Rugala se sova sjenici

 Bio sam i ja tužitelj i točno znam što se događa kad se obrane i odvjetnici međusobno proganjaju, svađaju i terete... Tužitelj samo može trljati ruke  rekao mi je ovih dana jedan od "protagonista" odvjetničke, haaške sapunice i njihova međusobna sukoba i "suđenja" prije nego što je sud uopće i odredio odgođeni datum početka megasuđenja trojici hrvatskih generala. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač medijski su gurnuti na margine, a njihova su mjesta zauzeli nabrijani odvjetnici koji se objašnjavaju i pravdaju u nemilosrdnom, jedva kontroliranom ratu.

Sve je počelo prije 14-15 mjeseci kad se tužiteljstvo, suočeno s nedostatkom "kvalitetnijih svjedoka", dosjetilo natjerati sud na spajanje postupaka trojici generala. Sve obrane odmah su se tomu suprotstavile, jer jasno je da je teže braniti klijenta "grupno" i stalno paziti da jedna obrana ne uleti u teren drugoj i da, braneći svojega, ne oteža položaj drugome optuženiku.

Usprotivile su se argumentirajući razloge protiv spajanja. Pa su se sve požurile istaknuti da ih ne treba spajati "zbog mogućih sukoba u iskazima" ili "zbog mogućih sukoba interesa odvjetnika". Podnesci nisu uspjeli, postupci su spojeni, ali argumentacija protiv spajanja ostala je "lebdjeti" unutar Haaga. Ne zadugo. Prva se nje sjetila odvjetnička komora u Haagu, potom i raspravni suci i stvoren je poligon za sukob među odvjetnicima. Kad su počele frcati prve iskrice, neki mediji požurili su se još malo zakuhati svađu, pa se vrlo brzo rasplamsala nezaustavljiva ratna vatra.

Premda izgon Miroslava Šeparovića, a posebice Čede Prodanovića i Jadranke Sloković, još nije konačan i ima naznaka da bi mogli i ostati u procesu, u osvetničkom pohodu obrana u medije se počinju slijevati dokumenti koji dokazuju "neetičnost i nemoralnost" drugih.

Po sistemu "neka susjedu crkne krava", do medijskih Merlina dolaze tzv. dokumenti koji dokazuju da je Greg Kehoe, američki odvjetnik Gotovine, u debelom sukobu interesa jer je, kao bivši haaški tužitelj, radio na pripremi optužnica protiv Hrvata i Oluje. Potom stižu dokumenti kako je u sukobu interesa i Goran Mikuličić, jer je, kao član HPC-a, sudjelovao u brifiranju i pripremanju UN-ove izaslanice Elizabeth Rehn i otkucavao RH da proganja srpsku manjinu.

Pa dolaze materijali o Čedi Prodanoviću da je kao član užeg vodstva HHO-a radio na prikupljanju materijala protiv Hrvata i o njihovu maltretiranju Srba u Oluji. A njegov je HHO izrijekom u medijima izjavljivao: "Mnoga ubojstva i razbojstva idu i na dušu generala Čermaka jer nije poduzeo mjere da ih spriječi." A onda Prodanović, sada i Čermakov odvjetnik, prilikom preuzimanja obrane Ademija, izlazi iz HHO-a jer "ne želi više objašnjavati da nema veze s prikupljanjem tih materijala protiv Hrvata".

A Kehoe objašnjava da je dokument kojim maše I. Z. Čičak tek normalna, interna istraga o tomu može li bivši tužitelj postati branitelj Gotovine te da je ta istraga završila pozitivnim mišljenjem i akreditacijom, a to ČiČak onda ne napiše. A Mikuličić, sadašnji predsjednik HPC-a, objašnjava kako je obavio stotine razgovora poput onih s E. Rehn i da se svi tiču ostvarivanja pravne države u RH. I što onda. I onda... dobijemo  sove, sjenice i njihovo ruganje.