Ručak s predsjednicom "Bogu iza leđa": Domoljublje nije 
dovoljno da sebe sačuva

SUBOTA - 8. KOLOVOZA

Sredina tjedna, zvoni mi mobitel, jedan poznati mi savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pita me gdje sam, kažem da sam na odmoru u svom selu Zmijavcima u Imotskoj krajini, još do nedjelje, veli on – odlično, predsjednica dolazi u subotu u Zmijavce za Dan općine i pozvan si na ručak u "dvore" Damira Ivkošića. A ti su "dvori" preuređene stare kuće u jednom od zaselaka iznad Zmijavaca poprilično visoko u brdu, koje su ljudi prije 60-ak godina napustili i sišli k polju, bliže vodi i plodnom zemljištu. Neke su od tih nenadmašnih kamenih kuća, koje kao da nisu zidane ljudskom rukom nego kao da su prije milijune godina nastale skupa s okolišem oko njih, bile živnule kad je Vrdoljak u njima i oko njih snimao legendarne "Prosjake i sinove". I pokadšto se tamo dolazilo roštiljati, a i muškarci i čedne žene, našavši se iza leđa civilizacije, u "raskalašenosti" potaknutoj dobrom hranom i još boljim vinom, pjevali su, blago rečeno, najerotskije moguće gange. Nitko nije ni pomišljao da bi se tu itko ikad mogao vratiti, ali je nekoliko okretnih ljudi posljednjih godina udahnulo život toj pustoši vrlo je dojmljivo prilagodivši jednoj sve popularnijoj djelatnosti u Hrvatskoj i Imotskom - seoskom turizmu. Bar nešto! Bar nešto u kraju koji ekonomski propada, a to je sudbina, širom Hrvatske, desetaka gradića poput Imotskoga i stotina sela kojima su ti gradići bili središte. Propala je sva industrija, ne obrađuje se ni 30 posto vrlo plodnog i izdašnog polja, nezaposlenost je tako reći potpuna, ali je zato niknulo mnoštvo velikih trgovačkih centara dok se broj stanovništva smanjuje do tragičnih razmjera. S negdašnjih gotovo 60.000 Imotska se krajina smanjila na 30.000 ljudi! Kolindi Grabar-Kitarović ručak je priređen u zaseoku gdje se život bio ugasio, pa bi bilo dobro da njezin dolazak u Zmijavce bude simbolična najava ekonomske i životne obnove cijelog jednog podneblja koje se gasi, početak kraja propadanja hrvatskog sela i provincije, bez koje država ne može i bez koje nacija nestaje. Malo je sredina (možda nema nijedna) u kojoj je Kolinda dobila više glasova nego u Zmijavcima, jer je ljude privuklo njezino izrazito domoljublje, ali domoljublje nije dovoljno da sebe sačuva, da se sačuva njegov sadržaj i sve što ono znači. Na žalost, što je Imotska krajina domoljubnija, što se u njoj više ističe ljubav za Hrvatsku, u njoj je stvarne, opipljive, supstancijalne Hrvatske sve manje, to jest sve manje je posla, proizvodnje i proizvoda i – stanovništva. No najmanje su tome krivi ljudi, koji su bili prisiljeni na iseljavanje i gastarbajterstvo. Taj kraj vapi za nekim državnim projektima, i doista je svih mirnodopskih godina samostalne Hrvatske država kriva što je prepustila propadanju i poljoprivredu i industriju. Stoga bi i te kako mogao biti koristan oduševljavajući posjet predsjednice Zmijavcima, i da se potvrdi ljubav birača i Kolinde, ali, još više, da se pokaže državna briga za sredinu kojoj je ta briga prijeko potrebna.

Nedjelja - 9. KOLOVOZA

Najgore je poniženje doživjeti u vlastitu selu

Nije na državničkoj razni vijest da na nacionalnu svečanost, sinjsku Alku, predsjednik Vlade ne dolazi zato što je lakše bolestan, nego bi prava državnička vijest bila da premijer na Alku dolazi premda se od bolesti još oporavlja. Ali njegov izostanak s Alke može izazvati različite asocijacije. Dakle, moglo bi mu se, kao i prije, zviždati, a to je teško podnijeti i stoga što je Milanović po roditeljima Sinjanin. Najgore je poniženje ono koje doživiš u vlastitom selu. A može biti i ovo. Kao što se zna, Milanović voli ljetovati u vili u kojoj je nekad ljetovao komunistički satrap Vladimir Bakarić, no možda ta ljubav za Bakarićevu vilu proizlazi i iz premijerovih sličnosti sa svojim crvenim prethodnikom. U elitnim je komunističkim krugovima bilo poznato da je Bakarić otkazivao dolaske na sjednice, susrete, događaje... na kojima mu ne bi bilo politički udobno iz razloga doslovce istog kojim je opravdan Milanovićev nedolazak u Sinj. Drug je Vlado poručio da neće doći jer je - lakše bolestan.

ponedjeljak - 10. KOLOVOZA

Nevinim žrtvama rata treba odati istu počast

Prvo je Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić predložio da 29. rujna, dan na koji je u Varivodama 1995. ubijeno devet nevinih Srba, bude dan sjećanja na srpske žrtve u Oluji, a danas o tome čitam i slušam različita mišljenja. Mišetić zaboravlja da ne postoji dan sjećanja na hrvatske žrtve, i drugo, srpskih žrtava nije bilo ni izdaleka toliko da se ustanovi takav datum, premda neke udruge i pojedinci broj tih žrtava uvećavaju do nepojmljivih razmjera. Tako je na osnovi "dokumenata" HHO-a Žarko Puhovski na sramotnom svjedočenju u Haagu tvrdio da je poslije Oluje ubijeno 677 srpskih civila (što se i danas uporno ponavlja), a sud je prihvatio poimenično samo 42 žrtve!!! Prema izvorima DORH-a tih je žrtava bilo 47. Hrvatskih civilnih žrtava u vrijeme okupacije bilo je neusporedivo više. Dakle, protiv sam dana sjećanja na srpske žrtve. Ali svim nevinim civilnim žrtvama rata, i srpskim i hrvatskim, treba odati istu počast - umjesto da se stvara novi mit i maše krivotvorenim brojkama po uzoru na Jasenovac.

