U utorak u jutarnjim satima rat u Ukrajini dosegnuo je novu dimenziju kada je iznenadno srušena brana Nova Kahovka u Oblasti Herson. Više od 70.000 građana raseljeno je te su poplavljena brojna mjesta, i sve to u tijeku govora o pokretanju velike protuofenzive. Tko bi mogao biti odgovoran i kakve su posljedice, komentirao je u studiju Večernjeg TV vojni analitičar i bivši ministar obrane Ante Kotromanović.
Emisiju je moderirala Lana Kovačević.
Kako komentirate rušenje brane u Novoj Kahovki?
Ovo je definitivno ekološka i humanitarna katastrofa. Za mene ovo je klasični ratni zločin. Rušenje brane Peruće je, recimo, sličan primjer koji se dogodio u Domovinskom ratu. Očito se to nenajavljeno dogodilo i puno domaćinstava nije imalo ni mogućnost brze evakuacije i vjerojatno je došlo do pomora životinja. Devastirano je ono što nije uništeno tijekom rata, tako da je uistinu katastrofa da se takvo što dogodilo. Uostalom to se nije moglo ni dogoditi bez velike političke volje - to sigurno nije bilo na razini zapovjednika neke brigade ili nekog gradonačelnika. To je definitivna odluka donesena na najvišoj razini. Ovo definitivno možemo usporediti s 1993. i operacijom Maslenica, kada su Srbi očajni odlučili dići u zrak branu Peruća. Minirali su je s 20 tona eksploziva još krajem 1991., a držali su nivo vode vrlo visoko. To je bila prijetnja za sva mjesta nizvodno od Cetine, gdje bi grad Omiš najviše nastradao. Sva sreća što je jedan engleski major uspio nekako spustiti te klapne koje reguliraju nivo vode pa se razina vode u jezeru spustila za oko pet metara, a i mi smo brzo reagirali. Ja sam tada bio načelnik stožera 126. brigade i tijekom oslobađanja tih mjesta oko brane Peruća digli su nam branu ispred nosa. To su bile četničko-JNA formacije i samo naša brza reakcija u smislu mobilizacije nekoliko stotina kamiona, uspjela je spasiti branu Peruća. Osim toga, jednog starog diverzanta, Vladu Benca spustili smo do unutarnjeg dijela postrojenja Peruće gdje je on otvorio i razminirao te ventile tako da je voda išla i preko tih urušenih dijelova - ispričao je te usporedio s ''domaćim primjerom''.
Da li je ovim postupkom zapravo započela ukrajinska protuofenziva? Nisu još svi složni po tom pitanju.
Pa naravno da mi nemamo pravi izvor informacija i ne možemo točno niti znati. Vidjeli smo izjavu zamjenice ministrice obrane koja je rekla da je ukrajinska vojska napala na više različitih točaka i u više smjerova. Ono što se sve događalo mi vojničkim jezikom nazivamo 'oblikovanjem ratišta' - upadi ruskih partizana na područje ukrajinsko-ruske granice, odvlačenje pozornosti, raketiranja ruskih važnih točaka... To bi sve mogla biti priprema za jednu ozbiljnu protunapadnu operaciju. S druge strane, sagledajmo što znači strategijska napadna operacija kad se uzme najobičnije pravilo o ratovanju, bez obzira da li je to istok ili zapad: to znači pokretanje velikih formacija stotinjak tisuća vojnika ili čak više armija koje napadaju na jednom ratištu uz ozbiljnu potporu oklopa topništva i zračnih snaga.
>> VIDEO Kome odgovara katastrofa u Hersonu? Vodostaj nakon eksplozije brane raste brzinom od 15 cm u minuti
Mi znamo da su, nažalost, Ukrajinci inferiorni ruskim zračnim snagama i svaki njihov brz prodor u dubinu neprijatelja mogao bi ih skupo koštati s obzirom na to da Rusi raspolažu značajnim kapacitetima. Znamo također da su Ukrajinci do sada formirali tih osam oklopno mehaniziranih brigada sa zapadnom tehnikom. Sad je pitanje iskustva tih postrojbi i koliko su one obučene i spremne napraviti ozbiljne udarce ruskoj obrani. Vidjeli smo intenzivne borbe na više mjesta i različite reakcije Rusa i Ukrajinaca. Jedni se hvale da su uništili dosta ukrajinskih tenkova, vojnika i oklopnih sredstava, a drugi govore da su napravili taktički pomak od nekoliko kilometara, ali to nije to. Komentirali smo zadnji put da je komplicirano napadati organiziranu obrambenu liniju. Rusi su naučili puno iz iskustva od prije godinu dana kada su izgubili Harkiv, a vrlo brzo Herson. Sad su se potrudili formirati obranu na klasičan način - minska polja, fortifikacija, snage po dubini koje mogu intervenirati... Za ukrajinsku će vojsku biti veći izazov napraviti jedan duboki prodor u tijelo obrane. Vidjet ćemo je li ovo bio samo pokušaj ispitivanja ruskih snaga na cijeloj dužini bojišnice kako bi se utvrdile slabe točke, da bi se nakon toga krenulo u jednu ozbiljnu operaciju.
