Dinara je postala dvanaesti park prirode u Hrvatskoj, a računajući nacionalne parkove – Dinara je dvadeseto zaštićeno područje u Lijepoj Našoj. Otprilike je dvadesetak godina prošlo od prve ideje da je se zaštiti, što je zapravo nevjerojatno jer je Dinara najviša planina u Hrvatskoj, s vrhom Sinjal od 1831 metar, izrazito je bogata endemičnim i ugroženim vrstama, s više od 1000 biljnih vrsta što je petina sveukupne hrvatske flore, ima 75 nacionalnih endema i više od 20 endemskih vrsta životinja. Kod nas se i ljudi nazivaju dinarskim tipovima, pogotovo oni malo viši, jači i koščatiji.
Sve to pokazuje i dokazuje da je Dinara po pitanju statusa zaštite dosad bila neopravdano zaobiđena. Najzaslužniji za njezino proglašenje parkom prirode su njezini stanovnici i planinari, zaljubljenici u mitsku hrvatsku planinu. Planinarsko društvo Dinaridi i HGSS sagradili su skloništa, feratu, mapirali, razminirali, gradili i uređivali putove sve do vrha Sinjala. Samo zaljubljenici u planinu mogli su na tim visinama uređivati planinarske domove: planinarsku kuću Brezovac na 1050 metara nadmorske visine (HPD Dinara, Knin), planinarsko sklonište Martinova košara na 1278 m (HPD Sinjal, Kijevo), planinarsku kuću Glavaš na 550 m (HPD Sinjal, Kijevo), planinarsko sklonište Rupe na 1363 m (PU Dinaridi, Split), planinarsku kuću Sveti Jakov na 1001 m (PD Sveti Jakov, Gornji Bitelić), planinarsko sklonište Pume na 1630 m (PU Dinaridi, Split), planinarsko sklonište Hrvatski vitez Josip Goreta na 1530 m (HPD ZOLJ, Vrlika), planinarsko sklonište Lišanjski vrh na 1794 m (PU Dinaridi, Split), planinarsko sklonište Jankovo brdo na 1780 m (PU Dinaridi, Split) te planinarsko sklonište Mali Maglaj na 1450 m (PU Dinaridi, Split).
Meka za planinare
Na otvaranju nekih skloništa bili su i Večernjakovi reporteri, kao prije nešto više od pola godine u povodu najave proglašenja parka prirode. Posjetili smo tada Dinaru i popeli se na vrh Hrvatske, na Sinjal i s legendarnim hrvatskim alpinistom Stipom Božićem, čije riječi najbolje oslikavaju kako se kod nas zapravo premalo zna o Hrvatskoj mitskoj planini i kako i ne čudi da je među planinarima dosad gotovo više bilo Nijemaca i Iraca nego naših ljudi.
– Malo ljudi uopće zna da je Dinara najviša hrvatska planina. I samo time već zaslužuje da bude park prirode, a još više što je ona sinonim za raznolikost prirode od Knina do Kamešnice. S vrha Dinare vidi se more, Peručko jezero, bosanske planine, šume, životinjski svijet... Dinara je prava meka za planinare iz cijelog svijeta koji se penju na najviše vrhove zemalja – rekao je tada Stipe Božić. Tih je dana uoči proglašenja parka prirode istaknut i značaj Via Dinarica – megaplaninarske i pješačke staze koja povezuje prirodne i kulturne znamenitosti Dinarida. Prepoznata je i priznata kao velika razvojna šansa i potencijal za Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Srbiju, Kosovo, a pogotovo za Bosnu i Hercegovinu. Via Dinarica je put namijenjen planinarima, biciklistima i drugim izletnicima koji posjećuju Dinaride kao turisti, ali istodobno i platforma za razvoj i unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta za ljude koji u Dinaridima žive. Jedan od temeljnih ciljeva projekta je, uz planinarske aktivnosti, promovirati lokalno gospodarstvo i time turistima približiti domaću hranu, smještaj, različite usluge i slično.
HGSS je, kako nam je rečeno s više strana, prvi koji je zatražio proglašenje Dinare parkom prirode prije dvadesetak godina. Dugogodišnji prvi čovjek HGSS-a Vinko Prizmić odmah nakon proglašenja izrazio je veliko zadovoljstvo.