utorak - 11.KOLOVOZA

Skretanje pozornosti 
s grabežljivosti elita

Opet rasprave o nasilju i "nasilju" u odgoju djece. Kad su ono Milanovića novinari pitali o gladnoj djeci u školi a on odgovorio da je veći problem pretilost djece zbog loše hrane, jesu li se na tu bešćutnost javile pravobraniteljice za djecu, socijalne službe i brojni drugi bdioci nad odgojem mališana u kojem ne smije biti ni batina, ni pojačanog glasa ni bilo kakvog drugog nasilja? Nisu, naravno, jer oni pripadaju sustavu koji djecu - najviše batina. Batina ih siromaštvom, oskudicom, ponižavanjem, osjećajem manje vrijednosti... Za te licemjere, s pravobraniteljicom za djecu Ivanom Milas Klarić na čelu, koji zapravo sluganski skreću pozornost s bezobzirne grabežljivosti elita, mnogo je veći grijeh pljuska po licu ili udarac po guzi nego gladno dijete, nego ropski položaj roditelja koji rade a ne primaju plaću, koji s minimalcem ne mogu platiti ni režije, koji sve češće idu u Caritas, koje u ovrhama izbacuju na ulicu vukući djecu i starce kao životinje.

srijeda - 12. KOLOVOZA

Na zaboravu svog zločina za zločin optužuju druge

Prošlo je samo nekoliko dana od najtežih optužbi srbijanskog premijera Vučića o Oluji, a već je dao intervju beogradskom Kuriru koji ima naslov "Pomirit ćemo se s Hrvatima kad-tad". A to kad-tad je "za dvije do tri godine" - unatoč tome što su mu svi "komšije", pa i Milanović, odbili prijedlog o zajedničkom danu sjećanja na sve žrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji. Određeni soj Srba doista je jedinstven: oni vas napadaju da bi u tom napadu brojili i isticali svoje žrtve. Oni vas protjeruju i ubijaju da bi vas optužili za genocid. Kad pogaze svaki moral oni u moralu žele dominirati. Kad unište svaku mogućnost za mir oni i u pomirbi hoće prednjačiti. Oni bi gradili prijateljstvo na zaboravu svog zločina za zločin optužujući druge. Oni vam nameću rat da bi vam poslije nametnuli suživot u "regionu". Oni žrtve prisiljavaju da im budu sugovornik,. Oni su ovisnici o susjedima kao krivcima koje treba smicati oružjem ili pridobivati lažima.

četvrtak - 13. KOLOVOZA

Bandiću svaka čast što se nikad nije otuđio od ljudi

U posljednje sam vrijeme nekoliko puta na ovoj stranici "nagazio" Milana Bandića. Ali danas ću ga braniti, i to od gradske oporbe (HNS-a, HDZ-a, HSP-a AS), koja ga optužuje za populizam i "gubitak svake mjere u obnašanju dužnosti gradonačelnika" jer je u od četiri do šest sati ujutro šmrkom prao Prašku ulicu. Na žalost, u Hrvatskoj se, od najnižih do najviših razina, vlast shvaćala i shvaća kao prilika da se okrenu leđa puku i njegovim nevoljama, da se uživa u osjećaju moći zaštićenom raskošnim kancelarijama, skupim automobilima, restoranima, ljetovalištima i zimovalištima, pouzdanim pratnjama i provodima, stvarno i slikovito govoreći, daleko od šmrkova, lopata i bilo kakvog prljanja i ponižavanja svakidašnjicom. Bandiću svaka čast što nikad nije pristao na tu otuđenost od ljudi i života, na kakvu ga poziva HNS-ov liberal Tomislav Stojak. Pa Stojače, pobijedite ga!

petak - 14. KOLOVOZA

Na život građana nema povoljnog utjecaja

Kad će izbori? Možda u studenome, a za tako "rano" vrijeme navija većina u SDP-u jer je navodno nekoliko događaja Kukuriku koaliciji vratilo povjerenje birača koje je, kako su pokazivale ankete, bilo beznadno izgubljeno. Međutim, ni u čemu od tih događaja nema posebnih zasluga vlasti i povoljnog utjecaja na život građana. Ako je porasla zaposlenost, porasla je zbog sezone, za dobru turističku godinu vlast također nema zasluga, kao što ih nema ni za impresivni vojni mimohod, a za napuštanje arbitraže u graničnom sporu sa Slovenijom bili su svi, inicijativa čak i nije došla iz vlasti. Birači će zacijelo više zbrajati četverogodišnje učinke, koji su katastrofalni. A kad je riječ o zaslugama koalicije, možda će vrijeme izbora ovisiti o tome dokad će se moći obaviti sva predviđena - hapšenja. Naravno, ne Milanovićeva brata i sličnih likova.

>>Čemu Vujićev program? Pa SDP ga ima: nepotizam, korupcija, podobnost, čistke...

>>Odluka Ustavnog suda o presudama Ivi Sanaderu napuhavanje 
je ništice koje se nastavlja