U ovoj situaciji o rušenju brane i jedna i druga strana međusobno se optužuju. Neki tvrde da se čak i ona sama urušila. Ima li zapravo i koja to strana više koristi od ovog urušavanja?
Činjenica je da je ta brana pod kontrolom ruske vojske već godinu dana, druga činjenica je da je vrlo teško izvesti diverzantsku akciju i to znam iz iskustva. Mi smo planirali i pokušavali dva puta srušiti klapnu na brani Peruća - prvi puta torpedima, a drugi put smo krenuli s pomorskim diverzantima i to je vrlo komplicirano. To je ogromna građevina i mislim da nije moguće da specijalne postrojbe Ukrajine upadnu na taj prostor. Tu su potrebne ogromne količine eksploziva tako da je to očito bilo pripremljeno prije za miniranje. Meni se čini da je veći interes imaju ruske snage. Zašto? Jer bi to mogla biti panična reakcija ruskog vodstva, očito se jako boje protunapada ukrajinskih snaga i nisu sigurni u svoju obranu. Boje se pada Krima. Gubitak Krima za Rusiju znači bi isto što bi za Rusiju značio gubitak Moskve. To bi za njih bio strašan vojnički i politički poraz, i Rusi su vjerojatno u toj brzoj reakciji, odlučili u zrak dići branu. Sve kako bi zaustavili napredovanje ukrajinske vojske. Ne vjerujem u tu neku tezu da to odgovara Ukrajincima. Kao drugi razlog Rusi mogu jedan dio snaga osloboditi i prebaciti s tog područja na kritična područja u središnjem dijelu bojišnice od Donjecka i Luhanske oblasti zbog čega njima odgovara rušenje brane. Ovo je bio jedan vrlo nemilosrdan čin, nije bilo ni objave civilima. Mnogi su izgubili živote.
VEZANI ČLANCI:
A koliko pad brane može utjecati na daljnji plan ukrajinske vojske i što to znači za obranu?
Jasno je da onemogućeno napredovanje ukrajinskih snaga na tom području, a Rusi sada mogu stabilizirati svoju obranu na nekim drugim područjima. Oni mogu prebaciti dio snaga radi manevra i pomoći tamo tim kritičnim područjima. To je ono, recimo što se da sada iščitati iz ovog djela. Ukrajinska vojska će vjerojatno, iako je imala nekakve planove, sada će morati u hodu redefinirati svoje planove. Ljudi su motivirani da oslobode svoj kraj, trpe već godinu dana užasni teror po cijeloj Ukrajini, mnogi su gradovi stradali, puno ljudi je raseljeno... Ukrajinska vojska nema tu baš previše izbora. Mogu se ili zadovoljiti ovim stanjem u kojem su Rusi uzeli jedan dio teritorija ili mogu pokušati nešto napraviti.
Kako komentirate najnovije izvješće koje je objavljeno da je CIA znala za ukrajinske planove sabotaže rusko-njemačkog plinovoda Sjeverni tok i to tri mjeseca ranije nego što se napad dogodio.
Jedno su planovi, a drugo su mogućnosti da sami u zrak podignu Sjeverni tok. Možda su imali planove, ali mislim da oni tada
nisu imali te kapacitete sposobnosti. Sada, tko je to napravio, vrijeme će pokazati.
Njemačka sada zapravo postavlja jedno logično pitanje: Zašto Bijela kuća nije, ako je već imala te informacije znatno ranije, o tome obavijestila.
U zadnjih desetak godina američko-njemačke povijesti vidjeli smo, pogotovo pod Trumpom, taj pritisak da Sjeverni tok 2 jednostavno ne zaživi. To je bio konstantan pritisak, a Trump je osobno više puta govorio i kancelarki da mora biti manje ovisna o plinu. Svi imaju svoje interese i to je politika. Amerika je imala svoje interese. Ona je, naravno, željela smanjiti utjecaj i ovisnost Rusije na ovim područjima, to im je agenda od 2014.
>> VIDEO Rusi objavili da su pogodili Leopard u polju, no ruski blogeri tvrde da je to kombajn
I za sam kraj, vratimo se na tu politiku koju spominjete. Sami izbori u Americi su u pripremi. Koliko to može biti opasno u kontekstu ovog sukoba koji traje?
Bez obzira tko pobijedi iz redova Demokrata, nastavio bi se kontinuitet ove dosadašnje politike. Ako pak Republikanci pobijede,
bez obzira koji kandidat pobijedio, DeSantis ili Trump, oni će imati svoju politiku, no neće prestati surađivati i neće smanjiti potporu ukrajinskoj vojsci. Trump je šarao, kako bi rekao Milanović: ''Šaraj brate'' - s jedne strane je imao dobar odnos s Putinom, dok se s druge strane žestoko htio suprotstaviti ruskom utjecaju. Zaključno, možda bi se redefinirala određena politika na način, ali će se definitivno dalje nastaviti jaka materijalna pomoć.
Amorphius i Katarina, ne budite malodušni! Kao što smo istjerali zle miloševićeve horde iz svoje zemlje, tako će i Ukrajinci istjerati putlerove iz svoje.