš na Ronaldinhovu inicijativu priključen radu prve momčadi. U klubu su znali ono što je Ronaldinho tek godinama poslije javno priznao “dok sam igrao u Barceloni, imao sam seks prije svake utakmice”. Međutim, Messi će mu ostati zauvijek zahvalan.
– Nikada nije lako kada prvi put uđeš u svlačionicu, a imaš samo 16 godina, posebno s mojim karakterom, ali Ronaldinho mi je sve olakšao. Imao sam sreću da s njim dijelim mnoge stvari – otkrio je Messi koji je svoj prvi gol za Barcelonu zabio baš na Ronaldinhovu asistenciju 1. svibnja 2005. protiv Albacetea.
Nije, eto, Ronaldinho zadužio nogomet svojim majstorijama i golovima, već i po mentorstvu još jednom nogometnom genijalcu. Sa 35 na leđima, sa stigmom nogometaša nemogućeg za suradnju, Ronaldinhu ipak nije dosta nogometa.
– Još želim igrati – poručio je.
Majstore, možda je vrijeme da ipak razmisliš o mirovini, da te po nogometu pamtimo.
da jednako trenira ko Ronaldo ovaj lik bi bio najbolji svih vremena...