Rusi na Mars žele najprije poslati majmuna, a potom brod s posadom

Pobunjena gruzijska potkavkaska pokrajina na sjeveroistočnim obalama Crnoga mora Abhazija kao da ne postoji na karti svijeta. Reporter agencije France Presse Aleksandar Osipovič vratio ju je na trenutak u središte zanimanja posjetom Suhumiju i njenom nekad svjetski slavnom majmunarniku, kojega mještani zovu majmunske jaslice, a njene štićenike na Zapadu Staljinovim svemirskim majmunima. To je Institut za eksperimentalnu patologiju i terapiju. Tako se naime zove opustošena farma laboratorijskih primata kojima su se nekada opskrbljivali znanstveni laboratoriji cijelog Sovjetskog Saveza Zurab Mikvabia, njegov nedavno imenovani direktor, za reportera je imao ekskluzivnu objavu, zapravo bombu.
Međuplanetarno zračenje
– Planiramo se vratiti u svemir. Institut je u pripremnim razgovorima s ruskom svemirskom agencijom Roskosmos o tome da bi se najprije izveo simulirani pokus s laboratorijskim rezusima, a potom bi se izveo i pravi svemirski let, koji bi prvoga primata sa Zemlje doveo na Mars! – rekao je Zurab Mikvabia reporteru AFP-a koji je opustošenu i letargičnu pokrajinu posjetio sa znatno manjim ambicijama od te da u svijet pošalje ekskluzivnu vijest.
U Moskvi se upravo odvija zajednički pokus Mars 500 Roskosmosa i Europske svemirske agencije. Šestero astronauta boravi u skučenom prostoru koji glumi interijer budućeg međuplanetarnog svemirskog broda da se istraže psihološke i druge zamke putovanja koje u oba smjera ne može trajati kraće od godine i pol dana. Ljudski ispitni zamorčići pripremaju hranu koju sami uzgajaju u hidroponskim umjetno osvijetljenim komorama.
Komunicira se s vodstvom pokusa videovezom u kojoj je odziv svaki dan sve duži: od pet minuta (koliko signal putuje npr. od Mjeseca) do više od pola sata po izricanju poruke. Štoviše, izabrane će u jednom članku helikopterom odvesti na pusto mjesto gdje će se simulirati izlazak i istraživanje površine Marsa, da bi se potom ispitanici vratili u svemirski brod na “povratak matičnom planetu”.
Sve se u tom pokusu može simulirati osim dvaju kritičnih dijelova takve misije: mikrogravitacija i izloženost organizma dugotrajnom djelovanju međuplanetarnog svemirskog zračenja od kojeg nas čuva Zemljin magnetizam i atmosfera. I dok se o mikrogravitaciji ponešto i zna iz zdravstvenih kartona posada Međunarodne svemirske stanice, o utjecaju višemjesečnog svemirskog zračenja zna se malo ili ništa. Američka udruga Planetary Society budućom ruskom sondom Fobos-Grunt šalje 32 vrste sitnih bića i bakterija, ali pravi izazov nije samo poslati sisavca, nego što inteligentnijeg sisavca, primata.
Iskusni letači iz Suhumija
Majmuni iz Suhumija već su letjeli u svemir. Ženka i mužjak Drioma i Jeroša od 29. rujna do 12. listopada 1987. užasnuli su biologe jer je Jeroša upropastio pokus time što je sa sebe i partnerice uspio strgati telemetrijske biosenzore. Drioma je poslije povratka darovana kubanskom vođi Fidelu Castru.
Žakonja i Zabjaka u skoro dva tjedna u rujnu 1989. nisu mogli divljati, kao ni Kroš i Ivaša u 19 dana prosinca 1992. i siječnja 1993. Posljednji su bili Lapik i Multik s 1996. na 1997. godinu. Svi su bili sputanih udova da ne bi napravili štetu.
Putnici na Mars također bi morali biti “okovani” da majmunska priroda ne bi pokvarila skupi pokus. Majmune bi hranio i ispod njih čistio robot.
Prijatelji životinja na Zapadu zgrozili su se se da bi životinja toliko dugo patila u neprirodnom okolišu. Mnoge su udruge najavile da će se na sve moguće načine usprotiviti takvoj okrutnosti i pripremaju prosvjede na prvi znak da bi netko mogao ozbiljno planirati da izvede takav pokus. Zaboravljaju da je i prvi Amerikanac u svemiru bio Ham, čimpanza.
Ugibali su u sukobima, od gladi, a mnogo ih je pobjeglo u obližnje šume
Majmunjarnik iz Suhumija privukao je svjetsku pozornost 1990. godine kada su se oko njega vodile ogorčene ulične borbe gruzijske vojske i aphaških pobunjenika. Kavezi su bili oštećeni, trupla majmuna ležala su po ulicama. Mnogo je majmuna pobjeglo u obližnje šume, a stanovnici se i danas žale da im njihovi potomci kradu hranu i čine druge pakosti. Većinom su to zeleni rezusi, ali su u Suhumiju izgajali i pavijane. Čimpanze nikada.
Nekad ih je u tom svesovjetskom “rasadniku” bilo i po tisuću majmuna koji generacijama nisu znali za život drugačiji od života u laboratorijskom kavezu. Svijet je institut doživio posebno dramatično kada je TV ekipa poslala kadrove s izgladnjelim majmunima o kojima se nema tko skrbiti. Danas ih je tamo 350.
– Naši su se čopori prilično oporavili. Majmune više ne držimo u skučenim kavezima, a i dobro ih hranimo. Mislim da je to veliki napredak – rekao je AFP-ovu reporteru direktor instituta Zurab Mikvabia.
– Mi smo posve spremni za pokus. Robot treba majmune hraniti i čistiti iza njih, a naš je posao da majmune naučimo da s robotom surađuju. To su životinje koje ne znaju život izvan laboratorija, a daju se dresirati da obavljaju određene poželjne radnje – kaže Mikvabia.
Abhazija je posije poraza Gruzije 1993. proglasila neovisnost, ali su je osim Rusije priznale jedino Nikaragva, Venezuela i Nauru, te i same problematične pokrajine i nazovi-države Južna Osetija i Transdnjestrovlje.