Nostalgija

Rumunji bi Ceausescua rado vidjeli na čelu države

Rumunji bi Ceausescua rado vidjeli na čelu države
28.07.2010.
u 21:00
Iznenađujući rezultati ankete provedene među 1460 rumunjskih glasača koji bi svoje glasove na izborima dali diktatoru smaknutom prije više od 20 godina.
Pogledaj originalni članak

Da je kojim slučajem živ, bivši rumunjski diktator Nicolae Ceausescu glatko bi danas pobijedio na izborima za predsjednika Republike! Rezultat je to ankete provedene među 1460 punoljetnih Rumunja, od kojih bi čak 41 posto na čelu države rado vidjelo čovjeka koji je Rumunjsku decenijima vodio kroz vjerojatno najcrnje doba njezine povijesti.

 

Neizvjesna budućnost

Staro je pravilo da se dobre stvari pamte, a loše zaboravljaju, pa većina analitičara nije iznenađena ovom naglo probuđenom nostalgijom za nekadašnjim diktatorom. Ipak, tvrde, ne radi se o žaljenju rumunjskih građana za Ceausescuom, već o nostalgiji za starim vremenima kada se u Bukureštu živjelo po sasvim drugim pravilima nego danas.

– Ljudi su razočarani zbivanjima u Rumunjskoj u proteklih 20 godina. U vrijeme Ceausescua bilo im je teško, ali ako su se ponašali po nekim ustaljenim pravilima, ako su držali jezik za zubima, život je imao neku sigurnost. Posao je bio zajamčen, svi su imali mjesto za stanovanje, netko je imao i automobil, a ponekad bi se otišlo i na more. Ljudi nisu nizašto brinuli. Danas je pak sve potpuno drukčije. Masovno se ostaje bez posla, svaki dan donosi nove brige, zahtijeva nove odluke u životu, budućnost je potpuno neizvjesna – kaže za Večernji list Rodica Priop, izvršna urednica Nine O’Clock, jedinoga rumunjskog dnevnog lista koji se tiska na engleskom jeziku. Kako tvrdi, provedena anketa pogrešno je postavljena jer ljudi zasigurno nisu glasovali za diktatora koji je posljednjih deset godina vladao poremećena uma, već za stabilnost koju je, unatoč posvemašnjoj bijedi, život tada imao.

– Da je pitanje glasilo “Jeste li za promjenu političkog i ekonomskog sustava?”, broj pozitivnih odgovora bio bi još i veći – kaže Priop.

 

Sigurnost prije slobode

Kao jedna od najsiromašnijih zemalja nekadašnjega Istočnog bloka, Rumunjska je navlas istu poziciju zadržala i u Europskoj uniji, čija je danas članica. Uz Bugarsku slovi za najsiromašniju, ali i najkorumpiraniju zemlju EU, s malim izgledima da u skorije vrijeme dođe do kakvog poboljšanja. Globalna kriza pogodila je proizvodni sektor, među rumunjskim radnicima zaredali su otkazi, a život nikada nije bio ekonomski neizvjesniji. Građevinski sektor je na koljenima, a tisuće radnika danas su bez posla pokušavajući iznaći rješenje na koji način prehraniti obitelji. Istodobno, ulice Bukurešta pune su prostitutki, prosjaka i napuštene djece, po gradu se hoda s oprezom zbog ogromnog broja divljih pasa koji lutaju ulicama dok po cestama divljaju lokalni šefovi bandi u svojim porscheima i mercedesima... Što je Beograd bio sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, to je Bukurešt danas, i sasvim je razumljivo da većina prosječnih Rumunja sanja nekadašnju stabilnost života.

– Ceausescu je bio dobar. Kada biram između sigurnosti i slobode, biram sigurnost – osebujno je svoj stav autoru ovog teksta, koji je prošlog tjedna nekoliko dana proveo u Bukureštu, pojasnio 60-godišnji taksist. Da je u nekadašnjem sustavu, tvrdio je, danas bi kao umirovljenik čuvao unuke u parku, a sada se bori za koricu kruha.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 30

TO
torrente
12:33 29.07.2010.

tipični narod,stoka kao i svugdje u svijetu.prija su nam brisali guzicu ,nismo morali misliti.narod treba mlatiti svaki dan .nije za stoku demokracija.površni ,tašti pohlepni idioti.teško im je i glasati

PO
pocrn
21:30 28.07.2010.

..nista neobicno.., ista stvar na svim prostorima gdje su ugnjetavale komunjare, svi znamo da ni Hrvatska nije imuna na to... ....kada ti netko desetljecima sistematski ispire mozak, to je kao i bilo koja vrsta droge, odvikavanje je dugotrajno, bolno te propraceno naglim izlivima pozude i nedostajanja...!Bok!

RB
Rikard Barić
11:08 29.07.2010.

Otprilike 2 godine nakon egzekucije Ceausescua bio sam u Konstanci, najvećoj rumunjskoj luci, znatno prije nego je Rumunjska ušla u EU. Tri detalja: U tom velikom gradu europske arhitekture postoje ogromni supermarketi. U prizemlju se može kupiti kruh i jedva nešto drugo. Tko nije vidio ne može zamisliti. Gornji katovi, nepregledne stalaže ispunjene su pekmezima i kompotima. Tržnica u blizini ima namirnica kao ona poslije bombardirane Hirošime. U gradu ima kupiti samo pive. To je cjelovita slika ondašnje Rumunjske. Ali kultura je bila pravi fokus sublimnog komunističkog poštovanja ruševina. Očito izvor deviznog prihoda iz UN. U jednom dijelu grada nalazi se potpuno ostakljena lokacija nekadašnjeg rimskog kupališta. Kad uđete u prostor na njegovoj sredini je jedan “super tehnički” senzor. To je mjerač vlage, jer prostor je navodno air-kondicioniran. Ni manje ni više, Ceausescu je brinuo ne samo za kamen, nego i za količinu vlage u zraku. U brodskom salonu talijanski kapetan i ja počašćeni smo rutinskim posjetom lokalnog agenta. Srdačna čakula. Raspričao se čovjek, donio bocu vina, dobio darove od kapetana. Zuji tako razgovor i kaže agent: “Ali za vrijeme Ceausescua je bilo bolje, bilo je više reda u svemu…” Tu mi izvlači pitanje koje je visilo u zraku i pitam: “Pa recite kako ste onda prije dolazili na brod, sada sjedite ovdje s nama i niste različiti od nas, ugodno nam je. Kako je bilo onda?” Čovjek odgovara: “Nisam onda smio niti ući u salon, kad sam trebao obaviti rutinske poslove sa papirima, na vratima je stajao vojnik, sam nisam mogao nigdje, niti na minut.” Dodajem: “Pa da je to sve što ste dobili, bilo bi dovoljno.” Ponovno sam bio u Konstanci nakon što je postala dio EU. Taxi me vozi u Bukurešt. Gledam sela, ne vidim niti jednu crkvu. Pitam taksistu jesu li im pomlatili crkve, mi smo isto imali komunjare, ali svako selo ima crkvicu. Neugodno mu je i čitavim putem me upozorava: “Pogledajte eno je tamo, vidite li ovu…” Zaspao sam, nije štos u crkvi. Nego možemo li prepoznati dubinu štete kojom su komunjare otrovale temeljni institut ljudskog kolektivnog naslijeđa koji se zove – privatno vlasništvo kao prirodni nukleus političke regulative. Rumunji su žrtvovali svog Ceausescua, nas su Titova d(j)eca 1991. spremila u njegov grob.