– Kada sam to još prije dvadesetak godina tražio i najavljivao park prirode Dinara, neki poznati likovi s hrvatske političke i gospodarske scene su se na to smijali, neki su se i čudili što inzistiramo na gašenju ljetnih požara govoreći da na Dinari ionako nema što izgorjeti, a mi smo se i dalje trudili i radili, proučavali, mapirali, pomagali u razminiranju, upoznavali i čuvali Dinaru. Stoga mislim da bi sutrašnji rendžeri trebali biti HGSS-ovci, ljudi koji su ionako tu, koji su pomogli u gradnji meteorološke stanice, skloništa na visini većoj od 1700 metara, koji pomažu tijekom manifestacija i koji su svjesni što Dinara znači za ljude, floru i faunu – ističe Vinko Prizmić.
Usporedio je potom planinu i more, održivost i turizam koje nose. – Nekad je more ljudima bilo muka, a danas od njega žive. I od Dinare će tako jer je to predivna planina, mamac za turiste iz cijelog svijeta. Nekim smo Rusima sedam dana pokazivali Hrvatsku, a kad smo im pokazali Dinaru rekli su – što nas niste odmah ovdje doveli. HGSS živi s planinom i država i lokalna zajednica trebaju nam omogućiti partnerstvo u sigurnosti i planiranju očuvanja prirode – kaže Prizmić, podsjećajući da su baš planinari bili začetnici želje da se Dinara zaštiti. Ustrajali su i u nastojanju da Dinara postane park prirode. Općina Kijevo pokrenula je službenu inicijativu još 2006. godine, kada je tadašnji načelnik pronašao novac za studiju za zaštitu, doduše u nešto manjim granicama. Od Knina do Trilja, gradova i općina na čijim je područjima današnji Park prirode, protivnika uspostavljanja zaštite zapravo i nije bilo.
No, dokument je, nažalost, ležao u ladici sve do 2017. kada je na sjednici Vlade pokrenuto to pitanje. Gradonačelnik Knina Marko Jelić tada je, kako nam je rečeno, na pitanje Vlade o tome što se može napraviti za Knin, apostrofirao baš Dinaru i zatražio njezinu zaštitu. I to je i učinjeno, Dinara je 5. veljače postala park prirode, a odmah je započela i “svađa” Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije o tome gdje će biti Javna ustanova Park prirode Dinara. Kninski gradonačelnik, s kojim smo razgovarali ovaj tjedan u Parku prirode, ne traži da grad pod Kninskom tvrđavom bude sjedište javne ustanove.
Karakteristike prašume
– Svima nam je stalo do zaštite Dinare i dviju nama najvažnijih rijeka, Krke i Cetine. Ipak, bilo bi nepošteno prema Kijevu, jednoj maloj općini koja je hrvatski simbol stradanja u Domovinskom ratu i koja je i pokrenula proceduru još prije 15 godina, a ima i svu infrastrukturu, da ne bude sjedište Javne ustanove Park prirode. Oni su sve pripremili i pokrenuli ono što su planinari i mahom branitelji i pripadnici HGSS-a svojim radom i boravkom na planini omogućili. Oni su bili stalno na Dinari i napravili feratu za alpiniste u dužini od 1703 metra, skloništa, uredili “Bili cvitak”, “Drago Grubač”, “Bivak” i “Sinjal”, a idu i dalje. Stoga hvala HGSS-u, planinarima i Kijevu koje je pokrenulo proceduru. Meni je te 2017. preostalo samo da na pitanje premijera Plenkovića što treba Kninu, kažem da želimo Park prirode Dinara. Mi ćemo u Kninu urediti ulaz kod slapa Krčića i tu će doći brojni turisti od kojih će Knin imati puno koristi – kaže kninski gradonačelnik Marko Jelić baš kod tog slapa, prirodnog hidrogeološkog fenomena, i objašnjava kako fascinantna rijeka u kanjonu Krčić nestaje, a ispod slapa Krčić izvire rijeka Krka. Jelić je stalno na Dinari.
I moji su na Dinari. Park prirode proglašen je 5. veljače, a kći mi je sljedeći dan s prijateljima po snijegu planinarila cijeli dan. Kad su se u devet navečer vratili bili su premoreni, ali sretni baš onako kako mogu biti samo oni koji vole planinu – kaže kninski gradonačelnik, svako malo pokazujući mjesta gdje je vidio medvjeda, srndaća koji mu se bez straha motao oko nogu, mlinice, pa dalje na putu i izvor Cetine, najstariju hrvatsku crkvu svetog Spasa, sve u granicama parka. O flori i fauni, unatoč Jelićevoj tituli doktora biologije, željeli smo ipak čuti nešto od načelnice općine Kijevo Lidije Slavić. Pričala nam je i o infrastrukturi, koju su uglavnom radili na inicijativu i uz pomoć HGSS-ovaca, pogotovo splitskih.
Znate, ono što je drugima na obali ili u zaleđu infrastruktura, a pri tome mislim na vile, bazene, ceste..., mi se trudimo da toga na Dinari ne bude i da ona ostane onakva kakva je stotinama godina i kakva je najljepša tisućama ljudi koji je baš zbog toga i posjećuju – kaže načelnica Slavić.
A što to Dinara ima? U 63.000 hektara zaštićenog masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica) izvorišni je dio i gornji tok rijeke Cetine, krška polja uz Cetinu, slap Krčić visok dvadesetak metara, vrh Sinjal najviši u Hrvatskoj. S njega se vidi jezero Peruča, planine Svilaja, Promina i Troglav, na zaštićenom području je više od 1000 biljnih i više od 20 endemskih životinjskih vrsta. Tu je i više od 20 posto biljnih vrsta Hrvatske s velikim brojem endema i nekoliko endema kojih nema nigdje drugdje osim na Dinari.
Jedan dio bukove šume na Dinari ima i karakteristike prašume. To je bukova šuma na najvišoj visini u Hrvatskoj, bjelogorična prašuma Surdup koja nikad nije bila pod čovjekovim utjecajem. Na površini nema puno vode, ali više rijeka na tom području izvire. Zabilježena je čak 191 vrsta ptica na području parka. Ondje žive i 22 vrste slatkovodnih riba, od kojih je sedam endemskih. Specifične su mnoge životinjske vrste, a špiljska je fauna europske vrijednosti. Na Dinari žive medvjed, vuk, ris, lisica, vepar, divokoza, orao, sokol..., u kanjonu su brojne vodenice, tu su i stara rimska i Napoleonova cesta te izvor rijeke Cetine dubok i do 200 metara.
– Prije dosta godina tu je zaronio profesionalni ronilac iz Slovenije, ali, nažalost, nije i izronio pa treba biti oprezan. Na planini je to jako bitno. Uvijek je potrebno imati dobru opremu, mobitel, pune baterije, svjetlo, šibice – rečeno nam je tijekom posjeta Parku prirode gdje smo doznali i za desetke pastirskih stanova u kojima su pastiri boravili od svibnja do listopada. – Ti stanovi, kako ih zovu, odnosno kućice, uopće nemaju temelja. Ukopane su u zemlju do metar i pol i rađene su od kamena, a ni jedna kućica nema više od 40 kvadrata. Valja reći da pastiri na Dinari nikada stoku nisu nazivali stokom, nego blagom. Već smo spomenuli da ovdje ima i vukova i, kako kaže pjesma “Vjetre s Dinare”, piju s izvora vodu. I ris je tu, medvjed također, njega treba samo pustiti na miru. Ima i zmija, poznata je Dinara po planinskom žutokrugu, otrovnici od tridesetak centimetara. Tu su i daždevnjak, voluharica, ali i kraški fenomeni – ispričali su nam u Kijevu podno planine.
Tako smo doznali i za mnoštvo izvora, bunara, gusterni, okapnica u stijenama u kojima se skuplja voda. Dinara ima i snježnice, prirodne hladnjake u kojima se snijeg nikad ne otopi. Riječ je o jamama dubokim 20 i više metara i kad ljeti nestane vode na Dinari, tu vode (snijega) uvijek ima. Kako nam kažu u Kijevu – na Dinari, kad je upoznate, nikad ne možete ostati gladni i žedni. Upoznaju je sve više i turisti na turističkoj ruti Via Dinarica, a zbog pećina, špilja i jama, Dinara je i meka za speleologe, zbog staza je mamac za ljude koji se bave trekingom i biciklizmom, zbog monolitnih stijena i za alpiniste. Na Dinari je i najdublji geološki krš na svijetu, svi naši nacionalni parkovi su u dinarskom području, naši su preci Dinaru držali održivom, a mi smo spriječili eksploataciju, zadiranje u prostor solarnim parkovima i vjetrolektranama. Tko se popne na Dinaru i pogleda oko sebe, vidjet će koliko je malen i koliko je Dinara moćna.
Vjetre sa Dinare